TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Kriza radioaktivnog otpada

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Counterpunch

Do kraja će siječnja američki odjel Komisije za energetsku plavu vrpcu (DOE) i udruga “America’s Nuclear Future” – “Američka nuklearna budućnost” otkriti rezultate dvogodišnje istrage o postupanju s nakupljenim radioaktivnim otpadom u nuklearnim postrojenjima zemlje. Do kraja ove godine otpad je stvorio planinu koja se nakupljala 70 godina, a prva “šalica” takvog otpada se stvorila 2. prosinca 1942. u Fermi laboratoriju nedaleko Chicaga kada su znanstvenici pokrenuli samodostatnu nuklearnu lančanu reakciju.

Ne preostaje vidljivo rješenje za upravljanje ili svakako za “zbrinjavanje” nuklearnog otpada. Ipak, jedna preporuka koja se neće nalaziti u izvješću DOA-e je ta da bi se ono trebalo prestati proizvoditi. Dok se nekom djetetu ne bi dozvolilo kontinuirano gomilanje igračaka u njegovoj sobi unedogled, zbog neuspjeha u čišćenju, nuklearnoj je industriji i dalje dozvoljena proizvodnja nekih od najotrovnijih organskih otpada na svijetu bez nekog plana za čišćenje.

Mali pogled bačen prošlog srpnja na skicu izvještaja Komisije potvrđuje da ovaj mjesec neće biti otkrivena nova čuda. Čini se da je njihovo preferirano “rješenje” “privremeno centralizirano” skladište, navodno privremeno, ali potencijalno trajno parkirno mjesto za vrlo radioaktivni otpad koji će, prema prethodnoj praksi, vjerojatno ciljati indijanske rezervate ili siromašne zajednice obojanih.

“Privremena centralna” skladišna mjesta za ozračene reaktorske šipke za gorivo bi lako mogla postati trajna ako se ne pronađe odgovarajuće geološko repozitorijsko mjesto. To će značiti transportiranje otpada iz reaktora lociranih pretežno istočno od Mississippija do najvjerojatnije udaljenijih, zapadnih lokacija. I ovaj će otpad tada vjerojatno trebati biti premješten ponovo, transportiran pored potencijalno 50 milijuna domova na putu do “trajnog” odlagališta za preradu.

Shematski prikaz prerade nuklearnog otpada

Prerada, kemijsko razdvajanje koje se obilno primjenjuje u Francuskoj, stvara ogromne količine dodatnog radioaktivnog otpada koji se otpušta u zrak i more i stvaraju se zalihe plutonija koji se može prenamijeniti za korištenje kod nuklearnog oružja. Čini se nevjerojatnim da će Komisija za sada preporučiti preradu, ali DOE još uvijek želi rasipati na desetke i stotine milijuna dolara novca poreznih obveznika godišnje na istragu i razvoj.

Repozitorijski debakl je privremeno završio 2011. godine s mudrim otkazivanjem znanstvenog promašaja koji je predložio mjesto na planini Yucca u Nevadi. Ali, novi su postupci usmjereni na potragu za alternativnim mjestima s granitnim državama – kao što su Vermont, New Hampshire, Wisconsin, Minnesota i Sjeverna Karolina – vrlo su željeni. Komisija za plavu vrpcu može ukazati na granitno odlagalište koje je trenutno u izgradnji u Finskoj kao put prema naprijed. Ali, kako je jedan skandinavski dužnosnik najavio u nezaboravnom dokumentarcu “U vječnost” – u stvarnosti “nitko ništa ne zna”.

Bazeni za odlaganje radioaktivnog otpada

Pokušaj pronalaska mjesta gdje bi se na milijun godina mogao uskladištiti smrtonosni radioaktivni otpad – period vremena u kojem će, prema priznanju Agencije za zaštitu okoliša, otpad ostati opasan – bi doista mogao biti iznad mogućnosti djelovanja čovječanstva u predvidljivoj budućnosti. Ali zastupanje otpadnih mjesta, trajnih ili privremenih, uvjerava da se nešto mora učiniti s otpadom koji se već nakupio. Skoro svi reaktorski bazeni s gorivom su ispunili svoje kapacitete, nužno je “prelijevanje parkirališta” u vanjske bačve na mjestu: oboje je osjetljivo na nesreće, napade i prirodne katastrofe. Ako se bačva istroši, ne postoji siguran plan za prijenos otpada u novu bačvu.

Dok ne uspijeva zastupati prestanak proizvodnje dok se ne pronađe rješenje za otpad, DOE također i konstantno ignorira jedinu završnu opciju, onu koja je tehnički izvediva i izbjegava potrebu premještanja otpada na velike udaljenosti na nedobrodošla odredišta. To je potvrđeno od strane znanstvenika i više od 200 zagovaračkih udruga za okoliš diljem zemlje. HOSS poziva na pražnjenje bazena s gorivom i stavljanje ozračenih šipki u visokokvalitetne vanjske bačve utvrđene debelim bunkerima i branama. Čuvari, osiguranja i nadgledanje bi bili osmišljeni kako bi štitili od curenja, nesreća i napada.

HOSS bi dobio na neophodnom vremenu dok mi čekamo da vidimo hoće li znanstveni napredak ostvariti sigurno i trajno rješenje za radioaktivni otpad. Ali do tada, proizvodnja dodatnog otpada i jurenje u respozitorije koji vjerojatno neće zaštititi svoj smrtonosni teret na dovoljno dugo vremena dok se izotopi i njihove sastavnice razgrađuju, je nepromišljena odluka koja ostavlja smrtonosno naslijeđe za buduće generacije.

Prva hidrogenska bomba je ispaljena 01.11.1952. na prelijepim atolima Bikinija, kada je eksplodirala stvorila je “pečurku” – oblak dima i užarenog zraka, visok 40 kilometara i širok 120 kilometara. Njezina nas radijacija još uvijek truje!

Komentar Matrix Worlda:

Od kada je naš blog započeo s radom, pokušavamo senzibilizirati i obavijestiti čitatelje o problemu akumulacije radijacije u našem okolišu i svekolikim lažima koje nam dolaze iz establišmenta povezanog s politikom i nuklearnom energijom. Od prvog nuklearnog testa “Trinity” do danas je napravljeno preko 2000 nuklearnih eksplozija, ta radijacija nije nestala, nju će uživati i s njom će se trovati mnoge buduće generacije zahvaljujući sporosti raspada radioaktivnih izotopa.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Drugi tekstovi sa sličnom tematikom:

Čeljabinsk-40: Lokacija na planeti s najvećom kontaminacijom

PSIHOPATIJA NA DJELU: Nove nuklearke pokretat će torij!!

Koliko je opasna japanska radijacija i svi dosadašnji nuklearni eksperimenti – skrivaju li se činjenice od javnosti?

Tragovi radijacije misterioznog podrijetla otkriveni diljem Europe!

Pušenje pomaže u prevenciji raka pluća

Laži o niskom nivou radijacije iz Fukushime!

Gotovo polovina djece u regiji Fukushima imaju radioaktivni jod u štitnoj žlijezdi

Zašto raste broj oboljelih od raka štitnjače? Može li se za to optužiti fluorirana voda, rendgensko zračenje i radijacija?

Vlade širom svijeta podižu nivo dozvoljene radijacije na bazi politike, a ne znanosti!!!