Jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva masovnih viđenja NLO-a dogodio se u Belgiji 1989. i 1990. godine.
Prevela i uredila: Violeta Štetić
Pokojni dr. James E. McDonald – koji je držao titulu „Stariji fizičar pri Institutu za atmosfersku fiziku“ na Sveučilištu Arizona – jedan je od rijetkih znanstvenika koji su stvarno proučavali NLO fenomen. U pripremljenoj izjavi ispred Odbora za znanost i astronautiku kongresa SAD-a danoj 29. srpnja 1968. godine, McDonald je rekao:
Dr. James E. McDonald, stariji fizičar pri Institutu za atmosfersku fiziku Sveučilišta Arizone.
„S vremena na vrijeme u povijesti znanosti iskrsnule su situacije gdje je pitanje od iznimne važnosti preklinjalo za prikladnu pozornost jednostavno zato što je pitanje podrazumijevalo fenomen tako daleko izvan trenutnih granica znanstvenog znanja, da nije čak ni tretiran kao pravovaljana tema za ozbiljno znanstveno zanimanje. To je točno situacija u kojoj je sada pitanje NLO-a. Jedan od glavnih rezultata moje nedavne intenzivne studije o zagonetki NLO-a je ovaj: Postao sam uvjeren da znanstvena zajednica, ne samo ove zemlje nego diljem svijeta, predmet od neizmjerne znanstvene važnosti ležerno ignorira kao glupost. “
Blue Book mit ili java?
I kako je McDonald došao do ovog mišljenja? Nakon nekoliko autoriziranih, proširenih posjeta NLO projektu Zračnih snaga SAD-a, nazvanog Plava knjiga, u svrhu pregleda njegove arhive, napisao je:
Postoje stotine valjanih slučajeva u arhivima Zračnih snaga koji su trebali dovesti do vrhunskog, pažljivog ispitivanja NLO-a davnih dana, ipak ovi slučajevi su pometeni pod sag na najveći mogući uznemirujući način od strane istražitelja projekta Plava knjiga i njihovih konzultanata.
Kongresna knjižnica i arhiva čuva zapise od J. Edgara Hoovera do modernih znanstvenih radova.
McDonaldova puna izjava pred Kongresom može se naći u Kongresnom arhivu SAD-a, kao i na internetu. Priznajući da je golema većina viđenja NLO-a nesumnjivo imala prozaična objašnjenja, i da je velika većina pitanja o fenomenu ostala neodgovorena, McDonald jezgrovito sumira svoje zaključke o najvjerodostojnijem od neobjašnjenih slučajeva:
Moje sadašnje mišljenje, bazirano na dvije godine pomnjivog proučavanja, je da su NLO-i vjerojatno izvanzemaljski uređaji uključeni u nešto što bi se vrlo provizorno moglo nazvati „nadziranje“.
Potpuno izvješće Dr. Edwarda U. Condona, po kojemu je odbor o ispitivanju problematike NLO-a dobio ime – je tiskano u nakladi New York Timesa 1968. godine.
McDonald nije bio jedini koji je zaključio da NLO-i predstavljaju pravu misteriju vrijednu stroge istrage. Iako je većina današnjih znanstvenika potpuno nesvjesna ove činjenice, u kasnim šezdesetima 20. stoljeća, prva znanstvena studija sponzorirana od strane vlade SAD-a o NLO fenomenu – neformalno poznata kao Condonov odbor – je ustvari našla uvjerljive dokaze u prilog tvrdnji da su NLO-i nešto drugo, a ne djelo ljudske ruke ili prirodni fenomen.
Usprkos tome, kratko ću spomenuti, ovo uznemirujuće otkriće uspješno je maskirano u finalnom izvješću projekta kroz spektakularno uspješni mađioničarski trik od strane direktora studije, fizičara dr. Edwarda Condona, čije je očito anti – NLO naginjane bilo opće poznato i prije nego što je izvješće objavljeno krajem 1968. godine.
Dr. Edwarda U. Condon, čovjek koji je počeo sa zvaničnim zataškavanjem postojanja NLO-a.
Ironično, četiri desetljeća bezbrojni znanstvenici, NLO – skeptici, upućivali su na službene nalaze Condonovog odbora kao opravdanje za ignoriranje fenomena kao valjanog predmeta za proučavanje. Međutim, unatoč njihovoj iskrenosti, zbog njihovog nepoznavanja činjenica, ove osobe jednostavno ne razumiju da su potpuno nasamarene.
Informirane osobe – one upoznate sa Condonovim često skandaloznim ponašanjem tijekom njegove povezanosti sa studijom – često se prepiru je li manjkavo finalno izvješće NLO projekta rezultat Condonovih golih predrasuda prema dodijeljenoj mu temi ili rezultat nekog još uvijek nedokumentiranog vladinog izmotavanja u kojem je sudjelovao. Bez obzira, niječni ‘spin’ koji je Condon ubacio u nalaze odbora miriše na zataškavanje, činjenica je koju oplakuju brojni znanstvenici s projekta nakon objave finalnog izvješća.
Kako i zašto se ova parodija dogodila? Jednako važno, zašto su nacionalni mediji ropski portretirali studiju kao objektivnu znanstvenu istragu?
Ratno zrakoplovstvo SAD-a je bilo glavni financijer Condonovog odbora i njihovih navodnih istraživanja.
Condonov odbor, formalno znan kao NLO projekt Sveučilišta Colorado, poduzet je na zahtjev Zračnih snaga i financiran njihovom darovnicom od $500.000. Od 1966. do 1968. grupa znanstvenika iz različitih disciplina evaluirala je 91 prijavljeno viđenje NLO-a – neka izvučena iz povjerljivih spisa Zračnih snaga, druga iz objavljenih izvora. Dok su istrage same po sebi bile – s nekoliko zamjetljivih izuzetaka – stroge i objektivne, direktor projekta Condon opetovano je pokazivao izrazito neznanstveno ponašanje u vezi svog zadatka, dok je koordinator projekta Robert Low uhvaćen kako privatno prikazuje ono što je bilo u najmanju ruku sporan, upitan pristup organiziranju navodno objektivne istrage.
Robert Low, “problematični” koordinator projekta.
U memorandumu datiranom 9. kolovoza 1966. godine Low je napisao, u dijelu:
Naša studija bi bila provedena od strane gotovo samih nevjernika koji, iako nikako ne bi mogli dokazati negativan rezultat, su mogli i vjerojatno htjeli dodati impresivnu količinu čvrstih dokaza da zapažanja nisu stvarna. Trik bi bio, mislim, opisati projekt na način da se javnosti čini kao potpuno objektivna studija, ali bi znanstvenoj zajednici prezentirao sliku nevjernika koji se uistinu trude biti objektivni ali uopće nemaju očekivanja da će naći leteći tanjur.
Osim toga, naglašuje istraživač Jerome Clark:
Low također sugerira da ako je studija bila fokusirana manje na „fizičku stvarnost letećih tanjura“ i više na „psihologiju i sociologiju osoba i grupa koje prijavljuju viđenja NLO-a“, tada bi znanstvena zajednica prihvatila poruku.
Phillip Klass NLO istraživač.
Lowovi branitelji su, uključujući vodećeg NLO razotkrivača Phillipa Klassa, pokušali objasniti Lowov naizgled inkriminirajući prijedlog o naravi i ciljevima projekta. Uvjeravaju da je Low jednostavno pokušavao prezentirati projekt na najbenigniji mogući način neodlučnom profesorskom zboru Sveučilišta Colorado kako bi omekšao njihov otpor sudjelovanju u kontroverznoj NLO studiji.
Donald Keyhoe, nekadašnji direktor civilnog Nacionalnog odbora za istrage o zračnim fenomenima (NICAP).
Usprkos tome, jedan je od zabrinutih članova osoblja Condonova odbora, psiholog dr. David R. Saunders, kasnije predao Lowov memorandum Donaldu Keyhoeu, direktoru civilnog Nacionalnog odbora za istrage o zračnim fenomenima (NICAP), koji je dugo zagovarao kraj vladine tajnosti o NLO-ima. Keyhoe je kasnije podijelio sadržaj memoranduma s dr. McDonaldom. Prema Jeromeu Clarku:
Ovaj „Trik memorandum“ je potvrdio najgore sumnje dr. McDonalda o Odboru. U odgovor, napisao je Condonu pismo od sedam stranica, objašnjavajući točku po točku svoje nedoumice, frustraciju i razočaranje nedostacima Odbora.
Psiholog dr. David R. Saunders.
Condon je bio razbješnjen pismom te je sazvao sastanak osoblja projekta u pokušaju da sazna kako je McDonald došao do internog memoranduma s projekta. Saunders je otvoreno priznao da je on poslao memorandum Keyhoeu. Prema Saundersu, Condon ga je tada nazvao „nelojalnim“ i navodno rekao: „Za takav čin zaslužuješ biti profesionalno uništen.“ Na ovo je, izvješćuje Saunders, reagirao govoreći da je njegova odanost prema američkom narodu, dok se čini da je Condonova vlastita lojalnost prema Zračnim snagama. Condon je kasnije otpustio Saundersa s projekta zbog njegovih postupaka, zajedno s još jednim članom osoblja dr. Normanom Levineom, koji je također bio upleten u neautorizirano iznošenje memoranduma.
Dr. Norman Levine, otpušten zbog nedozvoljenog iznošenja informacija.
Condon je već otkrio svoju sumnjivi stav prema navodno znanstvenoj studiji, puno prije neggo što je eruptirala strka zbog Lowovog memoranduma. Prema Clarku: „Krajem siječnja 1967. godine (rukovoditelji NICAP-a Donald Keyhoe i Richard Hall) dali su Saundersu isječak iz Elmira Star – Gazette, datiranog s 26. siječnja. Condon je bio citiran kako govori (za vrijeme predavanja) da misli kako vlada ne bi trebala proučavati NLO-e jer je ta tema glupost, dodajući, „Ali ja ne bih trebao doći do tog zaključka još godinu dana.“
Saunders je bio zapanjen. Pitao je da li je moguće da je Condon krivo citiran, ali Keyhoe je izvijestio da je nekoliko članova NICAP-a bilo prisutno kada je Condon držao svoje predavanje; jedan od njih je iz protesta dao ostavku u NICAP, uvjeravajući kako je Condonov odbor ništa drugo nego zavaravanje.
Član odbora, psiholog Michael Wertheimer.
Kao da ovo nije dovoljno, sada je poznato da je jedan od članova odbora, psiholog Michael Wertheimer, otvoreno raspravljao protiv svakog razmatranja izvanzemaljske hipoteze (ETH) – stav koji je otvoreno podupirao administrator projekta Robert Low – puno prije nego što je projekt završio s radom. Drugim riječima, čak i prije nego što je faza prikupljanja podataka za studiju završila, neki ključni članovi odbora – uključujući i samog Condona – su zapravo već donijeli zaključak da NLO-i nikako ne mogu biti strane letjelice. Očito, ovo srljanje sa zaključcima isključuje objektivnu analizu činjenica.
Astronom William K. Hartman.
Da se dodatno ilustrira ova poanta, nakon što su završene istrage različitih slučajeva, jedan je istražitelj odbora, astronom William K. Hartman, zapravo napisao da su neki od neriješenih slučajeva koje je on ispitao zapravo u skladu s izvanzemaljskom hipotezom NLO-a. Kad je Condon pročitao zaključak u Hartmanovu nacrtu izvješća, napisao je „Dobri Bože!“ i prekrižio odlomak. S obzirom na to da je Hartman, a ne Condon, istražio dotične slučajeve, negativni urednički udar od strane direktora projekta je bio u najmanju ruku drzak, ako ne i potpuno obmanut.
Mane NLO projekta konačno su izašle na vidjelo kad je objavljena javna osuda od strane novinara Johna Fullera u izdanju LOOK magazina iz svibnja 1968. godine. Naslovljen „Fijasko letećih tanjura“, članak je ogolio različite upitne postupke i stavove nekih od vodećih članova Condonova odbora. Široko rašireno javno ogorčenje je bilo za očekivati i čak su i neki znanstvenici počeli dovoditi u pitanje objektivnost i svrhu projekta.
Istraživač dr. David Jacobs.
Istraživač dr. David Jacobs napominje:
Kad je Američko društvo za napredak znanosti (AAAS) pokrilo kontinuiranu kontroverziju oko Odbora u izdanju svog službenog lista Znanost, Condon je prvotno obećao dati intervju očito u nadi da pruži svoju stranu priče. Nedugo nakon toga, urednik Znanosti Daniel S. Greenberg izvijestio je da je Condon obznanio kako bi bilo „neprikladno da se Znanost dotiče te teme, povukao svoju ponudu za suradnju i nastavio proglašavati vrlo visoko-ispravne principe u prilog novo-nađenog uvjerenja da se Znanost ne bi trebala osvrtati na temu do objave njegovog izvješća.
Astronom Frank Drake.
Nekoliko drugih znanstvenika, osobito astronom Frank Drake – osnivač pokreta Potrage za izvanzemaljskim životom (SETI) i izraziti kritičar hipoteze da su NLO-i izvanzemaljske letjelice, izrazilo je duboke sumnje o sveukupnoj objektivnosti Condonova odbora. U jednom trenu, Drake je uputio pismo Nacionalnoj akademiji za znanost, u kojoj uvjerava da je NLO studija „okaljana“ i da bi je zato trebalo diskreditirati.
Ali tu je još jedna posljedica javne osude LOOK magazina, kao što David Jacobs dalje napominje:
Fullerov članak je čak pomogao potaknuti kongresna saslušanja. Zastupnik za Indianu J. Edward Roush održao je govor, zaključujući da je Fullerov članak unio „ozbiljne sumnje u ne samo znanstvenu snagu nego i objektivnost projekta.“ U intervjuu u Denver Postu, Roush predlaže da je Trik memorandum dokazao da su Zračne snage uistinu diktirale smjer i zaključke projekta.
Finalno izvješće odbora objavljeno je u jesen 1968. U uvodu naslovljenom „Zaključci i preporuke“ Condon je napisao:
Naš opći zaključak je da iz studije nije proizašlo ništa o NLO-ima u posljednjih 21 godinu što je doprinijelo znanstvenom znanju. Pomnjivo razmatranje arhiva kakav nam je dostupan dovodi nas do zaključka da daljnja opsežna studija o NLO-ima vjerojatno ne može biti opravdana očekivanjem da će time znanost biti unaprijeđena.
Primjerak kopije izvješća USAFA o NLO-ima s 137 dokumentiranih slučajeva u periodu 1946.-1947.
Posljedično, unatoč nagomilanim dokazima – preko 25% istraženih slučajeva je ocijenjeno kako uključuju „nepoznatu“ letjelicu ili drugi neobjašnjeni fenomen – finalno izvješće studije, napisano od strane samog Condona, kaže da ne postoji osnova za daljnje istraživanje NLO fenomena od strane Zračnih snaga. Ako je netko pročitao samo Condonov uvod, a ne i cijelo izvješće, mogao bi razumno zaključiti da je ideja o NLO-ima, kao objektivna stvarnost sama za sebe, nepobitno opovrgnuta. Ipak, pažljivi pregled izvješća kao cjeline donosi sasvim drugačiji dojam.
Peter A. Sturrock, astrofizičar i pisac.
Astrofizičar Peter A. Sturrock je u svojoj knjizi iz 1999. Zagonetka NLO-a: Novi osvrt na fizičke dokaze, ispitao mane Condonova odbora i njihove posljedice. Jedan osvrt na knjigu točno naglašava:
Izvješće (Condonova odbora) je zamračilo sve pokušaje pravovaljanog istraživanja NLO-a otkako je objavljeno. Većina javnosti, uključujući i znanstvenu zajednicu i novinare, pogrešno pretpostavlja da ovaj projekt predstavlja ozbiljan, temeljit pogled na predmet debate.
Osvrt nastavlja:
Sturrock marljivo raščlanjuje Condonovo izvješće i pojašnjava kako je studija manjkava u znanstvenom smislu. Ustvari, bilo tko da zapravo pažljivo pročita izvješće će biti iznenađen da Edward Condon, koji je osobno napisao Sažetak i Zaključke, nije istražio niti jedan od slučajeva. Zapravo je njegovo osoblje obavilo sav terenski posao. Zato je (Condonov sažetak) sadržajem nedosljedan tijelu dokumenta, koji podržava neke NLO slučajeve, dok sažetak to ne čini.
The UFO Enigma, knjiga Peter A. Sturrocka.
U knjizi dr. Sturrock piše o oštro podijeljenim reakcijama na Condonovo finalno izvješće, napominjući da „kritički osvrti su došli od znanstvenika koji su stvarno proveli istraživanja na području NLO-a, dok su hvale došle od znanstvenika koji nisu proveli takva istraživanja.“
Drugim riječima, samozadovoljni pojedinci koji su oduvijek odbacivali NLO-e bez da su i pogledali podatke, bili su prilično zadovoljni Condonovom tvrdnjom da ta tema zaslužuje ignoriranje znanosti – zato što je to već i bilo njihovo stajalište. U drugu ruku, osobe poput Jamesa McDonalda i J. Allena Hyneka, koji su stvarno istražili fenomen, su bile razbješnjene Condonovim varavim izjavama. Hynek je kritizirao Condonovo finalno izvješće kao „jedinstveno pogrešno“, naglašavajući da je „izbjeglo spomenuti da je unutar tijela izvješća ostala ugrađena misterija; da odbor nije mogao ponuditi odgovarajuća objašnjenja za više od četvrtine ispitanih slučajeva.“
Nažalost, zbog dužine izvješća Condonova odbora – koje se proteže preko gotovo 1.000 stranica – vrlo malo reportera ga je stvarno i pročitalo prije završavanja svojih priča, kako bi ispoštovali izdavačke rokove. Posljedično, većina medijskih izvještaja koji su pokrivali objavu izvješća su se gotovo u pravilu fokusirali na Condonove pristupačne, negativno nastrojene zaključke, nauštrb mnogih pozitivnih nalaza studije o realnosti NLO-a.
Utjecajni kolumnisti, uključujući urednika za znanost The New York Times’-a Waltera Sullivana, pozdravili su Condonove neiskrene izjave kao posljednju riječ o temi i pozivali Zračne snage da prijeđu na važnije stvari. Tek kasnije, puno nakon što su njihove priče objavljene, nekoliko radoznalih reportera sjetilo se pročitati pojedinačna izvješća članova NLO projekta koja su u mnogim slučajevima jasno upućivala na prisutnost neobjašnjivog fenomena vrijednog daljnjeg znanstvenog proučavanja.
Ali šteta je već bila počinjena. Inicijalna medijska galama koja je okruživala objavu izvješća i dočarala takvu prijezirnu sliku o NLO-ima, nažalost je pojačala negativne pretpostavke znanstvenika i pogrešnu percepciju o fenomenu. Kakvi god bili njegovi motivi, Edward Condon je iznimno vješto prodao maglu – neustrašivo odbacujući sva NLO viđenja kao pogrešnu identifikaciju poznatih, prirodnih fenomena ili zračnih letjelica napravljenih ljudskom rukom, kao i nekoliko obmana – iako je njegova vlastita studija zaključila drugačije.
Masovno viđenje NLO-a nad Washingtonom zabilježenog 19.07.1952.
U odgovor na službene zaključke izvješća, većina znanstvenika – zavedenih Condonovim varavim izjavama i navodno razboritim učenjacima u nacionalnim medijima, koji su trebali prepoznati prijevaru maskiranu u znanost – je svjesno i s velikim zadovoljstvom klimala glavom kad su pročitali da je dr. Condon konačno ubio NLO-e. Izdani od razotkrivača – i vlastite pristranosti – potisnuli su fenomen do poslovično intelektualne hrpe smeća i oprali ruke od cijelog problema.
U međuvremenu, kako se ova kontroverzija razvijala, negdje u golemim prerijama koje okružuju američke nuklearne raketne baze, NLO fenomen – očito nesvjestan vlastitog nepostojanja – nastavio se potvrđivati, često na dramatičan način. Kako potvrđuju dokumenti Zračnih snaga SAD-a s kojih je sada skinuta oznaka tajnosti, viđenja objekata u obliku diska od strane osoblja sigurnosti Zračnih snaga na ICBM lokacijama su se nastavila, iako nepredvidljiva, katkada naglašena iznenadnim, neobjašnjivim poremećajima funkcionalnosti raketa istodobno s prisutnošću NLO-a.
Nakon mnogih ovakvih uznemirujućih incidenata, uzimane su izjave svjedoka i potpisivani obrasci nacionalne sigurnosti o neotkrivanju informacija, a zatim su incidenti postali nepostojeći, poznati samo nekolicini agenata Ureda za specijalne istrage (OSI), raketnim zapovjednicima i njihovim nadređenima u Sjedištu za strateško zračno zapovjedništvo i Pentagonu.
S obzirom na iznimnu tajnost oko ovih događaja, članovi Condonova odbora, većinom znanstvenici, i javnost kao cjelina bili su ih potpuno nesvjesni i tako će i ostati narednih desetljeća. Uistinu, čak i danas, ove informacije će biti novost većini američkih građana, da ne spominjemo ostale stanovnike cijelog planeta.
Ipak, činjenice polako izlaze na vidjelo. Sedam veterana Zračnih snaga SAD-a 27. rujna 2010. govorila su na mojoj konferenciji za tisak „NLO-i i nuklearne bombe“ i odali svoju umiješanost u nekoliko još uvijek povjerljivih NLO incidenata na ICBM lokacijama. CNN je uživo prenosio događaj koji možete pogledati ovdje:
Kao što sam spremno dao na znanje u svojoj knjizi NLO-i i nuklearne bombe, moj istraživački materijal nije znanstveni podatak. Svjedočenja mojih izvora, bivših vojnika, jednostavno su anegdotski dokazi, često otkriveni nevoljko, od desetaka visoko pouzdanih pojedinaca čije su ih profesionalne odgovornosti nehotice i neočekivano stavile u poziciju da dožive NLO fenomen u okružju koji je nedostupan većini osoba. Oni koji nisu radili s nuklearnim oružjem – što je velika većina nas – očito nisu imali priliku svjedočiti NLO aktivnosti u tako strogo ograničenom okružju.
Zato mi se čini da bismo, bilo da je netko znanstvenik ili laik, svi trebali barem poslušati što te osobe imaju za reći. Automatski odbaciti njihova sada brojna objašnjenja o NLO susretima na lokacijama nuklearnog naoružanja kao čistu fantastiku ili izmišljotine, znači dati naslutiti da su oni koji su držali u rukama sudbinu cijele planete za vrijeme Hladnog rata bili opasno ludi ili drugačije nepouzdani. Sigurno, to nije bio slučaj.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Pročitajte i druge tekstove koje otkrivaju još više o problematici neidentificiranih letećih objekata:
IZA MASKE: Vanzemaljci ili kozmičke šaljivđije?
IZA MASKE: Vanzemaljci ili kozmičke šaljivđije? Dio: 2
Zbog čega znanost ne ispituje masovna viđenja NLO-a?
Fotograf zabilježio nevjerojatne snimke NLO-a iznad Hatfield-a
Rusi grade letjelice punjene helijem nalik na NLO-e
Je li biće fotografirano i snimljeno video kamerom u Amazoniji posjetitelj iz svemira?
Je li SETI otkrio vanzemaljske signale, ako je, zašto VI o tome nemate pojma?
Crvena „vanzemaljska“ kiša iz Keale u Indiji
Najbolji dokumentirani slučajevi neidentificiranih letećih objekata
Matrix World 