PONERIZACIJA DRUŠTVA

Vjerojatnije je da će bogatiji ljudi lagati ili varati

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

BusinessWeek

Možda su bogati zaista drugačiji, kako je pisac F. Scott Fitzgerald i predložio. Vjerojatnije je da će se loše ponašati, prema sedam pokusa koji su ispitivali etiku stotine ljudi. “Viši stalež”, kako je definirano u istraživanju, će vjerojatnije prekršiti zakon za vrijeme vožnje, uzeti slatkiš od djece, lagati u pregovorima, varati kako bi povećali šansu za dobitkom nagrade i poduprijeti neetično ponašanje na poslu, izvjestili su danas istraživači u Protokolima Nacionalne Akademije Znanosti.

Sve u svemu, pokus ukazuje da barem neki od bogatijih ljudi “percipiraju pohlepu kao pozitivnu i korisnu”, vjerojatno kao rezultat izobrazbe, osobne nezavisnosti i izvora s kojima moraju imati posla s potencijalno negativnim posljedicama, napisali su autori.

Dok je test mjerio samo “malene prijesstupe”, ovaj je čimbenik davao važne rezultate, “čak i više nego iznenađujuće”, rekao je Paul Piff, doktor farmacije i kandidat psihologije na Sveučilištu California, Berkeley i autor istraživanja.

U jednom se testu pozvalo 195 odraslih kandidata koji su regrutirani za korištenje Craigs liste kako bi zaigrali igru u kojoj je kompjuter “miješao kocke” da bi dobili priliku za osvajanje potvrde o dobitku 50$. Broj bacanja kod svakog od sudionika je bio jednak; svatko tko je izvjestio da je ukupno dobio više od 12 bi lagao. Oni iz bogatijih staleža bi vjerojatnije lagali, rekao je Piff.

“Nagrada od 50 $ je sićušna suma za ljude koji zarađuju 250.000 $ godišnje,” rekao je u telefonskom intervjuu. “Dakle, zbog čega su oni skloni laganju? Za osobu nižeg socioekonomskog statusa, tih 50 $ bi pružilo više dok su rizici mali.”

Siromašniji bi sudionici vjerojatnije manje varali jer se moraju više osloniti na svoju zajednicu kako bi uspjeli i zbog toga će se vjerojatnije pridržavati standarda zajednice, rekao je Piff. Za usporedbu, “osobe iz višeg staleža su fokusiraniji na sebe, privilegiraju se nad ostalima i upuštaju se u obrasce ponašanja usmjerene na svoje interese,” rekao je.

Kako bi bili sigurni, Piff i njegovi kolege su rekli da će poveznica koju su pronašli vjerojatnije imati iznimke ukazujući pritom na Warrena Buffetta, predsjednika i izvršnog službenika Bergshire Hathaway Inc. koji je većinu svojih holdinga obećao Udruzi Bill & Melinda Gates i ostalim dobrotvornim udrugama i zviždača Cinthiu Cooper i Sherron Watkins, bivših službenica World Com Inc i Enrona, uz poštovanje.

Manje se bogate osobe također mogu loše ponašati, napisali su, napominjući vezu između siromaštva i nasilnih zločina u prethodnom istraživanju. Požurili su daljnje istraživanje kako bi odredili “granice” lošeg ponašanja potaknutog pohlepom.Istraživanja koja su Piff i njegovi kolege dovršili nisu bila namjenjena mjerenju poveznica između socioekonomskog statusa i nasilnog zločina nego jednostavno lošeg ponašanja, rekao je.

Neki su od pokusa nudili vizualni dokaz kao na primjer određivanje da li ljudi sa skupljim autima poštuju prometne znakove u području San Francisco Bay-a, propuštaju aute i pješake na raskrižjima ili hoće li te osobe uzeti slatkiš za kojeg je rečeno da je stavljen u stranu za djecu. Ostali su ispitivali ljude o tome koju bi odluku donijeli u danoj situaciji.

U prometnim bi rezultatima, oko 1/3 vozača u vozilima višeg staleža presreli na raskrižjima ostale vozače koje istraživači promatraju otprilike dvostruko češće od onih u jeftinijim autima. Nadalje, skoro polovica skupljih auta nije propustila pješaka koji bi stupio na pješački prijelaz dok su svi vozači jeftinijih auta propustili pješake. Ovi su pokusi uključivali 426 vozila.

Drugi je test od 108 odraslih osoba tražio da, putem Amazon.com Inc internetske stranice za pronalaženje posla Mechanical Turk, preuzmu ulogu poslodavca koji pregovara o plaći s nekime tko traži dugoročno zaposlenje. Rečeno im je nekoliko stvari o poslu uključujući to da će radno mjesto uskoro biti ukinuto. Osobe iz višeg staleža češće nisu spominjale tražitelju posla netrajnost pozicije, saznali su istraživači.

Meredith McGinley, profesor asistent na Sveučilištu Chatham u Pittsburghu koja nije bila uključena u istraživanje, je bila kritična o načinu na koji su neki pokusi bili sastavljeni.

“Dizajn pokusa s autom komplicira sliku jer posjedovanje sjajnog auta ne znači neophodno da je vozač bogat,” rekla je McGinely koja proučava pozitivna društvena ponašanja. “U pokusu koji uključuje slatkiš, sudionicima je rečeno da ga smiju uzeti iako ga čekaju djeca. Možda su osjećali da ne rade ništa krivo,” rekla je.

U pokusu sa slatkišem se manipuliralo s 129 preddiplomaca kako bi se zamislili kao siromašni ili bogati. Zatim su im dane staklenke posebno pakiranih slatkiša za koje su im istraživači rekli da su namjenjeni djeci susjednom laboratoriju, iako su mogli uzeti kojeg ako su željeli. Preddiplomci koji su zamislili bogatiji prihod uzeli su više od onih koji su zamislili manji prihod, pokazuje istraživanje.

Istraživanje ukazuje da vrednovanje pohlepe vodi do neetičnog ponašanja, ali nije neophodno da prihodovni razred uzrokuje loše ponašanje, rekla je McGinely dodajući “čini se da je pohlepa mnogo značajniji predskazatelj nego prihod.”

Istraživanje je temeljeno na prethodnom koje je pokazalo da su bogatiji ljudi lošiji u raspoznavanju osjećaja drugih i vjerojatnije će se od ostalih isključiti za vrijeme društvene interakcije, napisali su autori.

“Čini se da je to slučaj i kod primata,” rekao je Piff koji svoji status prilikom odrastanja opisuje kao “relativno udoban, srednjeg staleža”. Zbog svojeg je obrazovanja on sada “vjerojatno viši srednji stalež,” rekao je.

Fitzgerald je napisao svoje gledište, “Dozvolite da vam kažem nešto o jako bogatima. Oni su drugačiji od vas i mene,” u svojoj kratkoj priči “Bogati dječak” koji se pojavio  u “Svim tužnim mladićima”, kolekciji prvobitno objavljenoj 1926. godine.

“Nije da su bogati urođeno loši, ali kako napredujete u rangiranju – da li kao osoba ili neljudski primat – postajete više usredotočeni na sebe,” rekao je Piff. “Možete to promijeniti podsjećajući ljude iz višeg staleža na potrebe drugih. To možda nije njihova krivica, a poticanje na takve postupke je dovoljno da se poveća njihov obrazac altruističnog ponašanja.”