Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

smh

Ponašanje i iskustva naših roditelja i djedova i baka mogu utjecati na osobine koje prenose na nas, otkriva novo istraživanje. Fenomen nazvan epigenetika pokazuje kako utjecaj okoline može okrenuti prekidač na genima koji bi inače ostali isključeni.

Svatko od nas ima otprilike 25 000 gena – koji sadrže informacije o tome šta naše tijelo treba učiniti – ali nisu svi naši geni aktivni, ili izraženi u svako vrijeme. Epigenetika (što znači ‘iznad gena’) je istraživanje promjena u genetskoj aktivnosti koje mogu biti naslijeđene ali ne uključuju mijenjanje genetskog koda.

Dakle, dok možemo naslijediti skupinu gena, ono što jedemo ili iskušavamo emocionalno može utjecati na aktivaciju gena. Ovaj biološki otisak tada može biti prenešen na našu djecu.

Istraživanja sve više pokazuju da nutritijenti, otrovi, prednatalno ili postnatalno izlaganje može potisnuti ili aktivirati gene. Ovo može utjecati na sve od našeg emocionalnog stanja do naše prijemčljivosti za bolesti. Određeni geni, na primjer, kada se uključe mogu potisnuti rak.

Još na početku “ništavnosti”, istraživanje miševa na Sveučilištu Duke je otkrilo da “čak i najmanja promjena u majčinoj ishrani može promijeniti boju prekrivača podmlatka i njihovu prijemčljivost za bolesti kao što su pretilost, dijabetes i rak jednostavno mijenjajući epigenom.”

Vodeći istraživač  ove studije, Randy Jirtle, je rekao: “Prvi puta ikada, točno smo prikazali kako dopuna prehrani majke može trajno promijeniti izražavanje gena kod podmlatka bez promjene na samim genima.”

Sada su znanstvenici s Victor Chang Instituta u Sidneyu pomaknuli ova saznanja korak naprijed. U istraživanju je majčina ishrana određivala da li je gen koji kontrolira boju i vjerojatnost dijabetesa, zajedno sa sklonošću prejedanja, bio uključen ili isključen kod potomaka.

Davali smo (hranidbene) dodatke (mišjoj) majci sredinom trudnoće kada se formiraju jajnici i testisi embrija,” kaže dr. Catherine Suter. “Dakle, ciljali smo na iduću generaciju. Otkrili smo da su utjecaji jači u drugoj nego u prvoj generaciji – postoji (neka vrsta) sjećanja na ono što su vaša baka ili majka jele.

Suter kaže da su miševi, korišteni u istraživanju, bili genetski identični. Promjene u izgledu i zdravlju potomaka su bile jednostavno rezultat različite ishrane.

Već neko vrijeme radimo na ovom području, rekla je. Znamo da loša (majčina) ishrana može dovesti do ranog pojavljivanja bolesti kasnije u životu (potomaka).

Ono što je relevantnije je prejedanje – nešto kao 1 od 3 djece u osnovnim školama je pretilo. Postoje intergeneracijski ciklusi dijabetesa – nasljedne komplikacije – koje se ne odnose samo na prehrambene navike ili slično. Što ako dobro jedete, ali svejedno imate probleme s težinom?

Epigenetika pomaže u odgovoru na ova pitanja i pomaže znanstvenicima da shvate kako preokrenuti učinke ponašanja prethodnih generacija.

Epigenetika, za razliku od gena kojima je za promjenu potrebno na stotine godina, se može pojaviti relativno brzo.

“Nisu nam potrebne genetske promjene,” kaže Suter. “Potrebna je jedna generacija (prehrambenih promjena) da se povrati.”

Okolišni utjecaji također igraju svoju ulogu.

Istraživanja su pokazala da su potomci muških štakora pod stresom patili značajno više od depresije i anksioznosti, izvjestio je The Wall Street Journal. Brižne majke, u osnovi, stvaraju normalne potomke.

Randy Jirtle o ovome kaže:

Istraživanja (štakora) pokazuju da majčinska njega potomaka nakon rođenja smanjuje njihov odgovor na stres mijenjanjem epigenoma u mozgu.

“Postoji evolucijski mehanizam koji ima veze s klimom, ishranom i stresom na koje reagiramo,” kaže Suter.

Znanstvenici još uvijek uče pravila epigenetike i kako selektivno ciljati na gene. Ali to pokazuje i koliko smo dinamični. Nismo svedeni samo na ono što imamo.

Epigenetska se regulacija također pojavljuje i kod odraslih, potpuno razvijenih mozgova. Zbog toga ovdje postoji potencijal prilagodbe našeg ponašanja i utjecaja na način na koji djeluju naši geni.

Osoba može biti pod većim rizikom od bolesti koje nastaju u odrasloj dobi,” kaže Suter. “Ali ključ jest u ‘riziku’ – to nije svršeni čin. Svjesnost toga rizika i zdravi način života može donekle ublažiti to programiranje. Također, ako je taj programirani rizik reduciran, onda će intergeneracijski ciklus povećanog rizika s vremenom biti prekinut.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.