Radarski kolaž Arktika, napravljen od strane ENVISATA, plavo označava površinu stalno pokrivenu s ledom.

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Softpedia

Površina morskih voda u određenom dijelu Arktičkog oceana je narasla za punih 15 centimetara u zadnjih 15 godina, što se dogodilo zbog formacije i pritoka velike količine svježe slatke vode. Pretpostavlja se da ta regija oceana – koja nalikuje pravilnoj sferi – sadrži preko osam tisuća kubičnih kilometara slatke vode.

Prema rezultatima nove studije koja je objavljena u najnovijem broju žurnala Nature Geoscience, čini se da je ova količina slatke vode nastala akceleracijom „Beaufortovog kruga“ arktičke struje koja se pokreće jakim arktičkim vjetrovima.

Studija je otkrila kako promjena vjetrova može uvjetovati da se ta sfera puna slatke vode razlije po sjevernim regijama Arktičkog oceana i tako uđe direktno u Sjeverno atlansku struju – jednu od pet glavnih planetarnih morskih struja – koja donosi toplinu iz Meksičkog zaljeva.

Ta topla voda se istom strujom prenosi istočnim Atlantikom uz većinu obale zapadne Europe do Arktičkog oceana. Zadnji je put ova struja bila blokirana kada se slatka voda iz Velikih jezera slila u Arktički ocean – s čim je nastalo zadnje ledeno doba na većini sjeverne hemisfere – tada su se glečeri pomaknuli sve do Mediterana.

Znanstvenici su koristili podatke koje je snimila ESA – Europska svemirska agencija i njihovi sateliti ERS-a i Envisat. Eksperti s UCL-a – University College London, Centra za polarna istraživanja – CPOM i kolege iz Nacionalnog oceanografskog centra iz Velike Britanije su zajedno otkrile ovu ogromnu sferu slatke vode koja uvelike može poremetiti termalinska strujanja u moru.

Od 2002. godine znanstvenici otkrivaju kako se ova količina slatke vode stalno povećava, da bi danas narasla na 10% ukupne količine slatke vode u Arktiku. Ova količina je sasvim dovoljna da poremeti sve struje u sjevernom Atlantiku, kao i protok Meksičke struje.

Ispod površine leda Artičkog oceana, već se nalazi 10% slatke vode, koje bi, ako dođe do Sjeverno atlanske Struje, Europu mogla vratiti u ledeno doba.

Kada smo pogledali sve podatke koje su skupljani godinama primijetili smo da promjene u visini mora nisu uvijek pratile promjene u vjetrovima, tako da smo se počeli pitati što zapravo uvjetuje ove anomalije, otkrila je znanstvenica iz CPOM tima Katherine Giles.

Jedna od ideja je bila da morski led stvara barijeru između atmosfere i oceana, to jest da se ocean ne može spuštati i dizati prema atmosferskim promjenama zbog leda na njemu, dodao je voditelj ove studije.

Kako se situacija u Arktičkom oceanu dodatno razvija tako ESA nastavlja s nadgledanjem ovog područja uz pomoć satelita. U bliskoj budućnosti ovo područje će stalno biti nadzirano s cijelim „jatom“ satelita pod nazivom Sentinel. ESA razvoja ovaj projekt s GMES-om – Programom za globalni monitoring ekološke sigurnosti ili Global Monitoring for Environment and Security Program.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.