Autor: Ljubica Šaran
„Povijest bi se trebala ponovno napisati jer ovo što nam se danas predstavlja kao povijest je običan splet falsifikacija, duplikacija i namjerno plasiranih obmana,“ riječi su Anatolyja Fomenka znanstvenika i pisaca serije knjiga „History: Fiction or Science?“.
Prije nekoliko mjeseci pisali smo o čudesnoj narukvici napravljenoj od obsidijana – nađenoj u Turskoj – staroj preko 9,000. godina čije se nepravilnost vide tek pod mikroskopom, pisali smo i o Gobelki Tepeu koji je star barem 11,000. godina, ali ništa se ne može usporediti s misterioznom visoko razvijenom jomonskom kulturom koja je starija više od 13,000. godina.
5,000. – 8,500. godina stara grnčarija iz srednjeg i starijeg perioda jomonske kulture.
Nisam sklona teorijama zavjere, ne interesira me ništa osim istine i činjenica, no u slučaju jomonske kulture, znanost se ponaša kao da uopće nije važna, iako se o kulturama koje su puno mlađe stalno piše i istražuje. Uzmimo na primjer civilizacije; Mezopotamije, Maje, stare Grke i Rimljane i tako dalje, one su stare tek nekoliko milenija, a stalno se vrte po medijima i znanstvenim publikacijama.
Rekostrukcija jomosnkog sela u Sannai Maryjami, selo je napravljeno na originalnim ostacima 5,400 godina starih kuća.
Možda je problem u našem zapadnjačkom poimanju važnosti i prioriteta, okrenuti smo isključivo ka jednom te istom obrascu i ponekad se čini da nas istina uopće ne zanima.
Replika 7,000. godina stare kuće zemunice iz starijeg jomonskog perioda.
Zašto je jomonska kultura toliko važna?
Kao prvo i te kako bi nas trebala interesirati ako se zna da je postojala još prije 13,000. godina, Europa je u to vrijeme još uvijek bila u neolitiku – mlađem kamenom dobu, dok je jomonska kultura već tada uživala u bogatom lončarstvu, složenom društvu s razvijenim stambenim objektima.
5,000. godina stara jomonska grnčarija, zadivljuje detaljima i izradom.
Začuđujuće činjenice o Jomonu koje ruše znanstveno prihvaćene paradigme o razvoju kultura i ljudi!
26.03.2012., profesor Kenichi Kobayashi sa Sveučilišta Chuo je izvijestio o datiranju kuhanih biljaka i zrna graha pronađenih unutar Ojiyama ruševina koje se nalaze u jugo zapadnom Japanu za koje se sa sigurnošću može reći da su stare barem 13,000. godina.
11,000. godina stara grnčarija iz najstarijeg perioda jomonske kulture u ovakvim su posudama pronađeni ostaci kuhanog graha i bilja, pravljena je u vrijeme dok su se naši preci zabavljali klesanjem kamenog oruđa.
U Europi su ljudi počeli prelaziti s ribarstva, lova i skupljanja namirnica po prirodi tek prije nekih 3,000. – 6,000. godina u zavisnosti od zemljopisne regije – o čemu smo pisali ovdje, što znači da su jomonci uživali u kuhanim biljkama koje i danas koristimo barem 7,000. godina prije naših predaka u Europi za koju smatramo da je kolijevka naše civilizacije, kako nadmeno i kako pogrešno!
Podvodni kompleks Jonagumija, ima li veze s jomonskom kulturom?
Antropolozi su tako još jednom dokazali da je jomonska kultura preživjela ledeno doba i da je njihova kultura starija od svih dosadašnjih izučavanih kultura s kojima je javnost upoznata.
Uredno poredani monolitni blokovi podvodnog kompleksa Jonagumi istovjetni su sličnim kompleksima po ostatku Pacifika.
Neki znanstvenici vjeruju kako je jomonska kultura počela svoj razvoj oko Yonaguni Jime ili Jonagumi za vrijeme zadnjeg ledenog doba i da se ostaci te kulture sada nalaze pod vodom, jer je nivo mora za vrijeme ledenog doba bio puno niži.
Piramidalni kompleks Jonagumija, zadnji put je bio na površini prije više od 10,000 godina.
O Jonagumiju smo pisali u više navrata jer megalitni ostaci diljem Pacifika, a naročito podvodni kompleks pored Jonagumija ostavlja bez daha sve one koji bace čak i letimičan pogled na potopljene masivne strukture.
DNK otkriva nevjerojatne stvari
Nedavna DNK izučavanja su pokazala da su originalni stanovnici Japana bili preci Ainu ljudi ili Ezoi, koji su bolje poznati kao Kurilski ljudi, ova populacija i dan danas nastanjuje sjeverne dijelove Japana i kurilske otoke Rusije i jedna je od najmanje poznatih manjina na svijetu.
Ainu, prvotni stanovnici Japana i potomci Jomonaca.
Ainu u potpunosti izgledaju drugačije od tipičnih Japanaca, odlike su im sličnije nekim aboridžinskim ljudima iako su se među njima rađali i ljudi sa svijetlim očima i kosom.
Prije nepunih 2,000. godina nova grupa azijatskih ljudi je s predjela Korejskog poluotoka prešla u Japan, od njih su nastali današnji Japanci. Polako ali sigurno Japanci ili Yayoi su gurali Ainu ljude prema hladnom i nepristupačnom sjevernom dijelu Japana.
Pripadnici Ainua – kultura i narod na pragu izumiranja.
Ainu imaju najviše istovjetnih genetskih markera s melanežanima i aboridžinima iz Australije i južne Indije. Antropolog Elsie Clews Parsons je Ainu ljude stavila u proto-monglosku skupinu, ali ta se odlika u mnogo čemu spori s izgledom Ainua, Cavali Sforza je Ainue stavio u isto genetičko jato kao i narode sjevero-istočne Azije što još manje odgovara stvarnom izgledu Ainua, moram priznati kako s ovakvim znanstvenim zaključcima iznimno sumnjam na uplitanje politike i osjetljivih nacionalnih ideja u znanstvene zaključke.
Jomonsko – Jonagumi pismo, ali zbog čega znanost onda jomonsku kulturu progašava prapovijesnom ako su imali pismo?
Arnold Henry Savage Landor je iskreno opisao antropološke odlike Ainua kao: proto-Europljane s markerima mediteranskog i bliskoistočnog tipa i sa snažnim utjecajem aboridžinskih odlika koje se prate od Južne Indije i Šri Lanke do Papue i Nove Gvineje i Australije, tako da je on najviše bio blizu s detaljnim DNK istraživanjima objavljenim u Discovery Magazineu 2010. godine koje su napravili Razib Khan, Ron Simon, J.S., Ivana Lorkovic i Alenka Urbancic.
Jomonska dogu figurica na sebi ima ukrase kakve dan danas koriste Ainui na svojoj tradicionalnoj odjeći.
Tradicionalna odjeća Ainua.
Jomonski dogu star oko 6,500 godina s tipičnim ukrasima koji se dan danas mogu naći na Ainu odjeći. Dogui su obično imali otvore na glavi, i šuplja tijela, ne zna se jesu li se u doguima držale kakve biljne tvari i zašto su zapravo služili osim idolopoklonstva.
Oyu kameni krug u prefekturi Kazuno pored Akita, ovakve i još veće kamene krugove nalik na Stonehenge su pravili Jomonci, Japan je prepun ovakvih spomenika.
Kameni krug u prefekturi Kazuno pored Akita otkriven je 1931., pripada jomonskoj kulturi iako nikda nije otkrivena kakva je bila stvarna namjena ovog kompleksa.
Pogled na kameni krug Oyu u Akiti iz drugog kuta.
Jomonska kultura se smatra prapovijesnom iako su joj odlike modernije od nekih srednjovjekovnih nacija
Za znanost bi bilo od velike važnosti ispitivati jomonsku kulturu i Ainu ljude jer do sada nigdje na zemlji nismo imali priliku naći kulturu koja se proteže u kontinuitetu više od 13,000. godina. Možda u toj nevjerojatnoj brojci i „leži zec,“ možda se znanstvenici boje detaljno istraživati Jomonsku kulturu jer se kosi s opće prihvaćenim znanstvenim paradigmama o tome kako su gotovo sve glavne kulture svijeta imale sličan kronološki razvoj i kako nije postojalo razvijenih kultura do nestanka zadnjeg ledenog doba. Jomon se jednostavno ne uklapa u takvu sliku.
Rekonstrukcija jomonske “duge” kuće (duljine od 32 metra) izgrađene na ostacima izvornog sela, ovakva sela su Jomonci imali prije “samo” 5,400 godina.
Do otkrića profesora Kenichi Kobayashija, za pripadnike ove kulture se vjerovalo kako su bili obični lovci skupljači u vrijeme ledenog doba, no kuhani grah star 13,000. godina, kameni krugovi nalik na Stonehenge, megalitne grobnice, zemunice, kolibe sojenice i dugačke jomonske kolibe pronađene po cijelom Japanu svjedoče da je znanost uporno „pomlađivala“ Jomonsku kulturu i smanjivala njenu važnost.
10,000. – 13.000 godina stare terakotne figure jomonske kulture.
Grnčarija ove kulture je najstarija na svijetu, za sada su datiranja došla do nevjerojatnih 13,500 tisuća godina, za isti period se vežu i najstarije jomonske kolibe, okruglog tipa s centralnim ognjištem, te društvom koje je imalo brojne odlike matrifokalnog društva. Molim vas da matrifokalno društvo ne zamjenjujete s matrijarhatom, u matrifokalnom društvu majka i žena (nakon dobivanja prve mjesečnice) ima poseban ili ravnopravan status u društvu. Jomoci su poštovali božicu plodnosti, majku Zemlju, duha prirode i obnavljanja, vladaricu Mjeseca pa Sunca i darovateljicu života.
Sofistocorane udice, vrhovi strijela i ostiju koji se procjenjuju na preko 13,500 godina starorsti.
Za ovu kulturu se smatralo da je bespovratno nestala 300. godine prije nove ere jer su je potisnuli novopridošli Japanci, što je dakako vrlo upitno naročito zbog činjenice da kultura Ainua živi kroz 20,000 ljudi koji se zvanično deklariraju Ainu, iako po procjenama UN-a postoji preko 200,000 ljudi koju genetički propadaju Ainu narodu ali zbog velikih problema i neravnopravnosti koje je ovaj narod trpio u Japanu do pred dvije decenije, mnogi, naročito mladi se ne žele tako deklarirati radi boljeg društvenog statusa.
Jomonci su nalikovali Ainu narodu, a ne Japancima. Rekonstrukcija napravljena na bazi skeleta jomonaca.
U hrani je tajna
Kao što sam već navela Jomonci su kuhali grah, postoji mogućnost da su oni pronalazili u prirodi divlji grah, jer znanstvenici tvrde da “groznu” poljoprivredu nikada nisu koristili kao ni mlijeko, sir i slične „novotarije“ koje su nas „unaprijedile“ prelaskom na poljoprivredu i stočarstvo.
Zimnica od mljevenog kestena i srca žira spremljena u keramičke posude s teškim poklopcem zakopanima u zemlji.
Ove podatke su dobili ispitivanjem ostatka hrane među zubima skeleta, grobnim darovima, i s pregledom hrane pronađene u grnčariji i podovima „jomonskih kuhinja.“
U mnogim jomonskim posudama od terakote su pronađeni ostaci kestena i žira mljevenih u fini prah s ručnim okruglim žrvnjevima kao i velike količine ribe, školjaka, rakova i ptica. Iako Jomonci nikada nisu koristili poljoprivredu i stočarstvo, stvarali su velika i sofisticirana sela, kao što je Namesaka gdje je iskopano kompletno selo.
Diorama napravljena na arheološkim podacima otkrivenih jomonskih sela, Jomonci su od početka kulture imali domesticirane pse, njih su pokapali uz iste počasti kao i ljude.
Dakle, ribari, lovci skupljači sa sofisticiranim selima, ali kako je to moguće?
Ovaj podatak je još jedan trn u oku znanstveno prihvaćenoj paradigmi da su lovci, skupljači ribari bili nomadski orijentirani ljudi koji su živjeli u malim obiteljskim zajednicama i koji su se stalno morali kretati iz područja u područje da bi se prehranili.
Ensui Dogu, stara 8,000. godina, pronađena u prefekturi Yamanashi – figurica božice majke je šuplja kao i većina jomonskih figurica iz tog perioda, no sve božice majke u sebi imaju malena jaja napravljena od terakote i tipične okrugle otvore za umetanje “jaja”.
Jomonska kultura stalno začuđuje i uporno se buni protiv svega onoga što smo o razvoju ljudskog društva učili u školama!
Najviše začuđuje činjenica da su Jomonci imali vremena za razvoj sofisticiranog zanatstva; grnčarije, kamenoklesarstva, nakita i drvodjelstva itd.
Lijepo obrađena ogrlica napravljena od školjki iz najstarijeg jomonskog perioda.
Pretpostavljam da vam je jasno da je ovo još jedan problem, po zvaničnim pretpostavkama ljudi su prešli na poljoprivredu i stočarstvo da bi mogli prehraniti svoje sve brojnije i veće obitelji, da bi se mogli nastaniti na jednom mjestu i da BI IMALI VREMENA ZA RAZVOJ ZANATA.
Ponovno je jomonska kultura pokazala da to nema veze s istinom jer osim što je njihova grnčarija najstarija na svijetu s vremenom je postala jedna od najurešenijih i najkompliciranijih stilova ikada napravljenih, za grnčariju s iznimno kompliciranim uresima i dizajnom od prije 5,000. – 8,000. godina trebalo je jako puno vremena i znanja, ali to vrijeme i znanje lovci skupljači po zvaničnoj znanosti ne bi trebali imati.
Oblik jomonske grnčarije s jednostavnim ukrasima star 3,500 godina, kao što vidite dogodio se skok u pravljenju terakote i njenom ukrašavanju i to unazad, od bujno dekoriranih uradaka nekoliko milenija starijih primjeraka, lončarstvo se polako pojednostavljivalo – zašto je to tako znanost ne može odgovoriti jer se smatra kako se društva, uključujući i zanati uvijek razvijaju od jednostavnijih ka kompliciranima, jomonska kultura je očigledan primjer da to nije tako.
Unutrašnjost jomonske “duge” kuće.
Vjerojatno ste čitajući ovaj tekst o shvatili zašto se o jomonskoj kulturi malo piše po medijima i zašto mi o njoj ne učimo u školama, kako i bi, kada ostaci ove kulture razbijaju sve moguće znanstvene paradigme vezane za našu prošlost.
Fomenko je potpuno u pravu, mi zaista možemo nastaviti vjerovati falsifikacijama, duplikacijama i namjerno plasiranim obmanama.
Na nama je hoćemo li vjerovati šarenim lažima ili ćemo potražiti istinu kakva god bila!
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Reference:
DNA: Yayoi Pushed Out Jomon People from Japan
Long Houses at Sannai Maruyama
Sons of the farmers, the story of Japan
Japan’s Jomon older than Sumerians
Matrix World 