PONERIZACIJA DRUŠTVA

Zalihe vode u Gazi blizu kolapsa

Prevela i uredila: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

IPSnews

Međunarodni Odbor Crvenog Križa je upozorio da bi pristup pitkoj vodi u Gazi mogao biti prekinut svakog trena. Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) kaže da bi to moglo rezultirati izbijanjem bolesti.

Upozorenja su uslijedila nakon izvještaja Okolišnog Programa Ujedinjenih Naroda (UNEP) objavljenog u ponedjeljak da je „Gazin podzemni vodovodni sustav u opasnosti od kolapsa nakon nedavnog konflikta pojačanog godinama prekomjerne upotrebe i kontaminacije.“

„Pojava hepatitisa A i parazitskih infekcija se može dogoditi svakog trena,“ rekao je Mahmoed Daher iz WHO u Gazi za IPS. „Već se dramatično povećao broj ljudi, osobito djece, koji pate od proljeva.“

„Zamjetili smo povećanje broja ljudi koji pate od bubrežnih bolesti zbog vode zagađene otrovima, kao i beba rođenih s neprirodno plavom primjesom,“ rekao je Munter Shoblak iz Gazinog Obalnog Općinskog Programa za Vodu (CMWU) za IPS.

UNEP-ov izvještaj se fokusira na povećanje u udjelu slane vode iz mora što je uzrokovano pretjeranim vađenjem vode iz zemlje i kanalizacijskim zagađenjem poljoprivrednih otjecanja s količinom otrova dovoljnim da ugrozi dojenčad trovanjem nitratom.

Gazin podvodni vodotok je jedini izvor vode za 1,5 milijuna ljudi. Samo je 5-10 % vode sada prikladno za ljudsku upotrebu.

Prosječna konzumacija vode po stanovniku za osobu i kućnu upotrebu u Gazi iznosi 91 litru. WHO preporuča 100-150 litara dnevno. Izraelci konzumiraju 280 litara dnevno.

Ured za Koordinaciju Humanitarnih Poslova Ujedinjenih Naroda (OCHA) je prošlog tjedna izvjestio da će barem 10 000 ljudi iz Gaze ostati bez pristupa vodovodnoj mreži. Štoviše, pristup vodi je u prosjeku ograničen na šest do osam sati od jednog do četiri dana tjedno za cjelokupnu populaciju.

„Godišnje se iz Gazinog podzemnog vodotoka izvuče otprilike 150-160 milijuna kubičnih metara. Natrag je , zbog regionalne suše posljednjih par godina, priteklo samo oko 65 milijuna kubičnih metara. To ostavlja manjak od 100 milijuna kubičnih metara,“ kaže Shoblak.

Morska voda zagađena kanalizacijom i poljoprivredna otjecanja kontaminirana otrovima su utjecali u vodotočni deficit. CMWU je u stanju samo djelomično tretirati dio od 80 milijuna litara kanalizacije dnevno ispumpavane u more zbog nedostatka rezervnih dijelova, goriva i prekida struje.

U petak je navečer sedmomjesečna beba umrla nakon što je medicinska oprema ugašena zbog prekida dovoda struje.

Gazin liječnički glasnogovornik Adham Salmiya je potvrdio ovaj incident dodajući da je dijete rođeno s respiratornim problemima, a liječnici su predložili korištenje mehaničke aparature za disanje kod kuće.

Djetetov je otac uključio aparaturu prije odlaska na spavanje ali tijekom noći se ona, zbog nestanka struje, ugasila što je rezultiralo djetetovom smrću.

Dijete je bilo „prva žrtva krize struje u Gazi,“ rekao je Abu Salmiya, upozoravajući da je ugrožen medicinski odjel u obalnoj enklavi.

Za vrijeme izraelskih bombardiranja Gaze tijekom prosinačko-siječanjskog rata, žestoko je bila ciljana infrastruktura pojasa koja je već bila degradirana.

Nedavni nedostatak goriva je imao katastrofalan učinak na svakodnevni život u Pojasu Gaze dok se ljudi suočavaju s dnevnim nestancima struje koji traju i do 18 sati.

CMWU procjenjuje da je važnoj vodnoj i sanitetskoj infrastrukturi nanešena šteta od šest milijuna dolara za vrijeme Operacije Lijevano Olovo, izraelske šifre za njihov rat.

Više od 30 kilometara vodovodne mreže je oštećeno ili uništeno od strane izraelske vojske uz  11 bunara kojima upravljaju vlasti u Gazi. Oštećeno je više od 6000 krovnih spremnika i 840 kućanskih veza.

Postoji hitna potreba za cementom, slavinama, pumpama. Pretvaračima i električnim rezervnim dijelovima koji bi se ugradili u brojne projekte vodovodnog i vodootpadnog odjela.

Trenutno je potrebno 1250 tona cementa samo da bi se popravili vodni spremnici. Ali izraelska blokada sprečava dovoz cementa u gazu.

Javier Cordoba, ICRC-ov koordinator za vodu i stanovanje koji nadgleda rekonstrukcijske napore Crvenog križa u Gazi, kaže da je situacija vrlo krhka. „Nedostatak građevnog materijala i djelova je doveo do nazadnje vodovodne infrastrukture koja bi svakog trena mogla kolabrirati,“ rekao je Cordoba za IPS.

„Cijeli je sustav međusobno povezan,“ kaže Cordoba. „Vodeni bunari koriste mehaničke pumpe kako bi domove u Gazi opskrbili vodom. Nedostatak mehaničkih pumpi i ostalih rezervnih dijelova je reducirao broj operabilnih bunara.“

Nedostatak struje uzrokuje oslanjanje bunara na pomoćne generatore. Izraelska blokada ne ograničava samo zalihe struje nego i zalihe industrijskog goriva također.

ICRC je radio na genijalnoj metodi kako bi zaobišli blokade i doveli privremeno olakšanje Gažanima.

Uspjeli smo izgraditi novo, iako primitivno, vodno postrojenje u Rafahu na jugu Gaze. Koristili smo komadiće zida koji je nekada odvajao Gazu od Sinajskog poluotoka prije nego je raznešen prošle godine, kao temeljnu strukturu.

„Također smo uspjeli pronaći ograničeni broj rezervnih dijelova iz Gaze kako bi pokrenuli postrojenje,“ kaže Cordoba. „Ali ovo je samo privremeno rješenje, a bunar će trajati samo otprilike pet godina. Trajnije i sofisticiranije upravljačko postrojenje za otpadne vode u sjevernoj Gazi još uvijek zahtjeva uvozne dijelove iz Izraela.“

Cordoba je dodao: „Kako bismo smanjili pritisak na vodotok, mi smo iskopali nekoliko plitkih bunara. Ovo je ponovo privremeno i ne pribavljuje mnogo vode kao što je to slučaj s dubljima, ali ipak dozvoljava općinama da ponovo funkcioniraju.“

UNEP predviđa da će biti potrebno više od 1,5 milijarde dolara tijekom slijedećih 20 godina kako bi se obnovio vodotok, uključujući osnivanje desalinizacijskih postrojenja kako bi se smanjio pritisak na podzemnu vodovodnu opskrbu.

„Međunarodna zajednica također mora ispuniti svoju obvezu u vezi ekonomskih obećanja koja su dali u vezi ustanovljavanja desalinizacijskih i vodootpadnih projekata,“ rekao je Shoblak za IPS. „Politički pritisak treba primjeniti na Izrael kako bi se dozvolila rekonstrukcija i popravak.“

UNEP-ovo izvješće upozorava: „Osim ako se degradacijski trend sada ne preokrene, mogla bi biti potrebna stoljeća da se popravi učinjena šteta.“