MISTERIJE

Prastare nuklearne eksplozije i reaktori – djelo prirode ili nešto više?

Autor: Ljubica Šaran

Fizičar dr. Robert J. Oppenheimer, vođa Manhattan projekta, s kojim je stvoreno moderno nuklearno oružje, je sredinom 1945. na tiskovnoj konferenciji začuđenim novinarima recitirao stihove iz pet milenija stare Bhagavad Gite koji opisuju eksploziju nevjerojatno nalik onoj nuklearne bombe.

Fizičar dr. Robert J. Oppenheimer, otac moderne nuklearne bombe

Nakon prve zvanične eksplozije atomske bombe, kodnog imena Trinity, za vrijeme seminara o atomskoj energiji i oružju, jedan od prisutnih studenata je upitao Oppenheimera:

Je li Trinity prva nuklearna eksplozija?

Oppenheimer je odgovorio:

Pa, jeste u modernom vremenu.

Ova izjava je stvorila mnoge kontroverze jer se činilo kako Oppenheimer smatra da su i u antičko vrijeme ljudi poznavali nuklearnu tehnologiju.

Zvanična znanost je odbacila takve navode zbog općeprihvaćenog uvjerenja o linearnom razvoju društva to jest da se društva polako razvijaju od ništice ka sve kompleksnijim formama, bez obzira što po planeti nalazimo mnoge primjere sofisticiranih arheoloških nalaza koji se nikako ne uklapaju u takvo stanovište.

Oklo u Gabonu, misterija za sebe ili samo običan prirodni nuklearni reaktor?

1972. u Oklu (Gabon) francuski fizičar je otkrio fenomen koji se naziva „prirodni nuklearni reaktor“, točnije prirodnu tvorevinu s rudom urana u kojoj su se začuđujućim slijedom događaja ostvarili uvjeti koji nalikuju onima u nama poznatim modernim nuklearnim reaktorima.

Oklo je prije 1,7 milijarda godina stvarao energiju od 100 kilo-watta i radio je nekoliko stotina tisuća godina. Znanstvenici su širom planete pronašli 16 prirodnih nuklearnih reaktora otprilike iste starosti.

Oklo – ostatak nuklearne reakcije u prirodnom nuklearnom reaktoru.

Neću ulaziti u detalje koliko je matematički moguće ili nemoguće da se stvori veliki broj istovjetnih slučajnosti koje su napravile 17 PRIRODNIH nuklearnih reaktora u pradavnoj planetarnoj prošlosti, ali priznajem da ne vjerujem u slučajnosti, no zbog niza naučnih dokaza prihvaćam ih kao PRIRODNE POJAVE.

Kvarcno staklo iz Libijske pustinje.

1932. ekspedicija, na čelu s Patrickom A. Claytonijem, je u zapadnom Egiptu na granici s Libijom otkrila područje u kojem je površina pustinje bila prekrivena prirodnim kvarcnim staklom čistoće od 98%. Još od vremena starih Egipćana pustinjsko staklo se smatralo darom boga Sunca Ra i bilo je iznimno vrijedno, koristili su ga za nakit faraoni i najveći svećenici Egipta.

Nekada je kvarcno staklo vrijedilo tri puta više od zlata

Prirodno kvarcno staklo može nastati na više načina, kao vulkansko staklo obsidijan, no ono ima drugačiji izgled i kemijski sastav, i crne je boje, a u Libijskoj pustinji nema vulkana koji su eruptirali prije 28 milijuna godina, na koliko se procjenjuje starost ovog kvarcnog stakla. Kvarcno staklo može nastati udarom munje o čisti kvarcni pijesak i stvara tipične malene kapljice od kvarcnog stakla a ne komade teške i desetak kila, isto tako je važno znati da ovo pustinjsko područje prekriveno tankom kvarcnom korom ima radijus od 150 kilometara, tako da se munje mogu izbaciti iz možebitnog uzročnika nastanka.

Zadnja mogućnost koji znanstvenici preporučuju je eksplozija meteora nad pustinjom koja je nalikovala nuklearnoj eksploziji. Slične stvari su se dogodile nad Bavarskom, dijelom Austrije i Češke prije 14,3 milijuna godina, kada je od eksplozije meteora nastalo kvarcno staklo Moldavit i krater poznat pod imenom Nördlinger Ries cirkularna depresija, no u Libijskoj pustinji na dijelu u kojemu se nalazi kvarcno staklo nema kratera.

Krater Kebira

Nekoliko stotina kilometara dalje na zapadu u Libijskoj depresiji otkriven je krater Kebira radijusa od 31 kilometar u kojemu se dan danas očitava radijacija no na području tog kvatera nema kvarcnog stakla.

Zbog nedostatka modernih istraživanja nemoguće je dokučiti o čemu se zapravo radi i još uvijek se ne može utvrditi što je na području od 130X50 kilometara toliko zagrijalo tlo da se ono automatski pretvorilo u kvarcno staklo, tako da ova misterija ostaje neriješena.

Na području Engleske, Walesa i Škotske pronađene su brojne strukture prastarih utvrda čiji su desetak metara debeli kameni zidovi istopljeni velikom temperaturom i pretvoreni u staklo, takve utvrde su dobile ime „Vitrified fort“ ili Ostakljene utvrde, najpoznatiji primjer je Tap o’Noth na području Škotske.

Ostakljena utvrda Tap o’Noth

O ovim se meglitnim strukturama i te kako raspravlja zbog kontroverznih rezultata datiranja, zvanična znanost smatra da su napravljene barem u prvom mileniju prije nove ere.

Staljeno kamenje Tap o’Notha

Većina kamenja ovih pradavnih utvrda napravljena je od kamenja koje se zbog nekog razloga istopilo nakon što je konstrukcija napravljena, na velikom broju fotografija može se vidjeti djelomično ili popuno topljenje kamena i stvaranje ocaklina i stakla. Interesantan je podatak da su topljeni samo rubni vanjski i unutarnji dijelovi utvrda i da je toplina dolazila više iz jednog pravca, takav uzorak se ponavlja na svim utvrdama.

Izgoreno i staljeno kamenje Dunnideera

Znanstvenici su smatrali da su antički tvorci ostakljenih utvrda topili kamenje kako bi pojačali njihovu strukturu ali je istraživanjem utvrđeno da je takav poluotopljeni kamen krtak i u stvari ne pruža nikakvu zaštitu, također nisu mogli dobiti istovjetne rezultate topljenja kamenja konvencionalnim metodama.

Ista situacija i u Dun Connoru

Neki su znanstvenici tvrdili da je u pitanju pažljivo održavana vatra no naknadnim istraživanjem otkriveno je da je u pitanju trebao biti jedan iznimno visok i snažan toplinski udar da bi se dobili ovakvi rezultati.

Staljeno kamenje Dun Connora

John Williams je još 1777. otkrio pedeset ovakvih utvrda samo na području Škotske od kojih su najpoznatiji:

Dun Mac Sniachan, Benderloch, Craig Phadraig, Ord Hil, Dun Deardail, Knock Farril, Dun Creich, Finavon, Barryhill, Laws, Dun Gall, Anwoth, Tap o’ Noth, Cowdenknowes. I tako dalje.

Dugo vremena se smatralo da su ovakve otopljene utvrde škotska stvar no danas se zna i za iste vrste utvrda na području Irske, Saske, Rajne, Brandenburga i Turniga u Njemačkoj, Češke, Mađarske i na nekoliko mjesta u Francuskoj; Châteauvieux, Péran, La Courbe, Sainte Suzanne, Puy de Gaudy i Thauron.

Debeli zidovi Tap o’Notha su se djelomično istalili i pretvorili u ocakline i staklo.

Arthut C. Clark se posebno pozabavio s ovim neobičnim utvrdama, on je uz pomoć kemičara pokušao dokučiti njihovu tajnu i nastajanje, ali mu to nije pošlo za rukom na kraju zaključio:

Uzimajući u obzir temperaturu koja je bila potrebna za stvaranje ocaklina i topljenog kamenja u tolikoj količini na šezdeset utvrda koje smo ispitivali na području Škotske, jasno je da ocakline nisu nastale slučajno. Bilo je potrebno pažljivo konstruiranje i način izrade koji je nama ostao tajna.

Staljeno kamenje Craig Phadraiga

Arheolog Helen Nibset, smatra da su graditelji namjerno sami napravili ocakline, no čudi je da su graditelji izabirali obično kamenje iz okoline, a ne ono koje je podložno ocakljivanju i topljenju, tako da je njena teorija kao i Clarkova ostala nedorečena.

Nibset je dugogodišnjim radom ispitivala različito otopljeno i ocakljeno stijenje iz ovih prapovijesnih utvrda i otkrila je da je bila potrebna barem temperatura od 1100 stupnjeva Celzijeve ljestvice, što je čudi jer su u to vrijeme zapadnjačke kulture imale male i jednostavne peći za metal koje su dostizale toliku temperaturu, a kamo li da su znali napraviti toliku temperaturu na mnogobrojnim utvrdama čiji zidovi dosežu kilometarske dužine.

Staljeno kamenje Ste Suzanne u Francuskoj

1930. Gordon V. Childe je uspio napraviti pokus na zidu od četiri metara duljine oko kojeg je napravio peć za taljenje od glinenih cigli, i dobio je slične rezultate taljenja, on je smatrao da su osvajači palili i topili utvrde, meni je osobno takva ideja smiješna jer nisam sigurna da bi branitelji mirno gledali dok ih napadači danima kuhaju, također je važno reći da ostaci cigle nisu pronađeni ni na jednom od prapovijesnih lokacija tako da je i ova mogućnost više promašaj nego li dokaz o načinu pravljenja ocakljenih utvrda.

Također se postavlja problem koliko bi šume, ljudi i sati rada bilo potrebno primitivnim ljudima megalitne Europe da naprave takav poduhvat.

Staljeni kamenje utvrde Borrodale.

Janet i Colin Bord su u knjizi Mysterious Britain, izračunali da je za samo jednu utvrdu i njeno branjenje sa zidom od duljine tisuću metara (prosjek po utvrdi) trebalo 250 tisuća ljudi da je brani s primitivnim oružjem koje pripisujemo prvom mileniju prije nove ere, dakako tolika brojka ljudi nije mogla stati u prosječnu utvrdu, zbog toga su odbacili inicijalne prijedloge da su to uopće bile utvrde.

Jako je čudno da su sve “utvrde” imale cik cak ulaze okrenute ka istoku i zapadu ili sjeveru i jugu, što je tipična odlika neolitičkih utvrda, osim toga primjećuje se i naknadna izgradnja iz željeznog doba i dodavanje običnih stijena koje nisu topljenje koje datira iz prvog milenija prije nove ere, stoga je procjena da su “utvrde” pravljene u prvom mileniju prije nove ere više nego li konzervativna i vrlo moguće pogrešna.

Dio piramide iz Hattusi u kojoj su također pronađeni ocakljene i staljene stijene Hetitskog kompleksa

Ako mislite da se takav primjer pojavio samo u Europi moram vas razočarati, ogromni kompleks Hattusa, centar Hetitskog carstva na tlu Turske, u kojem se nalazi interesantna  piramida djelomično ukopana u okoliš, također ima ostatke topljenog kamenja i ocakljivanja.

Hattusa

Sve te čudnovate strukture pokazuju povećanu dozu radijacije, no znanstvenici smatraju da je u pitanju radijacija iz granita, iako većina ovakvih struktura nije pravljena od granita, već od kamena koji je pronađen u okolini fortifikacija.

Ostaje pitanje što je i kako mogao napraviti trenutačan i snažan izboj topline da bi se megalitne strukture topile i dijelom pretvarale u staklo?!

Zbog čega je radijacija u Mogenjo-darou 50 puta veća od prirodne?

Najinteresantnija lokacija se nalazi na području Indije, poznata je pod nazivom Mohenjo-daro, smatra se da je grad definitivno napušten 2600. godine prije nove ere, na čijem je području pronađena iznimno visoka radijacija toliko visoka da su ljudi koji su radili na istraživanju grada morali obitavati samo određeno vrijeme zbog prijetnje od zračenja.

Skeleti ljudi žitelja Moghenjo-dartoa su još uvijek visoko radioaktivni. Fotografija napravljena 30. godina XX. vijeka.

Na području cijelog grada su otkriveni ostaci tijela nekadašnjih žitelja, mnogi od njih su se držali za ruke, bili zgrčeni u položaj fetusa ili okupljeni na ulicama u grupama, na sličan način kako su nalazili ljude u Hiroshimi i Nagasakiju. Čini se da nitko nakon misteriozne apokalipse nije pokopao nesretnike iz Mohenjo-daroa, čak nisu pronađeni ni ostaci koje su raznosile i jele divlje životinje i strvinari.

U stvari sloj radioaktivnog pepela pronađen je u dijelu Rajastana točnije deset milja zapadno od Jodhpura, u čijem se području pojavljuje iznimno visoka stopa kancerogenih oboljenja i djece s urođenim manama s najvećom radijacijom upravo u Mohenjo-darou.

Znanstvenike zbunjuje činjenica što dobivaju različita datiranja za nastanak radijacije od 6000.-12,000., godina, zbog toga je ovaj podatak u mnogo čemu jednostavno zanemarivan.

Arheolog Francis Taylor je u mnogim okolnim hramovima pronašao molitve uklesane po zidovima u kojima se bogove moli da ih zaštite od: „Velikog svjetla koji uništava gradove.“

Taylor je na to zapisao:

Potpuno zbunjuje pomisao da je nekakva ljudska civilizacija prije naše mogla imati nuklearnu tehnologiju. Radioaktivna prašina koja je pronađena po Indiji i te kako daje kredibilitet antičkim indijskim tekstovima koji su opisivali atomsko ratovanje.

Izgleda da je Oppenheimer bio u pravu, koliko god to ludo zvučalo.

A. Gorbovsky je u svojoj knjizi: „The Riddles of Ancient History“ zabilježio otkriće barem jednog ljudskog skeleta s istog područja i starosti koje je imalo radijaciju 50 puta veću od bilo kakvog prirodnog uzročnika.

Na području u i oko Mohenjo-daroa i Harape pronađene su na tisuće staljenih komada stijena koji su nastali topljenjem opeka od gline.

No ovdje misterija ne prestaje.

Krater Lonar

400 kilometara sjevero-istočno od današnjeg Mumbaija stoji gigantski krater Lonar. Oblik mu je gotovo potpuno kružan i ima dijametar od 2154 metra, smatra se da je nastao prije 50,000.-60,000. godina. U ovom slanom jezeru i njegovoj okolici radijacija je također povećana za 50 puta od prirodne.

Isprva se smatralo da je ovaj krater nastao eksplozijom ili udarom meteora ali ostaci meteora nisu pronađeni, ovo je jedini „udarni“ krater napravljen u bazaltu. Možete zamisliti koliko je eksplozija (čega god već bila) trebala biti jaka da bi napravila savršenu okruglu rupu u bazaltu, a da iza sebe ne ostavi ništa osim RADIJACIJE.

Surendra Gedekar je ispitivao radijaciju i poveznice sa žiteljima Rawatbhatta u Rajasdtanu i otkrio je da se problemi s radijacijom u ovom području oko Mohenjo-daroa mogu pratiti daleko u prošlost, ali Gedekar nije pronašao dokaze o prastarom nuklearnom ratovanju.

Jedna od najvećih grešaka naše civilizacije je egoizam i osjećaj da sve znamo i umijemo ali nismo u stanju odgovoriti na mnoga pitanja.

Ne znamo odgovoriti ni na neka vrlo jednostavna pitanja?

Aluminijske zakovice s opasača generala Zhou Chua

Kako je moguće da je poznati kineski general iz dinastije Jin, Zhou Chu (265.-420. prije nove ere) imao aluminijske zakovice i kopču na opasaču svog pogrebnog kostima? Iako je aluminij po našoj zvaničnoj znanosti otkrio Hans Christian Orsted 1825. u Danskoj i iako je za njegovo izdvajanje iz boksita potrebna električna energija i sofisticirana znanost.

Bagdadska baterija

Kako možemo objasniti Bagdadsku bateriju ili Partsku bateriju koja je stvarala struju prije više od 2200. godina uz pomoć kiseline iz grožđa? Iako je zvanična znanost otkriće električne energije vezala isto za Hansa Christiana Orsteda, Andre Marie Amperea i Thomasa Johanna Seebecka, koji su elektricitet ispitivali tijekom XVIII. i XIX. vijeka.

Ako nismo u stanju odgovoriti na ovakva jednostavna pitanja, onda se uopće ne čudim što znanost ne zna odgovoriti na pitanja iz puno dalje povijesti s još nevjerojatnijim zagonetkama.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Reference:

Wiki – Bhagvad Gita

Robert J. Oppenheimer

Vitrification of Hill Forts

Wiki – Baghdad battery

Wiki – Vitrified fort

Mohenjo-daro ancient evidence

Oklo Natural Uranium Reactor

Ancient Atomic Warefare