PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu

Prevela i uredila: Violeta Štetić

Want to Know

„Kad nađete iste vrlo ezoterične informacije u različitim državama od Floride do Kalifornije i iz različitih zemalja, počinjete misliti da se događa nešto vrlo veliko i vrlo dobro koordinirano. Tako sam došao od nekoga tko ne zna što bi mislio o svemu tome do nekoga tko jasno vjeruje da je ritualno zlostavljanje stvarno… Brinem (brinuo sam) se zbog osobnih prijetnji. Konačno sam odlučio – k vragu s njima. Ako će me ubiti, ubit će me. Vrijeme je da podijelim više informacija s terapeutima.“ – prof. D. Corydon Hammond u predavanju „Hipnoza kod PVL: Ritualno zlostavljanje“

Dragi prijatelji,

Transkript koji se nalazi u donjem dijelu teksta je iz hrabrog, znamenitog predavanja naslovljenog „Hipnoza kod PVL: Ritualno zlostavljanje“ psihologa D. Corydon Hammonda, poštovanog profesora i autora mnogih fundamentalnih knjiga i članaka. Napomena: PVL (poremećaj višestruke ličnosti) sada se obično naziva DPO ili disocijativni poremećaj osobnosti. Dano na Godišnjoj istočnoj regionalnoj konferenciji o zlostavljanju i višestrukoj ličnosti 25. lipnja 1992. godine, ovo otkrivajuće predavanje postalo je poznato kao „Greenbaum govor“. Član odbora PEERS-a bio je nazočan ovoj moćnoj prezentaciji.

Dr. Hammond je preuzeo veliki osobni rizik prezentirajući ovo opsežno istraživanje o ritualnom zlostavljanju izvođenom od strane sustava kultova diljem svijeta. Zbog intenzivnih prijetnji dr. Hammond je prestao pričati o ovoj temi nedugo nakon ovog govora i od tada šuti. Ovi tajni kultovi, čini se, namjeravaju dobiti što više moguće kontrole nad našim svijetom razvijajući vojsku „Mandžurijskih kandidata“ koji su se infiltrirali u mnoge razine vlade.

Ritualno zlostavljanje unutar kultova nije izmišljotina i nije rijetkost već istina preko koje ne smijemo olako prijeći.

Ako sumnjate da postoji takav sustav kultova i ritualnog zlostavljanja, pročitajte pažljivo tekst ispod, koji je uređen zbog jasnoće, kratkoće i lakšeg čitanja. Nemojte propustiti niti izvrsne prijedloge „što vi možete učiniti“ na kraju teksta.

S najljepšim željama za svijetliju budućnost, Fred Burks za PEERS i WantToKnow.info, bivši prevoditelj za predsjednike Busha i Clintona.

Važna bilješka: Osobe koje su proživjele program kontrole uma ne bi trebale čitati tekst, jer će to vjerojatno negativno utjecati na liječenje. Samo za one koji žele znati koliko duboko ovo ide i koliko gadno postaje, pogledajte vrlo uznemirujuću osobnu priču insajdera u programu na ovom linku.

D. Corydon Hammond, čovjek koji je otkrio užase hipnoze, zlostavljanja i nasilnog programiranja ljudi.

Akreditivi D. Corydon Hammonda:

  • dr.sc. Sveučilišta Utah iz psihološkog savjetovanja
  • profesor fizikalne medicine i rehabilitacije Škole medicine Utah
  • bivši predsjednik Američkog društva za kliničku hipnozu
  • bivši predsjednik Međunarodnog društva za neurološke regulacije (ISNR)
  • direktor i osnivač Klinike za seksualnu i bračnu terapiju, Sveučilište Utah
  • urednik Američkog časopisa za kliničku hipnozu
  • savjetodavni urednik i osnivač Ericsonove monografije
  • dr. Hammond je objavio 57 članaka ili osvrta i osam knjiga, uključujući i vodeći udžbenik Priručnik hipnotičkih sugestija i metafora
  • hipnoza kod PVL: Ritualno zlostavljanje (Greenbaum govor) – D.C. Hammond

Želio bih početi govoreći malo o trans-treningu i uporabi hipnotičkih fenomena kod PVL/ populacije s disocijativnim poremećajem. Također ću govoriti o istraživanju nesvijesti, uporabi tehnika vizualnog simbolizma za upravljanje fizičkim simptomima, ulaznom preopterećenju i takvim stvarima. Prije nego što prođe dan, želim govoriti i o nečemu za što mislim da je potpuno zanemareno u polju disocijativnog poremećaja, a to su metode dubokog smirivanja za automatsko hiper-uzbuđenje koje je uvjetovano kod ovih pacijenata.

Koliko država, kompanija, organizacija i različitih “znanstvenika” poseže za hipnozom?

Također želim govoriti o strategijama hipnotičke prevencije povratka bolesti i post-integracijskoj terapiji. Konačno, nadam se da ću tijekom vremena koje ćemo provesti zajedno potrošiti oko sat vremena na specifičnosti ritualnog zlostavljanja, programiranja kontrole uma i ispiranja mozga – kako se to radi i kako se u to ulazi. Ovo je tema o kojoj u prošlosti nisam bio voljan javno govoriti. Činio sam to u malim grupama i pri konzultacijama, ali nedavno sam odlučio da je vrijeme da netko počne govoriti o tome. Tako da ćemo danas govoriti o specifičnostima.

[Pljesak]

U Chicagu 1984., na prvom međunarodnom kongresu na kojem se govorilo o ritualnom zlostavljanju, sjećam se da sam razmišljao: „Kako čudno i zanimljivo.“ Sjećam se da je mnogo ljudi slušalo dani primjer za koji je netko mislio da je tako poseban i rijedak, i da je onda mnogo ljudi kasnije pristupilo govoreći „Jao, također liječiš nekog takvog? Ti si u Seattleu? Pa, ja sam u Torontu.“ „Pa, ja sam u Floridi.“ „Pa, ja sam u Cincinnatiju…“ U tom trenu nisam znao što misliti.

Nije prošlo dugo i ja sam pronašao svog prvog pacijenta, žrtvu ritualnog zlostavljanja, u nekome koga sam liječio i do tad nismo došli tako duboko. Stvari u tom slučaju su me učinile vrlo znatiželjnim o uporabi tehnika kontrole uma, hipnozi i drugim tehnikama ispiranja mozga. Tako sam počeo proučavati ispiranje mozga i literaturu s tog područja. Upoznao sam se s jednim od ljudi koji su napisali neke od boljih knjiga u tom području.

Tada sam odlučio napraviti anketu. Od ljudi iz ISSMP&D-a (Međunarodno društvo za proučavanje višestruke ličnosti i disocijacije) odabrao sam oko tucet i pol terapeuta za koje sam mislio da vide više ritualnog zlostavljanja od svih ostalih i počeo sam ih anketirati. Gotovo bez iznimke sam dobio istu reakciju tijekom protokola intervjuiranja.

Hipnoza kao terapija ili oružje?

Ti terapeuti su rekli: „Pitaš pitanja na koja ne znam odgovor. Pitaš specifičnija pitanja nego što sam ja ikad pitao svoje pacijente.“ Mnogi od tih istih terapeuta su rekli: „Pričekaj da postavim ta pitanja, pa ću ti se javiti s odgovorom.“ Mnogi od njih ne samo da su se javili s odgovorom, nego su rekli: „Moraš razgovarati s ovim pacijentom ili s ova dva pacijenta.“ Kao rezultat, završio sam s telefonskim intervjuiranjem koje je koštalo stotine dolara.

Iz toga sam izašao sa shvaćanjem različitih metoda ispiranja mozga koje se uporabljuju diljem zemlje. Počeo sam uočavati sličnosti.  Dok u početku nisam znao kako su stvari rasprostranjene, sada sam dobivao osjećaj da postoji puno ljudi koji izvještavaju neke slične stvari i da mora postojati određeni stupanj komunikacije koji ovo uzrokuje.

Tada, prije otprilike dvije i pol godine, jedan materijal mi je „pao u krilo“. Moj izvor je govorio puno stvari za koje sam znao da su točne o nekim od ispiranja mozga, ali mi je dao i novi materijal o kojemu nisam imao pojma. U tom trenu, odlučio sam to provjeriti na tri pacijenta, žrtve ritualnog zlostavljanja, koje sam tada primao. Nakon pažljivog ispitivanja, bez navođenja ili kontaminacije, otkrio sam da dvoje od tih troje ima ono što je moj izvor opisivao.

Fascinantna stvar je bila da sam imao telefonske konzultacije s terapeutkinjom koju sam savjetovao već nekoliko mjeseci o PVL slučaju u drugoj državi. Zamolio sam je da ga ispita o određenim specifičnim stvarima. Rekla je: „Pa, što su te stvari?“ Rekao sam: „Neću ti reći specifičnosti, zato što ne želim da postoji ikakva mogućnost kontaminacije. Samo mi se javi i reci mi što pacijent kaže.“

Nazvala me dva sata kasnije i rekla: „Upravo sam imala duplu seansu s ovim pacijentom i bio je prisutan dio njega koji je rekao: „Oh, tako smo uzbuđeni. Ako znaš o ovome, znaš kako programeri kulta ulaze unutra i naša terapija će ići puno brže.“ Mnogi drugi pacijenti otada reagirali su na način da su se htjeli upiškiti od tjeskobe i straha prije nego što su mislili da je to prekrasna stvar.

Zanimljiva stvar je da je terapeutkinja tada pitala pacijenta: „Što su te stvari?“ Odgovor je bio od riječi do riječi kao ono što mi je dao moj izvor. Otada sam ponovio isto iskustvo u mnogim dijelovima zemlje. Konzultirao sam u jedanaest država i u jednoj stranoj zemlji, u nekim slučajevima telefonski, u nekim slučajevima osobno. U nekim slučajevima sam terapeutu dao informacije unaprijed govoreći: „Budi vrlo pažljiv kako ovo formuliraš. Formuliraj to tako da se ne kontaminira.“ U drugim slučajevima nisam dao terapeutu informacije unaprijed, tako da ne mogu kontaminirati rezultate.

Kad pronađete iste vrlo ezoterične informacije u različitim državama od Floride do Kalifornije i u različitim zemljama, počinjete dobivati ideju da se događa nešto vrlo veliko i vrlo dobro koordinirano, nešto što je sistematično i zahtijeva visoku razinu komunikacije. Tako sam došao od ponešto neutralnog stava i neznanja što uopće o tome misliti do nekoga tko očito jasno vjeruje da je ritualno zlostavljanje stvarno i da su ljudi koji kažu da nije ili naivni – kao ljudi koji nisu htjeli povjerovati u Holokaust – ili su pokvareni (uključeni u programe).

[Pljesak]

Dugo vremena sam davao informacije odabranoj grupi terapeuta koje sam poznavao i kojima sam vjerovao i govorio: „Proširi to. Nemoj širiti moje ime. Nemoj reći odakle to dolazi. Ali evo nekih informacija. Ako ustanovite da je pogodilo metu, podijelite to s drugim terapeutima i cijenio bih povratnu informaciju.“ Ljudi bi me ispitivali tijekom razgovora. Bili su gladni informacija.

Kasnije, nekoliko drugih s kojima sam to podijelio i ja pritajili smo se zbog zabrinutosti zbog osobnih i smrtnih prijetnji. Konačno sam odlučio – k vragu s njima. Ako će me ubiti, ubit će me. Vrijeme je da se podijeli više informacija s terapeutima. Želim podijeliti ovo dijelom zbog toga što smo postupali tako pažljivo i polako, provjeravajući stvari na više različitih lokacija i pronalazili iste stvari. Zato ću vam opisati načine kako postupati s programiranjem kroz ritualno zlostavljanje. Zasigurno vam ne mogu reći sve što želite znati u četrdeset i pet ili pedeset minuta, ali dat ću vam osnove kako da uđete u materiju i počnete raditi na novom nivou.

Sotonistički kultovi iskorištavaju iste načine programiranja kao i neke moderne organizacije.

Ne znam koji je razmjer pacijenata koji imaju ovo. Pogađao bih možda dvije trećine vaših pacijenata žrtava ritualnog zlostavljanja možda ima ovu vrstu programiranja. Što ja mislim da je razlikovna karakteristika? Ako su od rođenja odgajani u matičnom kultu ili ako nisu bili netko iz krvne linije, što znači da ni jedan roditelj nije bio član kulta, ali su ljudi iz kulta imali veliki pristup u njihovom djetinjstvu, također mogu imati to.

Vidio sam više od jedne žrtve ritualnog zlostavljanja koja je očito prošla različite ritualne stvari o kojima slušate. Činile su se prave. Pričale su o svim tipičnim stvarima o kojima slušate u ovoj populaciji, ali bazirano na produženom opširnom provjeravanju, nisu imale ništa od ovakvog programiranje. Tako npr. vjerujem da je kod jednog slučaja gdje sam osobno liječio pacijenta, on bio u nekakvom šizmatičkom raspadu koje je na neki način pokrenulo i napravilo svoje te više nije bio vezan s matičnom grupom.

[Pauza]

Evo odakle se čini da dolazi ritualno zlostavljanje. Krajem Drugog svjetskog rata Allen Dulles (koji je kasnije postao direktor CIA-e) i drugi ljudi iz naše obavještajne zajednice bili su u Švicarskoj i stvarali kontakte kako bi izbavili nacističke znanstvenike. Kada je Drugi svjetski rat završio, nisu izbavili samo raketne znanstvenike, nego su izbavili neke od nacističkih doktora koji su radili na istraživanju kontrole uma u koncentracijskim logorima. Tajno su ih doveli u Sjedinjene Države (kroz projekt Paperclip).

S njima je bio i mladi dječak, tinejdžer, koji je odgojen u skladu s hasidskom židovskom tradicijom s podlogom u kabalističkom misticizmu. To je vjerojatno privuklo ljude u kultu, jer je do kraja stoljeća Aleister Crowley uvodio kabalizam u sotonističke stvari, ako ne i ranije. Sumnjam da je to stvorilo nekakvu vezu između dječaka i nacista. Sačuvao je glavu surađujući i asistirajući im u eksperimentima koji su se odvijali u logorima smrti. Poveli su ga u Sjedinjene Države s nacistima.

Žrtva MK-ultra programa hipnoze, programiranja i zlostavljanja.

Ovi izbjegli nacisti počeli su raditi istraživanje kontrole uma za vojnu obavještajnu službu u vojnim bolnicama u Sjedinjenim Državama. Ti nacistički doktori bili su sotonisti. Posljedično, dječak je promijenio ime, malo ga amerikanizirao, dobio diplomu doktora medicine, postao liječnik i nastavio svoj rad koji je, čini se, u centru današnjeg kultovskog programiranja. Njegovo ime je poznato pacijentima diljem zemlje.

[Pauza]

Ono što oni u osnovi rade u ovim programima je da uzmu dijete i počnu programiranje u osnovnim formama, čini se do otprilike dvije i pol godine starosti, nakon što je dijete već učinjeno disocijativnim. Učinit će ga disocijativnim ne samo kroz zlostavljanje, poput seksualnog zlostavljanja, nego i stvarima poput stavljanja mišolovke na njihove prste i učeći roditelje „Ne ulazite unutra dok dijete ne prestane plakati. Tek tada možete ući i ukloniti ju.“

Počinju s osnovnim formama u dobi od otprilike dvije i pol godine i prebacuju u višu brzinu, čini se, oko dobi od šest ili šest i pol godina. Nastavljaju kroz adolescenciju s povremenom pojačanjima u odrasloj dobi.

Za vrijeme programiranja, dijete se obično stavlja na ležaj. Imat će infuziju u jednoj šaci ili ruci. Bit će vezani, obično goli. Bit će žica spojenih na njihovu glavu kako bi se pratili elektroencefalografski uzorci. Vidjet će pulsirajuće svjetlo, najčešće opisivano kao crveno, povremeno bijelo ili plavo. Dat će im, mislim, najuobičajenije Demerol. Katkad će to biti drugi lijekovi što također ovisi o vrsti programiranja. Doveli su postupak do znanosti i naučili da se daje određena količina svakih dvadeset i pet minuta dok programiranje nije završeno.

Pacijenti će tada opisati bol u jednom uhu, obično desnom, gdje se čini da stavljaju iglu. Čut će čudne, dezorijentirajuće zvukove u tom uhu dok istovremeno gledaju iritirajuću svjetlosnu stimulaciju da bi se mozak doveo u uzorak moždanih valova pulsirajućim svjetlom određene frekvencije, slično naočalama sada dostupnim putem Sharper Image-a ili u sličnim trgovinama. Tada, nakon prikladnog perioda, kada su moždani valovi u određenom stanju, počet će programiranje orijentirano na autodestrukciju i ponižavanje osobe.

Jedan pacijent, oko osam godina star, prošao je veći dio ranog programiranja koje se odvijalo u vojnom objektu. To nije neuobičajeno. Tretirao sam i bio uključen u slučajeve koji su dio ovog originalnog projekta kontrole uma, kao što je i programiranje u mnogim slučajevima obavljano u vojnim objektima. Pronalazimo mnogo povezanosti sa CIA-om. Ovo određeno dijete bilo je u privatnoj školi kulta gdje se tjedno odvijalo nekoliko takvih seansi.

Odveli bi je u sobu i priključili je. Radili bi sve ove stvari. Kad je bila u prikladnom, promijenjenom stanju, više nisu morali motriti elektroencefalogram. Također je već imala po sebi postavljene elektrode; npr. jednu u vagini, četiri na glavi. Katkad bi bile priključene i na druge dijelove tijela. Tada bi počeli i rekli bi joj: „Ljuta si na nekoga u grupi.“ Ona bi rekla: „Ne, nisam,“ i tada bi je nasilno stresli. Govorili bi istu stvar dok se ne pokori i ne daje negativne odgovore.

Tada bi nastavili: „Kad si ljuta na nekoga iz grupe, ozlijedit ćeš samu sebe. Da li razumiješ?“ Ona je odgovorila: „Ne,“ i tada bi je opet stresli. Ponovili bi: „Da li razumiješ?“ „Da, ali ne želim to.“ Stresali su je dok ne dobiju pokornost.

Tada bi dodali: „Ozlijedit ćeš samu sebe tako što ćeš se porezati. Da li razumiješ?“ Možda bi rekla da, ali mogli bi reći: „Ne vjerujemo ti,“ i svejedno je stresti. „Vrati se i prođi sve još jednom.“ Nastavili bi na ovakav način. Rekla je da se obično činilo da rade oko pola sata, uzmu pauzu za cigaretu ili nešto i vrate se nazad. Revidirali bi što su napravili i tada stali ili prešli na novi materijal. Rekla je da seanse traju pola sata ili čak do tri sata. Procijenila je da su se odvijale tri puta tjedno.

Potpuno uništenje mentalnog zdravlja uz dobro pripremljene metode mučenja i programiranja!

Programiranje se radi pod utjecajem lijekova kad moždani valovi dođu u određeno stanje, ovim zvukovima u jednom uhu i govorom programera u drugom, obično lijevom, koje se povezuje s nedominantnim funkcioniranjem desne hemisfere mozga. Sve to dok su joj govorili i prema tome iziskivali intenzivnu koncentraciju, intenzivno fokusiranje. Često bi morali pamtiti i odgovarati, od riječi do riječi, da bi izbjegli kaznu, stresanje strujom i druge stvari koje su se događale. Ovo je u osnovi kako se većina programiranja obavlja.

Nešto od toga se također radi uporabom tipičnih tehnika ispiranja mozga. Povremeno će se uporabljivati standardizirani hipnotički obrasci. Bit će senzorne deprivacije za što znamo da kod svakoga povećava sugestivnost. Prema istraživanju, sugestivnost se značajno povećava potpunom senzornom deprivacijom. Nije neuobičajeno da  ju uvelike uporabljuju prije nego što učine određene stvari, uključujući i formalne komore za senzornu deprivaciju.

[Pauza]

Sada, pošto nemamo puno vremena, dopustite mi da vam dam što više mogu praktičnih informacija.

Način na koji bih provjeravao da li je ili nije programiranje prisutno, bio je uporaba ideomotornih signala prstima. Nakon što bih ih postavio rekao bih: „Želim da središnja unutarnja srž preuzme kontrolu nad signalima prstima.“ Ne pitajte nesvjesni um. U slučaju da ispitujete o ritualnom zlostavljanju, trebate središnju unutarnju srž. Srž je dio stvoren od strane kultista. „I želim da središnja unutarnja srž unutar tebe preuzme kontrolu nad ovom rukom i ovim signalima prstima. Za da, prst će se podići. Želim pitati unutarnju srž unutar tebe postoji li bilo koji dio tebe koji zna nešto o Alfi, Beti, Delti ili Theti.“

Ako dobijete potvrdan odgovor, to je upozorenje da možda imate nekoga s formalnim intenzivnim ispiranjem mozga i programiranjem. Tada bih rekao: „Želim da dio tebe koji zna nešto o Alfi, Beti, Delti i Theti, izađe do razine gdje može razgovarati sa mnom. I kad si tu kaži: „Ovdje sam.“ Ne bih pitao da li to taj dio želi to učiniti. Nitko neće posebno htjeti razgovarati o tome. Jednostavno bih rekao: „Želim da neki dio koji mi može nešto reći o tome izađe.“ Bez da ih navodite, pitajte ih što su te stvari.

Na konzultacijama u kojima sam sudjelovao katkad sam na to dobivao potvrdan odgovor, ali kako sam istraživao, činilo se da postoji nekakvo podilaženje ili da netko želi, u dva ili tri slučaja, da se čini da možda jesu bili ritualno zlostavljani – a možda su i bili na neki drugi način – ali pažljivom istragom i ispitivanjem, bilo je očito da nisu imali ovakav tip kultovskog programiranja.

Dopustite da vam kažem što su ti programi. Pretpostavimo da su cijeli ovaj prednji red višestruki i da ona ima alter koji se zove Helen, ona (slijedeća žena) ima alter koji se zove Mary, ona ima alter koji se zove Gertrude, ona ima Elizabeth i ona ima Monicu. Svaki od tih altera u svakome od vas može imati instaliran program, možda određen kao alfa-nula-nula-devet. Osoba iz kulta bi rekla: „Alfa-nula-nula-devet“ ili učinila neku gestu rukom da to pokaže i izvukla bi isti dio u bilo kome od njih, iako imaju različita imena po kojima ih znate.

Alfe, čini se, predstavljaju generalno programiranje; prvo od stvari koje su ugrađene. Bete su, čini se, seksualni programi, npr. kako izvesti oralni seks na određeni način, kako izvesti seks u ritualima ili programiranje vezano za prostituciju i produciranje i režiranje dječje pornografije. Delte su ubojice trenirane kako ubijati na svečanostima. Također će postojati stvari vezane uz samoranjavanje pomiješane s programima za atentate i ubijanje. Thete se nazivaju psihičkim ubojicama.

Znate, nikad u svom životu nisam čuo ta dva pojma sparena. Nikad nisam čuo riječ „psihički“ i riječ „ubojice“ zajedno. Ali kad imate ljude u različitim dijelovima SAD-a gdje terapeuti istražuju i pitaju „Što je Theta?“ a pacijent im odgovori „Psihički ubojice“, čovjek ima tendenciju vjerovati da su ove stvari vrlo sistematične i vrlo raširene. Ovo dolazi iz uvjerenja programera u psihičku vrstu sposobnosti i moći, uključujući njihovu sposobnost da psihički komuniciraju s „majkom“ i njihovom sposobnosti da psihički prouzrokuju aneurizmu mozga kod nekoga i tako ih ubiju.

Game su, čini se, zaštita sustava i programiranje obmana koje će vam dati dezinformacije, vama terapeutima, pokušati vas usmjeriti na krivi put, reći vam poluistine i zaštititi različite stvari unutra. Onda su tu Omege. Obično ne uključujem tu riječ kad pitam prvo pitanje bilo koji dio unutra koji zna o Alfi, Beti, Delti, Theti, jer će ih Omega još više potresti. Omega ima posla s programiranjem samouništenja. Alfa i Omega, početak i kraj. Ovo može uključivati samoosakaćenje, kao i programiranje samoubojstva.

Također može biti i drugih grčkih slova. Preporučujem da uzmete cijelu grčku abecedu. Možete potvrditi da su neke od ovih stvari prisutne i da su vam dali neke od pravih odgovora, o tome što je ovaj materijal. I ne mogu dovoljno naglasiti: Nemojte ih navoditi. Nemojte pitati da/ne pitanja kao „Je li ovo ubojica?“ Molim vas, tražite odgovor u cijelim rečenicama.

Kada to učinite i čini se da je programiranje prisutno, uzeo bih vašu cijelu grčku abecedu i ideomotronim signalima prošao cijelu abecedu i govorio „Da li je unutra neko programiranje povezano s ipsilonom, omikronom,“ i nastavio kroz slova. Možda postoji sistem slova, ali to ne znam. U jednom sam slučaju npr. našao da Zeta ima nešto s produkcijom snuff filmova u koje je ovaj pacijent bio uključen.

S drugom osobom, Omikron je imao veze s krijumčarenjem droge i mafijom, velikim poslovima i vladinim vođama. Tako da će biti individualizma u nekim od slučajeva. Neki su „vrati-se-kući“ programi, „vrati-se-kultu“ programi.

Tu je i mana u sustavu. Ugradili su kodove za gašenje i brisanje, tako da ako dođu u nevolju, mogu nešto isključiti. Također mogu izbrisati program. Ovi kodovi će katkad biti idiosinkratične fraze ili pjesmice. Katkad će to biti brojevi, možda popraćeni riječju. To su stvarno individualnosti. Isprva, nadao sam se da ako možda možemo  dekodirati neke od ovih kodova, možda će raditi s različitim ljudima. Nismo te sreće. Malo je vjerojatno, osim ako su programirani u otprilike isto vrijeme kao dio neke manje grupe.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Ostali dijelovi teksta:

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu, dio: 2

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu, dio: 3

Kontrola uma, hipnoza i ritualno zlostavljanje – povijesno i moćno predavanje o Greenbaumu, dio: 4