Prevela i uredila: Ivana Kali

Matrix World

Natural Society

Patentiranje gena provodi se već više od 100 godina, a za to vrijeme znanost i tehnologija kontinuirano  omogućuju sve veći napredak. Tijekom zadnjih 30 godina, na samim genima kreirano je i  prihvaćeno preko 40 000 patenata. S obzirom na činjenicu da se geni i dalje prikupljaju i patentiraju, pitanje je dana kad će velike korporacije biti u posjedu ogromnog broja ljudskih gena i tkiva. Čini se zapanjujuće da je 20% ljudskog genoma već patentirano.

Strah od patentiranja  gena

Onaj ko želi stvoriti sekvencu gena koju je moguće patentirati, mora  iz prirodnog okruženja uzeti nešto što će izolirati i zatim mijenjati dok ne dobije nešto što će biti smatrano “korisnim”. Većina rasprava koje idu u korist stvaranja genske sekvence, vodi se  oko  potreba zajednice i oko vlasničkih pitanja  korporativnih pogona tvrtki. Kao kreatori  jednog  nukleotidnog slijeda gena, pojedinci ili tvrtke očekuju vlasništvo nad tom kreacijom kao i zaštitu od krađe ideje.

Ako neke tvrtke nisu bile u stanju patentirati gensku sekvencu, druge tvrtke mogu iskoristiti  ideje originalnog kreatora  i na kraju od toga profitirati.

Naravno, glavna problematika  u vezi patenata vrti se oko ljudskog genoma na koji nijedna korporacija ne može polagati pravo. Korporacije kao izliku koriste  argument da su mnoge od tih sekvenci u vezi s bolestima kao što su rak dojke i Alzheimerova bolest. Kreiranje genskih sekvenci  zaslužno je i za ideju o genskoj manipulaciji kojom bi se kreirale genske sekvence koje bi  dovele do povećanja  zaštite od čimbenika koji ugrožavaju ljudsko tijelo.

Intelektualno vlasništvo u posjedu kompanija i nepoštivanje humanosti

Jesu li su svi ovi razlozi kojima se objašnjava manipulacija  genima i smjer prema kojem kreće biotehnološki  napredak dovoljan da utiša one koji tvrde  da je patentiranje gena ishitreno i suludo?

Prema stanovištu vlade SAD-a, genetski patenti su intelektualno vlasništvo tvrtki koje su ih kreirale. Kako se genske sekvence nadalje budu kreirale, tako će  se otvarati mogućnost da veliki dijelovi ljudskog genetskog koda budu u vlasništvu velikih korporacija. Ako se u budućnosti ovi patentirani geni budu koristili u kreiranju već dopuštenih eksperimentalnih životinja ili kontroverznih hibrida, tvrtke će u suštini posjedovati dio živog  bića.

Zajedno s patentiranjem gena dolazi i posjedovanje ljudi i životinja od strane tvrtki, pri čemu će oni zapravo predstavljati hodajuće intelektualno vlasništvo. Kad neko može tvrditi da ima “vlasništvo” nad određenim genom koji svi nosimo u našim tijelima, možemo reći da se tu radi o korumpiranosti i totalnoj nebrizi za čovječanstvo.

Mogućnost da ljudi postanu intelektualno vlasništvo tvrtki je zabrinjavajuća, ali je važno upamtiti da geni mogu biti u nečijem vlasništvu samo kad su u pitanju korporativni zakoni. U stvarnosti, nijedna  tvrtka ne može posjedovati dio vaše genetske egzistencije. Drugi očiti problem je da mi jednostavno ne možemo znati što bi sve moglo proizaći iz korištenja ove tehnologije. Mnoštvo ljudi brine što ovo zapravo znači za budućnost čovječanstva, dugoročno i kratkoročno. Ovakva praksa  je više ometajući faktor nego nešto što bi se trebalo smatrati neophodnim za ljudski rod.

Nitko istinski ne zna kakav će utjecaj imati patentiranje gena na populaciju ni kako ćemo se ispravno nositi s mogućim negativnim ishodima.

Biotehnologija i igranje Boga

Iako postoji mnoštvo razloga za ne podržavanje ideje o patentiranju gena  i genetskoj manipulaciji  u cjelini, jedan od razloga se često stavlja iznad svih ostalih – izigravanje Boga. Petljanjem s genetskim kodom koji je prirodno prisutan u svim živim bićima na Zemlji, biotehnološke kompanije, odgovorne za  stvaranje eksperimentalnih ljudskih hibrida i himera, igraju se Boga.

Slično kao što kontrola virusa  može voditi ka stvaranju biološkog oružja, genetska manipulacija bi također mogla biti vrlo štetna po čovječanstvo i sve oblike života –samo što bi se posljedice koje bi iz ovog proizašle, teško mogle popraviti.