U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Postoji li savršena hrana?

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Mark’s Daily Apple

Da li postoji takvo nešto kao što je savršena hrana? Što je s fitatima, lektinima, lako upijajućim vitaminima topivim u masti, alergenskim proteinima i na kraju se ponekad čini da svaka dobra namirnica posjeduje svoj uništavajući nedostatak. Ako čitate previše blogova o zdravlju i ishrani koji kopaju po ovako relativno tajanstvenim temama, često se čini da uopće ne biste smjeli jesti išta bez rizika od neke strašne bolesti, nedostatka ili viška.

Ne postoji savršena hrana. Ali ne treba očajavati zbog stvarnosti koja onemogućuje izbjegavanje hrane. Kao prvo, nešto morate jesti. Ne možete živjeti od sunčeve svjetlosti i vode (iako su oni važni za naše zdravlje). Kao drugo, samo zbog toga što hrana sadrži nešto što je „loše“, to ne znači da je i ona sama „loša“. Ovdje niže je naveden popis „nedostataka“ nesumnjivo osnovnih namirnica koje konzumiramo svakoga dana. Unutar ovih mnogih osnovnih potrebitosti krije se mračna strana,  „negativne“ hranjive osobine koje prijete rušenju svojeg preferiranog statusa…ali, hoćete li prestati jesti ovu hranu samo zbog toga što nije „savršena“?

Jetra – Fenomenalna superhrana uz svoj prirodni vitaminski status ima „problem“. Bogata je retinolom, koji je životinjski oblik vitamina A i najlakše se upija. Premalo retinola u ishrani je loše za proizvodnju testosterona, vid, metabolizam kostiju i transkripciju gena, ali previše retinola u ishrani može dovesti do hipervitaminoze A, osobito ako postoji nedostatak vitamina D. Istraživači koji su konzumirali jetru polarnog medvjeda, koja sadrži i do 15 000 jedinica retinola po gramu (luđački visoka koncentracija) su se razboljeli, pa čak i umirali od hipervitaminoze A.

Crveno meso – Proteini, nosioci zdrave masnoće, puni cinka, što da se ovdje ne voli? Pa, za osobe koje boluju od hemokromatoze – pretjeranog upijanja željeza – sadržaj željeza u crvenom mesu bi mogao biti problematičan.

Jaja – Jaja su sjajna. Veličine su zagriza, lako prenosiva, ukusni repozitorij svega što je potrebno kako bi se uzgojilo odraslo pile, ali također sadrže proteine koji potencijalno iritiraju crijeva (većinom u bjelanjku), a koji mogu pogoršati autoimune bolesti. Lizozimi se javljaju kao naproblematičniji dio ovih proteina iz jaja, a najveća im je koncentracija u bjelanjku.

Maslac – Dobri stari maslac. Ovdje još nitko nije podbacio. Osim osoba s intenzivnom netolerancijom na kazein.

Topljeno maslo – To znači da je topljeno maslo čisto, je li tako? Samo dobra masnoća, nema napadačkih proteina. Možda  i ne. Malo starije istraživanje iz 1987. god. je otkrilo da topljeno maslo sadrži značajnu količinu oksidirajućeg kolesterola, vjerojatno zbog procesa pročišćavanja (koji uključuje visoke temperature). To zvuči loše. Znači, topljeno maslo je loše, je li tako? Pokazalo se da je topljeno maslo u istraživanju iz 1987. god. „zagrijavano 50 sati  na 120 stupnjeva C u posudi od nehrđajućeg čelika“. Dakle, dok topljeno maslo sadrži neke „loše“ osobine, neko ipak i ne sadrži i sve ovisi o tome kako je ono proizvedeno.

Školjke – Iako su ukusne, hranjive, slane, bogate mineralima, one bi mogle za mnoge osobe biti jaki alergen. Također, iz razloga što konzumirate cijelu životinju, uključujući i njezin posljednji obrok, često sirovo, postoji određeni rizik da biste se mogli razboljeti. Virus Norwalk (nije ozbiljan), vibro (poprilično ozbiljan) i razni otrovi iz školjaka mogu biti potencijalno komplicirani.

Brazilski oraščić – Oni su sjajan izvor selena. Ali također sadrže visoke količine fitinske kiseline i radija.

Špinat – To je sjajan izvor magnezija, kalcija, mangana, vitamina K…i oksalata. Da, oksalata – malenih organskih kristala koji čine najčešći tip bubrežnih kamenaca – pronađeni su u špinatu (kao i u ostalom zelenom povrću). 100 grama špinata sadrži 750 mg oksalata. I iako prehrambeni oksalat nikada nije izričito ili dokazano doveden u vezu sa stvaranjem bubrežnih kamenaca, teoretski rizik ostaje.

Tamna čololada – Uz svoju veliku količinu dobrobiti, ona bi mogla sadržavati veliku količinu fitinske kiseline, a neki bi izvori mogli biti bogati kadmijem i/ili mikotoksinima (kao što je aflatoksin).

Slanina – Izlistavanje dobrobiti je bespotrebno. Ali što je s negatinim stranama? Svinje hranjene kukuruzom i sojom (što obično jedu i organski uzgojene svinje) pokazuju visoku koncentraciju omega-6 masnoća u tkivu, dok su svinje hranjene kokosima pokazale skoro nikakav udio. Ako jedete slaninu (koja je skoro u potpunosti masnoća) koja je napravljena od svinja koje su uglavnom hranjene kukuruzom i sojom, vjerojatno konzumirate popriličan postotak omega-6 (isto se odnosi na prozvode napravljene većinom od svinjetine, doista, baš kao i kod peradi). O, da, i nemojte zagoriti tu slaninu ili ju izlagati visokoj temeperaturi dugo vremena osim ako volite jesti kancerogene nitrozamine uz jaja.

Križonosan povrće – Uz svoje prednosti kao povrće bogato sumporom, ono se također ponaša kao goitrogeni inhibitor funkcija štitnjače. Goitrogeni ometaju upijanje joda kod štitnjače, tako da pretjerano konzumiranje kupusa, cjetače i ostalog križonosnog povrća može zahtjevati dodatni unos joda.

Nakon svega ovoga, poanta nije u tome da prestanete konzumirati ovu hranu. Ovo je samo pokazatelj da ne postoji savršena hrana i da u tome nema ničeg lošeg. Svaka hrana, čak i ona „dobra“, sadrži nešto zbog čega se netko opravdano može žaliti. Da li to znači da vi ne smijete jesti ovu hranu, ili da biste uvijek u podsvijesti trebali imati sadržaj vitamina A u jetri govedine hranjene travom ili mogućnost da vaša kockica tamne čokolade može sadržavati kadmij? Ne, to bi vas izludilo i uzrokovalo nepotrebni stres.

Ovo je samo prikaz svojstvene gluposti brige oko „savršene hrane“. Svaka hrana u sebi sadrži nešto „loše“.  Ne radi se samo o sastavnim dijelovima hrane, nego individualna komponenta čini kompletnu sliku. Sveukupna ishrana priča pravu priču. Jednostavno ju trebate jesti kako biste sami saznali .