Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Firedoglake

ARS Limited je je mala skupina okolišnih znanstvenika, inženjera i konzultanata koji djeluju iz Novog Zelanda, Jakarte i Venecije u Kaliforniji: „Osnovna filozofija ARS-a jest razumijevanje, inovacije i održavanje. Naš je prvi korak shvaćanje prirodnih procesa koji upravljaju određenim projektnim mjestima. Nakon provođenja vremena u razvijanju shvaćanja sustava prirodnog dizajna i funkcije, uvodimo inovativno i održivo rješenje za projekt.

Ovakav je pristup uvijek jednak bez obzira na to da li je izazov upravljanje obalnim područjem, transport tekućina, ribarstvo, inženjering ili utjecaj na okoliš. Surađujemo s najboljim svjetskim vladama, korporacijama i organizacijama kako bismo razvili inovativna rješenja za kompleksne probleme diljem planete.

ARS kroz razumijevanje pomorskih sustava, znanosti i tehnologije omogućava uzimanje u obzir okoliš i ljudsko zdravlje u svemu što radimo. Mi smo jedna od rijetkih tvrtki na svijetu koje razvijaju inovativna rješenja koja rade u interesu prirodnog svijeta, umjesto protiv njega. Razvijanjem tehnologije inspirirane prirodom, nastojimo implementirati rješenja koja će zadovoljiti potrebe svih zainteresiranih strana, uključujući i naš planet.“

Jedan od njihovih nedavnih projekata je bio hipotetički model kontaminiranih morskih voda koje se šire Pacifikom, a koji je posljedica pobjegle vode koja je korištena za ublažavanje topljenja četiri nuklearna reaktora u Fukushimi:

„Mi koristimo Lagrangian metodu raspršivanja čestica kako bismo pratili kamo je mogao  slobodno plutajući materijal (riblje ličinke, alge, planktone, zooplanktone…) koji je prisutan u morskoj vodi blizu oštećenog Fukushima Daiichi postrojenja nuklearne elektrane, krenuti od potresa koji se dogodio 11. ožujka. OVO NIJE ZASTUPLJENOST KONCENTRACIJE RADIOAKTIVNOG DIMA.

Budući da ne znamo količinu kontaminirane vode i kolika je koncentracija koja je puštena u ocean, nemoguće je procijeniti opseg i gustoću radioaktivnog oceanskog oblaka. Međutim, terensko promatranje TEPCO-m i modeliranje od strane Sirrocco skupine na Sveučilištu Toulouse, Francuska, pokazuju visoke koncentracije u morskoj vodi (najviša stopa od 80 Bq/l i 24 Bq/l za, redom, I-131 i C-137). Pretpostavljajući da je dio biomase bio kontaminiran u tom području, pokušavamo pratiti kamo se radionuklidi šire prije nego se vremenom popnu u hranidbenom lancu.

Model raspršivanja je ASR-ov Pol3DD. Ovaj je model primoran hidrodinamičkim podacima dobivenim od HYCOM/NCODA sustava koji pruža podatke o svakodnevnim oceanskim strujama svjetskog oceana svakoga tjedna. Razlučivost u ovom dijelu Pacifičkog oceana je otprilike 8 km x 8 km stanica. Tretiramo samo površinske struje. Čestice u modelu su kontinuirano otpuštane od 11. ožujka u blizini Fukushima Daiichi elektrane.

Model raspršenja čuva trag svojih posjeta u modelima stanica. Ovdje iznešeni rezultati su izraženi u broju posjeta po površini područja materijala koji je barem jednom bio u kontaktu s vrlo koncentriranom radioaktivnom vodom.“

Slika je vlasništvo Reuters Media

Nije jasno iz ASR-ovog objavljenog materijala je li na ovaj model utjecao kontinuirani ulazak radioaktivne vode u ocean. Poprilično je sigurno da Tepco i ostale nadzorne agencije nemaju ništa što bi se moglo opisati kao jasna ideja o tome koliko je radioaktivne vode pristiglo u promet u Sjevernom Pacifiku, ili koliko još vode pristiže:

„21.travnja TEPCO procjenjuje da je 520 tona radioaktivne vode procurilo u more prije nego što su propuštanja u jedinici 2 priključena, oslobađajući 4 700 TBq ukupnog ispuštanja vode (izračunavanjem jednostavnog zbroja koji je u skladu s IAEA metodologijom za miješano otpuštanje nuklida) (20 000 puta je godišnji limit postrojenja). TEPC-va detaljna procjena je 2 800 TBq za I-131, 940 TBq za Cs-134, 940 TBq za Cs-137.

Već je izvješteno o još 300 000 tona relativno manje radioaktivne vode koja je iscurila ili je namjerno ispumpana u more kako bi se napravilo mjesta za vrlo radioaktivnu vodu. TEPCO je pokušao zadržati kontaminiranu vodu u luci blizu postrojenja instaliranjem „zavjesa“ kako bi se spriječilo otjecanje, ali sada se vjeruje da je trud bio bezuspješan.

Prema izvješću objavljenom u listopadu 2011. od strane francuskog Instituta za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost, između 21. ožujka i sredine srpnja je, otprilike, 2.7 x 1016 Bq cezija-137 (oko 8,4 kg) koliko je ušlo u ocean. Oko 82 % je teklo u more prije 8. travnja. Ova emisija radioaktivnosti u more predstavlja najvažniju individualnu emisiju umjetne radioaktivnosti u more ikad opaženu. Međutim, obala Fukushime ima jednu od najjačih svjetskih struja koje su transportirale kontaminiranu vodu daleko u Tihi ocean, što je uzrokovalo visoku disperziju radioaktivnih elemenata. Rezultati mjerenja morske vode i obalnih sedimenata dovode do pretpostavke da će posljedice nesreće , što se tiče radioaktivnosti, biti za morski život manje od jeseni 2011. (slaba koncentracija radioaktivnosti u vodi i ograničena akumulacija u sedimentu).

S druge strane, značajno zagađenje morske vode uz obalu u blizini nuklearnog postrojenja bi se moglo nastaviti zbog stalnog dolaska kontaminiranog tla. Nadalje, neka obalna područja mogu imati nepovoljnije razrjeđivanje ili taložne osobine od onih koja su do sada viđena. Naposlijetku, moguće je prisustvo ostalih postojanih radioaktivnih tvari, kao što su stroncij-90 ili plutonij koji nisu dovoljno istraženi. Nedavna mjerenja pokazuju stalnu kontaminaciju nekih morskih vrsta (uglavnom riba) uhvaćenih uz obalu okruga Fukushima. Organizmi koji filtriraju vodu i ribe koje su na vrhu hranidbenog lanca su, tijekom vremena, najosjetljiviji na zagađenje cezijem. Stoga je opravdano zadržati nadzor nad morskim životom koji se lovi u obalnim vodama Fukushime.

Posljednja je rečenica poprilično nedorečena.