TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Biološki sat našeg mokraćnog mjehura

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Science Now

Svi mi moramo mokriti barem jednom u osam sati tijekom dana, no većini ljudi je nepoznato zbog čega tijekom noći ne moramo ustajati da bi mokrili.

Nove znanstvene studije upućuju da je za to odgovoran cirkadijski ciklus koji je naš molekularni tajmer zadužen za našu budnost tijekom dana i pospanost tijekom noći.

Znanstvenici su usporedili vremenske uzorke mokrenja, te količinu i frekvenciju mokrenja normalnih miševa i miševa koji su genetički stvoreni s disfunkcionalnim cirkadijskim ritmom, točnije stvoreni su bez dva cirkadijska gena; Cryptochrome-1 i Cryptochrome-2 čiji je izostanak stvorio nefunkcioniranje cirkadisjkih mehanizama.

Oni su otkrili kako cirkadijski gen pod nazivom Rev-erba kontrolira funkciju i proizvodnju Cx43, proteina zaslužnog za kontroliranje količine urina u mjehuru. Normalni su miševi mokrili češće kada su bili budni, a rjeđe kada su spavali, dok su genetički promijenjeni miševi, mokrili bez obzira na doba dana i noći.

Normalni i genetički promijenjeni miševi su mokrili istu količinu urina. No znanstvenici su otkrili da povećanje Rev-erbe uzrokuje veću koncentraciju proteina Cx43 kada su miševi bili budni. Više ovog proteina je značilo signaliziranje za zadržavanje manje urina u mokraćnom mjehuru, tim smatra da je razlog tomu razlika koju genetički primijenjeni miševi imaju, točnije normalni miševi nisu prestali proizvoditi mokraću dok su spavali ali su njihovi mokraćni mjehuri mogli zadržati više mokraće zbog smanjenja koncentracije Cx43, koja je pratila normalan cirkadijski ciklus. Na takav način miševi moraju mokriti tek kada se probude.

Autori ove studije su odlučili istražiti zbog čega djeca ponekad mokre u krevet, i zašto stariji ljudi moraju često ustajati po noći da bi mokrili, oni pretpostavljaju da će odgovor naći u poremećajima i efektima cirkadijskog sata.

Ovu studiju su znanstvenici objavili u žurnalu Nature Communications.