U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Minerali: elektroliti, šećeri u krvi, hormoni i antioksidansi

Prevela i uredila: Irena Dujmušić

Matrix World

Metabolic Healing

Minerali su prodorni i sveprisutni katalizatori za stanične funkcije. Neki minerali funkcioniraju tako da povećavaju električni potencijal stanica. Ostali minerali djeluju kao metaloenzimi, koji potom mogu djelovati kao reaktori enzima u stanicama, kao pretvornici signala i glasnici. U ljudskoj prehrani, minerali imaju ulogu u mnoštvu ključnih tjelesnih funkcija. Odstupanja u mineralnoj aktivnosti i nutritivni nedostatak minerala česti su kod degenerativnih stanja.

Minerali kao elektroliti

Primarni elektroliti su natrij, kalij, magnezij, sulfat, fosfat, kalcij i klorid. Unutarnji odnosi između pojedinih minerala igraju vrlo važnu ulogu u načinu na koji se dovoljno energije generira od strane stanica. Na primjer, omjer natrija i kalija je primaran za električnu provodljivost stanične membrane. Taj omjer se može koristiti na razne načine da se identificira funkcija nadbubrežne aktivnosti, probave i sinteze hormona.

Magnezij je bitan aktivator za više od 300 enzimskih reakcija u tijelu. On mora biti prisutan kako bi tijelo generiralo ATP (Adenozin trifosfat ili ATP je glavno unutarstanično skladište energije) ili biološku energiju. Magnezij je potreban za metabolizam glukoze, te je neophodan za normalan odgovor inzulina. Također je neophodan kako bi smanjio prekomjerni simpatički stres, za normalnu funkciju crijeva, te je neophodan za zdravlje koštanog sustava.

Omjer između kalcija i fosfora istraživali su opsežno nutricionistički pioniri dr. Page i dr. Hawkins. Oni su otkrili da kada su razine fosfora smanjene, kalcij se obično taloži iz tjelesnih tekućina, te se može akumulirati u tjelesnim tkivima.

Elektroliti klorid i natrij pomažu u stabilizaciji pH krvi. Oba elektrolita potrebna su kako bi želučane  stanice proizvodile solnu kiselinu. Nedostak natrija može dovesti do niskog krvnog tlaka, do problema u sintetiziranju hormona i probavnih smetnji.

Minerali i šećer u krvi

Tragovi minerala kroma i vanadija imaju važne uloge u metabolizmu glukoze u tijelu. Oba minerala u tragovima su pokazala da povećavaju osjetljivost na inzulin, a time mogu igrati vrlo važnu ulogu u inzulinskoj rezistenciji i dijabetesu tipa 2.

Magnezij je potreban za tri kritične enzimske reakcije u metabolizmu glukoze: piruvat karboksilazu, fosfofenol-piruvat karboksikinazu i i fruktoza 1,6 bifosfatazu. Osim toga, magnezij igra ključnu enzimsku ulogu u različitim hormonima koji imaju regulatorni učinak na glukoneogenezu, odnosno na inzulin, glukagon, adrenalin i kortizol. Nedostatak magnezija može negativno utjecati na funkcionalnost i proizvodnju hormona gušterače; ponajviše inzulina i glukagona.

Odstupanja u nadbubrežnoj žlijezdi  i stresna hormonska aktivnost može izravno i negativno utjecati na razinu glukoze i obrnuto.

Minerali i hormoni

Cink i bakar su oba ključni za normalnu sintezu hormona. Cink je aktivator 200 enzimskih reakcija u tijelu, potreban je za gonadotropin hipofize, te je potreban za sintezu testosterona. Bakar djeluje kao stimulans za nekoliko neurotransmitera i usko je povezan s estrogenom. Postoje korelacije između dominacije estrogena i toksičnosti bakra.

Mineral jod je ključan za sintezu hormona štitnjače. Poznato je da nedostatak joda igra ulogu u nekim stanjima štitnjače. Nedostatak  joda rezultira u padu koncentracije T3 i T4.

Minerali i Antioksidansi

Pojedini minerali su potrebni za tijelesnu proizvodnju endogenog antioksidansa. Najvažniji endogeno proizvedeni antioksidansi su: glutation, alfa lipoična kiselina, katalaze, superoksid dismutaza (SOD), CoQ10.

Selen, mineral u tragovima je presudan za proizvodnju glutationa. On služi kao sulfidrilni agent i pomaže iskoristivost glutationa. Oko 30% selena u tijelu je vezano uz glutation peroksidazu. Glutation je tijelesno najviše sveprisutan i najkoncentriraniji je endogeni antioksidans. Selen također pomaže antioksidativnu  sposobnost vitamina E, čisteći perokside i štiteći staničnu membranu. Selen ima snažan utjecaj na sve funkcionalne aspekte imunološkog sustava, uključujući i stanične posredovne odgovore, na podklase  limfocita kao i na poboljšanje funkcije neutrofila. Dokazano je da selen poboljšava funkciju bubrega povećanjem GFR-a (stopa glomerularne filtracije), kao i znatno poboljšanje pročišćavanja kreatinin klirensa iz bubrega.

Mangan, mineral u tragovima je bitan za sintezu superoksid dismutaze (SOD), on je antioksidans koji ima važnu obrambenu ulogu u svim stanicama koje su izložene kisiku. Kisik izaziva reaktivne kisikove spojeve (ROS), a to su slobodni radikali koji uništavaju stanice i tkiva. Za sintezu SOD-a su također bitni minerali cink i bakar.

Pomanjkanja minerala u tijelu

Mnogo je napisano o pomanjkanju minerala. Puno toga može se pripisati osiromašenom tlu koja nastaju zbog velikih komercijalnih poljoprivrednih praksi. Ostali uzroci pomanjkanja minerala u tijelu mogu biti posljedica lošeg rada pojedinih organa i žljezdanih funkcija, toksičnosti, smetnji od određenih lijekova i loše prehrane.

Osiromašenje tla

Mnogi nedostatak magnezija smatraju epidemijom. To može biti zbog iscrpljivanja tla što smanjuje razinu magnezija, kao i zbog dugoročnog korištenja određenih lijekova kao što su IPP-a (inhibitori protonske pumpe). Nekoliko studija pokazalo je da ti ljekovi za liječenje peptičkih bolesti smanjuju i znatno spriječavaju  asimilaciju magnezija i željeza zbog inhibirajućeg učinka koji  imaju na poizvodnju želučane kiseline (HCL).

Nekoliko minerala  osobito ovisi o dovoljnim razinama HCL-a: kalcij, magnezij, željezo, cink i krom. Hipoklorhidrija je stanje u kojem postoji kronično niska razina želučane kiseline. Zbog bitne uloge magnezija i kalcija u kostima i zdravlju skeleta, hipoklorhidrija i dugoročna upotreba IPP-a je snažno povezana s razvojem osteoporoze.

Dijete koje su deficitarne esencijalnim mineralima će vrlo lako dovesti do sustavnih mineralnih nedostataka. Ako pojedinac ima probavne i asimilativne disfunkcije zbog sloma mukozne barijere ili atrofiju vilusa, to također može dovesti do nedostatka određenih minerala.

Izvori minerala u hrani

Poznato je da je organski uzgojeno povrće ima višu koncentraciju minerala i minerala u tragovima od konvencionalno uzgojenih proizvoda.

Kalij se nalazi u izobilju u gotovo svoj biljnoj hrani, posebno povrću i voću. Kao izvori kalija ističu se avokado, špinat i kivi.
Natrij i klor nalaze se, naravno, u morskoj soli, kao i u prehrambenim izvorima kao što su celer i tikvice.

Magnezij se nalazi u mnogim prehrambenim izvorima kao što je tamno zeleno povrće: kelj, špinat, raštika, te u orašastim plodovima, sjemenkama i cjelovitim žitaricama. Magnezij je jedan određeni mineral za kojeg se vjeruje da je pretrpio posljedice osiromašenja tla zbog industrijske poljoprivredne prakse.

Kalcij se nalazi u obilju mliječnih proizvoda, osobito u sirevima. Također se nalazi u velikim količinama u sezamu, brokuli i špinatu.
Fosfor se obilno nalazi u mesu, jajima, ribi i uglavnom u životinjskim proteinima.

Cink se nalazi u značajnim količinama u crvenom mesu, mliječnim proizvodima i nekim mlječnim proizvodima, organskom mesu, kamenicama, sjemenkama bundeve.
Bakar se nalazi u velikim količinama u soji, mahunarkama, ribi, povrću, jetri i orašastim plodovima i sjemenkama.
Selen se nalazi u značajnim količinama u brazilskom orahu, oštrigama, tuni, skuši, jastogu,organskom mesu. Vjeruje se da selen manjka u nekim tlima.

Jod se nalazi prvenstveno u morskoj vegetaciji kao što je nori, kelp i wakame, kao i u ribama i plodovima mora.

Krom se nalazi u žumanjku, jetri, kamenicama, pšeničnim klicama.
Mangan se nalazi u značajnim koncentracijama u cimetu, klinčićima, žumanjaku, orašastim plodovima i sjemenkama i nekom voću poput borovnice i avokada.