U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Najnesretniji od svih užitaka: to je vaš mozak „na šećeru“

Prevela i uredila: Barbara Arbanas-Kovačević

The Atlantic

Prema svim procjenama, gojazni ljudi nisu sretni. Pitanje je da li je njihovo nezadovoljstvo uzrok ili posljedica njihove gojaznosti. U ovom trenutku ne možemo biti sigurni, ali i jedno i drugo bi moglo biti točno.

Biblija nas uči da se zadovoljstvo ne isplati. Ukoliko se sami ne uništite, onda će Bog to učiniti za vas. Četiri tisuće godina kasnije, pravila su još uvijek jednaka. Jedina stvar koja se promijenila jest vozilo.

Kada je svijet postao toliko opsjednut zadovoljstvom? Sveto pismo tvrdi da je cilj pravednog života sreća, a ne zadovoljstvo. Ali Deklaracija nezavisnosti nam daje pravo na „potragu za srećom“, ne zadovoljstvom. Ali zadovoljstvo je zauzelo središnje mjesto u gotovo svim ljudskim potragama. Odgođeni užitak spada u 20. st.

No ipak, prema svim mjerilima, mi nismo sretni. Možda ste čuli za bruto nacionalni indeks sreće, indikator koji mjeri kvalitetu života ili socijalni napredak u više psihološkom obliku. Unatoč činjenici da SAD imaju najveći bruto domaći proizvod, oni se nalaze na 44. mjestu indeksa sreće. Tko je na prvom mjestu? Danska. Hamletov dom, najnesretnijeg književnog lika, zemlja koju su pregazili nacisti, mjesto gdje se ljudi pola godine smrzavaju, gdje cijelu noć njeguju jedan Carlberg i gdje jedu rižu jer ne mogu priuštiti odrezak. Novac ne može kupiti sreću. Ali svakako može kupiti zadovoljstvo.

Tvari za zlostavljanje tijela su nekada bile predmet kućne izrade. Počelo je s opijumskim brlozima, preselilo se u „speakeasies“ (ilegalna mjesta za proizvodnju i distribuciju droge, op.a.), zatim se nastavilo u kućama za uživanje cracka i onda do predsoblja u kojima je „dozvoljeno pušenje“. Od tada je rat za borbu protiv droga, kojeg je pokrenula Nancy Reagan, zauzeo pozadinsko mjesto, ali ne iz razloga što je bio dobiven. Vjerojatnije zato jer je drugačiji rat zauzeo naslovnice – rat protiv gojaznosti. A još podmuklija supstanca je zamijenila kokain i heroin. Objekt naše trenutne nesreće je šećer. Tko bi mogao zamisliti da će nešto tako nevino, tako ukusno, tako neodoljivo – samo jedna molekula glukoze (koja nije baš tako slatka) plus molekula fruktoze (koja je vrlo slatka) – pokrenuti Ameriku prema ekonomskoj propasti i medicinskom kolapsu?

Mozgovni centar za užitak, nazvan nucleus accumbens, je ključan za naše preživljavanje kao vrste. Naučili smo koliko je važan kada je 2003. god. uveden lijek protiv pretilosti  i kada je 2007. god. uklonjen s tržišta. Ovaj je lijek blokirao učinak endokanabionida, molekula koje utječu na centre za užitak poput marihuane – neka vrsta protu-grickalice. Pacijenti bi izgubili zanimanje za hranu i izgubili bi na težini, ali je 20 % njih postalo klinički depresivno, a većina je počinila i samoubojstvo. Isključite zadovoljstvo i isključili ste volju za životom.

Ali dugoročna stimulacija centara za zadovoljstvo pokreće proces ovisnosti. Bogati su ljudi ovisni o novcu, moći, kocki; osobe iz srednjeg staleža su ovisni o kokainu, amfetaminima, kofeinu, nikotinu, alkoholu, heroinu. Siromašni…pa, sve što oni imaju jest šećer.

Zadovoljstvo je uzbuđujuće. Sreća je transcedentalna. A ono najvažnije, zadovoljstvo je dopamin. A sreća je serotonin.

Kada konzumirate bilo koju tvar koja zlostavlja vaše tijelo, uključujući i šećer, nucleus accumbens zaprima dopaminski signal zbog kojeg iskušavate osjećaj zadovoljstva. I tada konzumirate još. Poblem je kod prolongirane izloženosti u tome što signal otupljuje, postaje slabiji. Zbog toga trebate konzumirati više kako biste postignuli jednak učinak – toleranciju. A ako prekinete korištenje određene tvari, nađete se u povlačenju. Tolerancija i povlačenje čine ovisnost. I da se razumijemo, šećer izaziva ovisnost.

Prema svim procjenama, gojazni ljudi nisu sretni. Pitanje je da li je njihovo nezadovoljstvo uzrok ili posljedica njihove gojaznosti. U ovom trenutku ne možemo biti sigurni, ali i jedno i drugo bi moglo biti točno. Evo kako. Hipoteza o serotoninu tvrdi da nedostatak serotonina u mozgu urokuje ozbiljnu depresiju, zbog čega su inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), poput Wellbrutina i Prozaca, koji podižu razinu serotonina u mozgu, toliko učinkoviti.

Ne koriste se slučajno ovi lijekovi kao terapija protiv gojaznosti. Serotonin je napravljen od amino kiseline zvane triptofan, koja je najmanje korištena kiselina u našoj ishrani. Prenositelj amino kiseline, koji ju prenosi do mozga, može lako biti podražen. Ukoliko vam nedostaje serotonina i ako ste depresivni, poželjet ćete povećanje serotonina na bilo koji način. Povećana konzumacija ugljikohidrata, osobito šećera, u početku ima dvostruki zadatak – opskrbljuje transport triptofana i stvara dopaminski odgovor kratkoročnog zadovoljstva.  Ali kada se dopaminski signal smanji, potrebno je više šećera za jednak učinak, što stvara začarani krug konzumacije kako bi se stvorilo zadovoljstvo koje kasnije vene u upornom nezadovoljstvu.

Na 18. danu putovanja u „Superveliki ja“ (dokumentarac Supersize me možete pogledati ovdje), Morgan Spurlok priznaje da mu je loše i da je nesretan – tada počinje jesti, i osjeća se „sjajno; toliko sjajno da je to ludilo.“ Nije ludilo, samo ovisnost. Najnovija McDonaldsova kampanja sve kaže: „Načinjeno za vašu žudnju.“ Industrija hrane zna što radi. Zbog čega mi to ne znamo?

U stvari, zadovoljstvo i sreća su možda upravo suprotni. Dok smo posljednjih 30 godina potrošili na potragu za šećernim zadovoljstvom, definitivno smo postali nesretni. Naše je društvo zaboravilo u čemu je razlika. Coca-Colin posljednji moto je „Otvorena sreća“. Ne može biti dalje od istine. Dok stope naše gojaznosti, dijabetesa tipa 2, povišenog krvnog tlaka, srčanih bolesti, raka i demencije rastu u nebesa zbog naše pretjerane konzumacije šećera, pomisao da boca Coca Cole drži ključ za sreću nije ništa nego čista propaganda.

Dakle, što je ključ za sreću? Roko Belicev nedavni indie film „Happy“ prati korijenje sreće kroz sirotinjske četvrti Indije sve do pustinje Namibije i do ulica Okinawe. A hrana se ne spominje niti jednom. Dapače, veze koje zbližuju su obitelj, zajednica i postupci koje svijet čine boljim mjestom za život. Možda je to povratak u Drugi svjetski rat kada su Danci krijumčarili Židove u Švedsku. U judizmu, to se naziva tikkun olam. Liječenje svijeta. Baš kako to podučava i Biblija. Evo razloga za sreću.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.