TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Fetus može spasiti majčin život

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Green Med Info

Već neko vrijeme je poznata činjenica da za vrijeme trudnoće placenta omogućuje protok imunoloških stanica u dva smjera; od majke ka fetusu i obrnuto. Neke od razmijenjenih stanica su u stanju stvoriti nove stanice koje ostaju aktivne u tijelu primatelja gotovo pola vijeka nakon poroda.

Mikrokimerizam je pojava genetički različite skupine stanica u jednoj osobi ili organu. Iako može nastati na umjetan način, na primjer; presađivanjem koštane srži i transfuzijom krvi, nastaje i na prirodan način za vrijeme većine trudnoća.

50-70% porodilja u sebi ima fetalne imunološke stanice, a polovica beba u sebi ima majčine imunološke stanice.

Dvosmjerni protok feto-materinskih stanica kroz posteljicu se naziva „fetalni mikrokimerizam.“

Iako se u zadnjih 15 godina najviše fokusiralo na ovaj fenomen kroz patološke značajke jer fetalne stanice mogu uzrokovati autoimunološke bolesti kod majke pa je to onda negativan primjer mikrokimerizma kojeg je otkrio Nelson Jl 1996., polako se otkriva i pozitivan učinak ovog fenomena koji je poznat kao „dobar mikrokimerizam“ koji kod majke pospješuje pomlađivanje, točnije fetalne stanice u majčinom tijelu ne stvaraju neželjene posljedice već one učestvuju u zalječenju i ozdravljenju stanica i tkiva u majčinom tijelu.

Otkriće ovakvog transfera stanica je objavljeno u žurnalu Američkog Medicinskog Udruženja 2004, pod nazivom „Transfer of fetal cells with multilineage potential to maternal tissue,“ u njemu su znanstvenici raspravljali o ulozi fetalnog mikrokimerizma i njegovoj ulozi u popravljanju povreda kod majki koje su razvile ovakav način liječenja i zalječenja svojih organa. Tada su znanstvenici pronašli dokaz da se mikrokimeričke stanice dječaka razlikuju od majčinog epitelnog tkiva unutar štitne žlijezda, vrata maternice, crijeva i žučnog mjehura, što je pokazalo da mikrokimeričke stanice imaju svojstva i kvalitete matičnih stanica te da mogu doprinijeti popravci i regeneraciji oštećenog tkiva majke.

Nedavno (2012.) je u žurnalu Circulation Research publiciran nevjerojatan tekst pod nazivom „Fetal cells traffic to injured maternal myocardium and undergo cardiac differentiation,“ u kojem je istraživana moguća uloga fetalnog mikrokimerizma uz pomoć kliničkog promatranja u kojemu je otkriveno kako su fetalne mikrokimeričke stanice izliječile srčanu boljku majke u zadnjim mjesecima trudnoće i u prvim mjesecima nakon poroda iako je majka prije toga imala kroničnu kardiomiopatiju – bolest srčanog mišića.

S ovom studijom znanstvenici su željeli otkriti mogu li fetalne stanice migrirati u srčane stanice majke i mogu li ih promijeniti. Tada su znanstvenici zabilježili slijedeće:

Mi smo otkrili da su fetalne stanice odabrale put do oboljelih stanica srca majke i da su ih promijenili i tako u su u stvari stvorili organ čiji je DNK promijenjen u onaj od fetusa. Koristeći  poboljšani zeleni fluorescentni protein (eGFP) koji smo dodali fetusu, demonstrirali smo koliko su fetalne stanice višestruko nadjačale oštećene zone majčina srca. In vivo su eGFP fetalne stanice formirale endotelne stanice, glatke mišićne stanice i kardiomiocite.

Ovo nevjerojatno otkriće sugerira da su fetalne matične stanice u mogućnosti promijeniti i formirati različite srčane stanice te su na takav način ozdravili majčino srce.

Čini se da je priroda omogućila da nerođena djeca sisavaca spase život majki tako što joj poklanjanju matične stanice koje se mogu formirati u zdravo tkivo, uključujući i koštanu srž, i tako potencijalno omogućiti doživotni izvor zdravih novih stanica koje će zamjenjivati oštećene i nefunkcionalne stanice.

U budućim tekstovima ćemo istražiti ulogu matičnih stanica posteljice i objasnit ćemo fenomen placentofagije to jest univerzalne potrebe sisavaca da pojedu posteljicu svojih beba nakon poroda.