Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Animozitet između Irske i Velike Britanije je dobro poznat, na obije strane su se vjekovima stvarali heroji koji su prkosili i pogibali u srazu s drugom omraženom stranom. Najnoviji irski heroj je Ronan O’Gara koji se navodno nije želio rukovati s Elizabetom II za vrijeme oficijelnog primanja.

Sredinom 2009., godine britanska kraljica Elizabeta II se srela s ragbi reprezentacijom Irske u Hillsboroughu, u jednom trenutku kamere su zabilježile irske reprezentativce poredane za rukovanje s kraljicom, no ragbi legenda Ronan O’Gara je ruke držao u džepu. Bez obzira što se O’Gara na koncu rukovao s kraljicom, cijeli Internet je dan nakon susreta brijao o O’Gari kao irskom heroju ili anitheroju, u zavisnosti od političkih stanovišta blogera i novinara.

Kraljica se još uvijek ni sa kim ne rukuje?

Istina je da je O’Gara držao ruke u džepu što je rojalistima bilo dovoljno da ga proglase mangupom i seljačinom, no nakon što je Ulsterska televizija objavila video uradak u kojemu se pokazuje kako se O’Gara rukovao s kraljicom, hakeri republikanci su u isti tren onemogućili pregledavanje videa i dan danas ga uspješno onemogućuju. Video koji se stalno ruši se nalazi ovdje.

Bez obzira što su mnoge web stranice objavile da je „mangupsko“ ponašanje O’Gare išlo samo do držanja ruku u džepu, a ne do odbijanja rukovanja s kraljicom, Ronan O’Gara je postao super junak i njegova fotografija s rukama u džepu se i danas neprestano vrti po društvenim mrežama i o njegovom „hrabrom“ dijelu se pišu hvalospjevi.

Nitko se ne rukuje, jesu li svi odbili rukovanje s kraljicom?

Na rojalističke napomene kako je O’Gara bio bezobrazan jer je ruke držao u džepu za vrijeme oficijelnog sastanka s kraljicom, republikanci su odgovarali da je kraljica trebala skinuti rukavice za rukovanje i da je njeno poziranje u rukavicama samo pokazatelj mržnje prema pripadnicima Irske ragbi reprezentacije.

Kako god bilo, ovakvih heroja ima jako puno, a podjela oko važnosti ili ne važnosti nečijeg herojstva još više.

Situacija u Europskoj Uniji u kojoj se nalazi i Irska i Velika Britanija nije onemogućila i smanjila vjekovne tenzije među narodima koji su prolili mnogo uzajamne krvi, dapače takve su podjele postale još više vidljive, kao što možemo vidjeti na primjeru susreta Elizabete II i O’Gare.

Heroj ili mangup?

Jeffom Peels smatra kako je O’Gara možda pokazivao svoje političko stajalište s rukama u džepovima i također navodi kako je možda pokazivao i nedostatak bon tona, i Peels je naveo link uspješno blokiranog video uratka u kojem se navodno vidi njegovo rukovanje s Elizabetom II.

The Free Library je prenijela i mišljenja zvaničnika koji kažu da je O’Gare bio opušten, a ne neuljudan, čudna li čuda spomena o nerukovanju s kraljicom nigdje. Sigurna sam da ćete se složiti da je danas jako lako od miša napraviti slona i bez pardona lagati ljude preko medija i interneta.

Herald. Ie, smatra da je O’Gara bio neuljudan prema kraljici jer je držao ruke u džepovima za vrijeme predstavljanja, ali ne spominje da je odbio rukovanje s kraljicom.

Svi urednici u redakciji Matrix Worlda imaju poštovanje prema čovječnosti, a ne prema podrijetlu. Ratovi i podjele zasnovane na bilo kakvoj rasnoj ili religijskoj različitosti uzrokovali su najveća krvoprolića u povijesti, Irci su patili pod britanskom krunom na najužasnije načine uključujući i izgladnjivanje i democid, no to se događalo i sa svim drugim nesretnim narodima koji su bili pod britanskom krunom, kao što je bio slučaj s Indijom.

Mahatma Ghandi – vođa nenasilnog otpora Indije prema britanskoj vladavini.

Osobno sam legalista i smatram da bi svi trebali odgovarati za svoja nedjela, bez obzira da li je to nedjelo silovanje, mučenje ili ubijanje jednog čovjeka ili democid nad cijelim narodima, do sada nismo imali priliku vidjeti da se ijednoj monarhiji ili religiji sudi zbog democida, vjerojatno patokracija – vladavina psihopata ni neće dozvoliti nešto takvo, u tome se vjerojatno i krije velika popularnost ljudi koji su se stoički suprostavili aparatima represije, kao što je uradio Mahatma Ghandi s pasivnom i nenasilnom borbom protiv britanske vladavine ili kao što je to danas slučaj s Aung San Suu Kyi koja je bila u kućnom pritvoru 15 godina zbog strahovlade vojne hunte u Burmi.

Nemam ništa protiv heroja ala Ghandi dapače divim im se, ali ako se od nekoga pravi heroj samo zato što je igrao džepni bilijar u prisustvu okrunjene gerijatrije, i ako se nakon toga izmisli priča o njegovom navodnom ne-rukovanju s tom okrunjenom „političkom prijetnjom,“ tada zaista O’Gara nije nikakav heroj već priču o njegovom „otporu“ možemo svrstati u  stvaranje internetskih mitova i urbanih legendi kojima je jako teško stati na kraj.