TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Otpadne vode zagađene kemikalijama kontracepcijskih pilula

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Phys.org

Dok ljudi obavljaju svakodnevne obaveze, lako je previdjeti utjecaj njihovog životnog stila na okoliš. Sredstva se koriste, a kao rezultat toga, određeni elementi bivaju vraćeni natrag u okoliš. O nekima od njih mnogi ljudi uopće niti ne razmišljaju. Što se događa s kemikalijama koje konzumiramo nakon što ih naše tijelo obradi? Neke izdahnemo, ali većina je isprana u odvod WC-a nakon što bude pohranjena u našem izmetu i urinu. Radnici na objektima za obradu otpada bi mogli ukazati na kemijske tvari pronađene u šamponima, na primjer, ili onima korištenim pri proizvodnji hrane ili posebice lijekovima koje uzimamo kako bismo naše bolesti zadržali pod kontrolom.

Jedna vrsta narkotika posebno uključuje mnoga ekološka pitanja; onaj koji se nalazi u kontracepcijskim pilulama. Jedan od takvih sastojaka u „piluli“ je etinil estradiol, koji je vrsta estrogena. Kod ljudi on pomaže pri sprječavanju trudnoće, a kod ostalih organizama može uzrokovati probleme u razvoju spolnih organa što dovodi do neplodnosti ili defektnih rođenja. To je moguće zato što su otpadne vode tretirane prije bacanja u more, ocean, jezera ili rijeke,  ali ne pokušavaju se ukloniti ove određene kemikalije.

Zbog toga se sveučilišni profesor i ekotoksikolog udružio kako bi napisao dokument (objavljen u časopisu Priroda) u kojem predlaže održavanje javne rasprave o ovoj temi prije nego što javni dužnosnici odluče da li će donirati sredstva za čišćenje ovakvih narkotika iz otpadnih voda ili ne.

Milijuni žena diljem svijeta svakodnevno uzimaju pilule; njihov razvoj i korištenje su modernoj ženi pružile slobodu izbora o  kojoj njihovi preci nisu mogli ni sanjati. Ali, kao što je to slučaj s mnogim naprecima u znanosti, postoji cijena koju treba platiti, a ona se može pronaći u mogućnosti međuspolnih riba i ostalih vodozemaca koji žive u staništima blizu pumpi postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda koje utječu na njih. Isticanje stvara mogućnost takvih događanja, ali do sada još nije dokazano da se dešavalo van laboratorija za istraživanja.

U svojem dokumentu Richard Owen i Susan Jobling tvrde da bi odlučivanje koje se odnosi na troškove čišćenja ovakvih kemikalija iz otpadnih voda, trebalo uključivati javnu raspravu. Ovo je odgovor na objavu koju je zakonodavni odbor Europskog parlamenta odredio kako bi odlučio da li da punom parlamentu preporuči određivanje otprilike 35 milijardi € za čišćenje kemikalija iz otpadnih voda diljem Europe u studenom prošle godine. Oni ne vjeruju da bi ovako važno pitanje trebalo biti riješeno i odlučeno nasamo, bez uplitanja nepozvanih znanstvenika ili onih koji će plaćati račune, kao na primjer običnih ljudi.

Kažu da će, bez obzira na odluku, ona predstavljati presedan koje će druge zemlje zasigurno slijediti zbog čega je još važnije da se čuje što je više glasova moguće.