SVIJET POD LUPOM

Moguća primjena gljivice koja jede plastiku u lječenju raka

Prevela i uredila: Irena Dujmušić

Matrix World

Activist Post

Istraživači su otkrili prvu endofitsku gljivicu koja jede plastiku, a može ju  koristiti kao jedini izvor hrane čak i u  okolišu bez kisika. Gljivica Pestalotiopsis microspora, a koja se hrani plastikom predstavlja veliku priliku za bioobnovu odlagališta otpada, gdje i površinska i zakopana plastika može biti razgrađena. No, vjerojatnije je da će enzim koji je odgovoran za razgradnju poliuretana (PUR) biti patentiran i komercijaliziran.

Nazvana kao: “E. coli u umjerenim i tropskim prašumskim sustavima” P. microspora je sveprisutna u prašumama diljem svijeta, što znači da je naglašena njena značajna uloga u zdravlju šumskih ekosustava.

No ta gljivica također stvara Taxol, kemikaliju koja se  koristi za liječenje raka dojke i jajnika, iako je himalajska tisa komercijalno isplativija za proizvodnju Taxola.

Taxol, kemikalija koja se rabi kod lječenja nekih vrsta raka, može se dobiti i iz gljivice Pestalotiopsis microspora.

Taj enzim koji razgrađuje PUR je „izvanstanična izlučevina koja se lako se širi“ navode istraživači koji su došli do otkrića. Gljivica iz džungle  izbacuje enzim koji se raspršuje na “značajne” udaljenosti od svog  tijela, šireći potencijalni raspon prostora za čišćenje.

Iako je u medijima prozvana kao gljiva, P. microspora je zapravo plijesan koja pripada redu Ascomycota. Gljive pripadaju redu Basidiomycota. Kao endofit, ona živi u simbiozi s biljkama, dok gljive imaju tendenciju da kao endofiti žive na biljkama.

Putujući u prašume Ekvadora 2008., kao dio Yaleove godišnje Prašumske Ekspedicije i Laboratorijskog tečaja s predavačem molekularne biokemije profesorom Scottom Strobelom, nekoliko studenata je prikupilo drvenaste biljke različitih obitelji u Nacionalnoj Prašumi Yasuni, o čemu smo više pisali ovdje.

Pobjednički gljivični izolat došao je s guava stabla (Psidium guajava) i sa stabla Graviole (Annona muricata), iako je nekoliko različitih gljivičnih vrsta s različitih stabala dokazalo sposobnost za učinkovitu razgradnju poliuretana.

“Dva izolata Pestalotiopsis microspora su imali jedinstvenu sposobnost da rastu na PUR-u kao jedini izvor ugljika i u aerobnim i anaerobnim uvjetima”, izvješćuje studija, s napomenom da nisu svi izolati P. microspore dijelili tu sposobnost, vjerojatno zbog genetske varijabilnosti unutar vrste .

Otac profesora Strobela, Gary, radio je kao bio istraživač više od 30 godina, licencirajući više od 20 uzoraka za Eli Lilly, Chevron i Dow Chemical, navodi Forbes.

Njegovo je bilo otkriće  1993. o sposobnosti  P. microspora da sintetizira taxol. Četiri godine kasnije, otkrio je gljivicu Muscodor albus,  koja emitira antibiotičke plinove. Licencirao je tu gljivicu za kompaniju Agraquest u Kaliforniji, koji se orijentirala ka ekološkoj poljoprivredi tla i za druge tvrtke za obradu otpada u prijenosnim toaletima.

Tvorci zloglasnog Zyklona B, tvrtka I.G. Farben, sadašnji Bayer, također su i patentirali poliuretan 1940. godine.

Zaslužan za uvođenje prvih poliuretana, I.G. Farben, (sada Bayer), koji je također ozloglašen po svom Zyklon B koji se koristio u nacističkim plinskim komorama, te po svojim medicinskim eksperimentima na nacističkim zatvorenicima. Oni su započeli sinteze PUR-a  1937. te su ih komercijalizirali  1940.

Od tada, plastično zagađenje je preplavilo svijet, zagadilo oceane, zatrpalo odlagališta otpada, te zatrovalo biosferu. Gotovo 300 milijuna tona plastike, proizvedeno je u 2010. godini., a iznos proizveden u ovom stoljeću već premašuje ukupnu količinu proizvedenu u 20. stoljeću.

PUR je također značajan dio nanotehnologije, omogućujući razvoj nanomreža, nanocjevčica i drugih nanomaterijala. Medicinska uporaba nano-PURa uključuje umjetne implantate poput srčanih ventila i regenerativnih membrana za neurone, kosti i ostala tkiva.

“Ta sposobnost da se prilagode površinskoj kemiji, stvarajući nano arhitekture i potencijalno odgovarajuća mehanička svojstva tkiva čini nanokompozite posebno atraktivnim za biomedicinske aplikacije”, izjavljuju istraživači  2010.- te, koji  su ih zagovarali kao nove biomaterijale i strukturne osnove za tjelesno – inženjerske aplikacije.

Ako su sintetički oblici života koji se nalaze kod Morgellons bolesnika  djelomično sastavljeni od poliuretana – i čini se da im vjerovatno daju elastičnost, snagu i oblik memorije  – ova gljivica ih može uništiti. No morat ćemo se brinuti o horizontalnom transferu gena. Možda će biti najbolje pričekati, zajedno s odlagalištima otpada, za sintetsku inačicu.