Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Prevent Disease

Godinama su znanstvenici smatrali da je placebo efekt samo dio bujne pacijentove mašte. Naravno da su za to imali sve moguće dokaze: lažni placebo lijekovi su zaustavljali epileptičke napade, smanjivali krvni tlak, ublažavali migrene i poništavali isprekidane i nemirne pokrete pacijenata s Parkinsonovom bolešću – no tim ljudima nije u stvari bilo bolje, barem su tako mislili znanstvenici.

Većina medicine se bazira na najjačim mogućim dokazima, tako da je danas došao red da se placebo dokaže. U žurnalu Annals of Internal Medicine koji je izašao 19.10.2011., izašao je tekst pod nazivom: „Što je to u Placebu: Tko zna?“ u kojemu se postavlja fundamentalno pitanje na kojemu se zasniva naša današnja medicina – riječ je o standardima. Ne postoji standard niti standardizacija za placebo.

Uz pomoć korištenja modernih PET skenera i magnetske rezonance – MRI, znanstvenici su uspjeli proviriti u glave pacijenata kojima su davane šarene obojane šećerne pilule, zahvaljujući takvim istraživanjima otkriveno je kako placebo efekt uopće nema veze s pacijentovim „umom“ već s mozgom.

Nova istraživanja pokazuju kako nečije vjerovanje da je dobio prikladan lijek vodi do mijenjanja kemijskih procesa u mozgu dotične osobe.

Oduvijek su postojali ljudi koji su govorili da sebi možemo učiniti dobro ako razmišljamo pozitivno, rekao je dr. Michael Selzer, profesor neurologije na Medicinskom fakultetu sveučilišta Pennsylvanie.

Nakon godina pljuvanja po takvim stavovima, konačno su znanstvene studije pokazale kako naše misli mogu mijenjati mozak na fizičkom nivou.

Nova saznanja o tome kako placebo djeluje bi mogla pomoći znanstvenicima da nauče ljude kako da iskoriste takav efekt i da treniraju svoje mozgove u pomaganju pri izlječenju.

Um nadjačava fizički aspekt mozga

Nedavna izvješća pokazuju da anticipacija liječenja s placebom može voditi do stvarnog smanjenja boli i simptoma, jer mozak nakon primanja placeba počne s lučenjem opijata koji smanjuju bol. Skeniranje mozga pacijenata s Parkinsonovom bolešću je pokazalo povećanje lučenja moždanih glasnika – hormona dopamina, koji su doprinijeli poboljšanju stanja pacijenata i povlačenju simptoma Parkinsonove bolesti i to samo zato što su ljudi mislili da dobivaju pravu terapiju.

Znanstvene studije koje su se bavile pacijentima s Parkinsonovom bolešću i drugim sličnim poremećajima i bolestima su pokazale da su gotovo svi pacijenti imali stvarna fizička poboljšanja kao pri uzimanju pravog lijeka. U stvari čini se da pacijenti reagiraju na placebo na isti način kao što reagiraju na stvarnu terapiju.

Pacijenti koji pate od depresije su odgovarali na placebo bolje nego li na stvarne lijekove. Izgleda da bi reakcija pacijenta na placebo mogla ponuditi odgovor o tome da li bi stvarni antidepresivi djelovali na pacijentu koji pati od depresije.

Znanstvenici su tek počeli otkrivati moć uma kao i činjenicu koliko taj isti um može imati utjecaj i nadmoć nad tijelom, rekao je Tor Wager, pomoćni profesor psihologije na Sveučilištu Columbia.

Učinak placeba na pacijente je donedavno bila nepoznanica.

Sve više znanstvenika vjeruje kako placebo utječe na procese u mozgu tako što direktno stvara fizičke promjene koje oblikuju reakcije tijela na različita stanja. Mozak ima puno više kontrole nad tijelom nego li smo mi to voljni priznati.

Kao primjer te teze, Wager je dodao:

Recimo da je kasno u noći, sve je mirno i tiho i odjednom nam se učini da smo vidjeli nekoga pored prozora. Naše tijelo automatski reagira na tako nešto. Šire nam se zjenice, srce nam počne ubrzano tući, počnemo se znojiti.

Uvjerenje da postoji nešto prijeteće pored našeg prozora stvara niz fizičkih stanja i promjena nad kojima imamo malu ili nikakvu kontrolu. Čak i ako bi vam tada netko rekao da se smirite vi to ne biste mogli. No ako bi se uvjerenje promijenilo – recimo saznate da je to vaš muž koji se vraća kući – promijenile bi se fizičke reakcije i mi bi se smirili.

Jedino pitanje na koje mi moramo naći odgovor je: Kako iskoristiti sve te divne moćne potencijale nesvjesnih reakcija?

Ključ je u moždanim valovima

Na Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu, volonteri liječeni placebom su bili prikačeni na EEG aparate – koji su im snimali električnu aktivnost mozga. Nakon tjedan danja pijenja šećernih tableta, volonterima se dalo više placeba ili više antidepresiva. Nije im rečeno što su dobivali.

Osam tjedana kasnije znanstvenici su otkrili nešto jako interesantno na snimkama EEG-a. Ljudi koji su imali najbolje rezultate liječenja su imali određene moždane uzorke kada su dobivali placebo.

Ti rezultati su objavljeni u studiji publiciranoj prošli mjesec u žurnalu American Journal of Psychiatry.

Znanstvenici još uvijek nisu otkrili što znači taj određeni uzorak moždanih valova, no studija je pokazala kako se pacijenti mogu jednostavno pregledati uz pomoć EEG-a da bi liječnici mogli vidjeti kako pacijenti reagiraju na antidepresive, rekla je autorica studije Aimee M. Hunter, znanstvenica s Instituta za neuroznanost i ljudsko ponašanje na UCLA.

Učenje pacijenata kako da pomognu sami sebi

U isto vrijeme na Sveučilištu Stanford, znanstvenici su shvatili da mora postojati način kako da najbolje iskoriste placebo i kako bi pacijenti sami sebi pomogli u otklanjanju bolova.

Znanstvenici su pacijentima skeniranim s MRI-jem dozvolili da promatraju promjene u mozgu dok se skeniraju. Ideja je bila da koriste skenove mozga kako bi pacijenti sami što više pomogli rad dijelova mozga koji su se aktivirali placebom, izjavio je dr. Sean Mackey, pomoćnik direktora odjela za izučavanje analgetika i neuro-snimanja na Stanfordu.

Jedna od volonterki u ovoj studiji – Laura Tibbitts – se odlučila pridružiti istraživanju s nadom da će moći smanjiti stalnu bol koja je muči od dana kada je slomila rame pri jahanju prije osam godina.

Bol je u našem mozgu, a ne u tijelu.

Bol nije u mišićima ili ramenu koje je bilo povrijeđeno, bol se nalazi u našem mozgu, rekao je Mackey.

„Signal boli nastaje na mjestu povrede, tada putuje do mozga, no mi nećemo osjećati bol dok mozak ne interpretira taj električni podražaj,“ objašnjava Mackey.

Dio procesa koji se događaju u mozgu za vrijeme interpretacija je i očekivanje. Smatram kako placebo barem dijelom djeluje kao manipulacija očekivanja, možda uz pomoć mijenjanja očekivanja uz pomoć placeba mi možemo pronaći dostojnu terapiju za kronične bolove, rekao je Mackey.

Dok je Tibbitts ležala u skeneru, znanstvenici su joj rekli da se sjeti boli koja je započela s nezgodom i lomom ramena. Kasnije su joj pomogli da razvije i stvori misli koje opuštaju i smanjuju bol. „Smislila sam malene ljude koji polako kidaju djeliće boli kako bi me spasili,“ rekla je Tibbits, 32-godišnja djevojka iz San Francisca. „Ili sam razmišljala o snježnim pahuljicama kako gase vatru koja je predstavljala moju bol.“

Osnažujući eksperiment

Uz pomoć pokušaja i pogrešaka, Tibbitts je odlučila pronaći misli koje će joj aktivirati dijelove mozga koje je Mackey povezao s njezinom boli. Mentalne slike su imale snažan utjecaj na smanjenje njenog bola.

Novootkrivena kontrola boli me je osnažila, rekla je Tibbitts.

„Mislim da je na mene najviše ostavio utisak pogled na sken moga mozga koji stalno proizvodio bol,“ dodala je Tibbitts. „Nakon što sam dobila kontrolu nad boli, osjetila sam da imam moć nad njom, čak i kad mi je bilo gore – sve to je zaista nevjerojatno.“

Linda Caroll – autor ovog teksta – je pisac znanstvenih i zdravstvenih uradaka. Živi u New Jerseyu u SAD-u. Piše za New York Times, Newsday, Health magazine i Smart Money.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.