SVIJET POD LUPOM

Pitanja i odgovori: Profesor sa sveučilišta Western dvoji o globalnom zatopljenju

Prevela i uredila: Irena Dujmušić

Matrix World

The Western Front

Don Easterbrook je umirovljeni profesor s Western sveučilišta u Americi. Doktorirao je geologiju i svjetski je poznat kao skeptik globalnih klimatskih promjena. Proučavao je klimatske promjene od ledenog doba do današnjih dana. Njegov fokus je u proučavanju kretanja ledenjaka uslijed klimatskih promjena, kao i izotopska analiza elemenata pronađenih u ledenoj jezgri.

Easterbrook vjeruje da je Zemlja trenutno u periodu hlađenja. Nastavlja istraživanje o klimatskim promjenama s međunarodnim timom od preko 50 članova, uključujući solarne fizičare, atmosferske fizičare i glacialne geologe. Autor je osam knjiga i više od 150 publikacija, uključujući i “Klima bazirana na dokazima”, koja je objavljena u rujnu 2011.

Profesor u mirovini Don Easterbrook je stručnjak u glacijalnoj geologiji. “Ja sam bio na njima, u njima, ispod njih i preko njih”, navodi Easterbrook.
Fotografija je vlasništvo Rachel Howland.

Koliko dugo ste radili ili istraživali specifične klimatske promjene, te koja je vaša pozadina na tom polju?

Na klimatskim promjenama radim 50 godina. Kao prvo sam proučavao fluktuacije ledenjaka, kako modernih, tako i onih starih, koji omogućuju da se rekonstruira kakva je bila klima kad su ledenjaci napredovali  i povlačili se. Oni su kao vrlo stari paleo – termometri. Omogućuju vam da odredite što se s klimom zbivalo.
Kada je klima hladna i snježna,  ledenjaci napreduju, a kad je toplo i suho, povlače se. Oni ostavljaju trag o tome gdje su bili. Tako ćete slijedeći te tragove moći reći što su ledenjaci radili, što vam govori o tome što se zbivalo s klimom. Također sam radio s izotopima. Oni također nose otiske s potpisom starih klima.

Koja su Vaša trenutna razmišljanja o klimatskim promjenama? Puno se govori u medijima o tome kako će biti sve toplije. Vi govorite da će biti suprotno. Možete li malo pojasniti?

Cijela stvar o klimatskim promjenama počiva na podacima. Cijeli moj pristup je da gledam podatke. Nažalost, puno politike je uključeno u znanosti koje se odnose na klimatske promjene, posebno zato što postoje ogromne količine novca koji su uključeni, kao što su stotine milijardi i bilijuna dolara. Postoji ogromna količina energije.
Klimatske promjene se koriste kao poluge za pritisak na svjetske vlade. To se radi na međunarodnim konferencijama pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda koji se sastaju svake godine. Posljednji je bio u Durbanu. Dakle, na žalost, zbog toga postoji puno retorike i puno selektivne medijske pokrivenosti.
Moja poruka je pogledati podatke i stvoriti svoje vlastito mišljenje. Moje mišljenje u odnosu na tuđe mišljenje je nešto o čemu možete raspravljati cijeli dan. Ako pogledate podatke, oni će vam reći više od bilo čijeg mišljenja.

Radio sam s puno podataka koji se odnose na promjenu klime. Podaci su  vrlo jasni. Ono što podaci govore je da globalne klimatske promjene traju od početka geološkog razdoblja, a posebno u posljednjih 10.000 godina.
Imali smo ledena doba i imali smo razdoblja zagrijavanja. Većina od posljednjih 10.000 godina su bila toplija nego što je sada, na primjer. Možemo to iskopati iz geoloških zapisa. Možemo reći da je prošlost stvarno ključ za budućnost. Možemo odrediti obrasce koji se preslikavaju iznova i iznova i iznova, i možemo ih projicirati u budućnost da vidimo što će se vjerojatno dogoditi. Ono što nam ovo govori je da klima oscilira naprijed i natrag: toplo, hladno, toplo, hladno, toplo, hladno.

Zapisi izotopa kisika s Grenlanda, prikaz toplih i hladnih razdoblja od 1480. do 1950.godine.

Koliko dugo traju ciklusi  hlađenja i zagrijavanja?

Imali smo 27 klimatskih promjena u zadnjih 400 godina: toplo, hladno, toplo, hladno. Četiri su bila u ovom prošlom stoljeću koja nemaju nikakve veze sa CO2, jer on nije bio faktor stotine tisuća godina. Znamo da uopće nisu bile povezane s CO2. Pa zašto onda očekujemo da se klimatske promjene danas odnose na CO2? Ako to možete dokazati, u redu, ali ne postoji niti jedan pravi dokaz koji ukazuje na povezanost s CO2.
Na kraju, globalno zatopljenje je završilo 1998. godine. Od tada nismo imali globalno zagrijavanje iznad temperatura iz  1998. – unatoč činjenici da je UN-grupa Međuvladinog panela o klimatskim promjenama predvidjela da će biti jedan stupanj porasta temperature do 2010., zapravo je hladnije. Ne puno, ali malo.
Sada smo u trendu hlađenja koje je u vezi s temperaturama podmorja oceana. Pacifičke promjene idu iz toplog u hladno pa opet toplo, nema ništa između. To je kao off/on prekidač. Promijenilo se iz hladnog u toplo 1977. i imali smo 20 godina globalnog zatopljenja. Nema sumnje da smo imali globalno zagrijavanje – to nije problem. Svatko se slaže da je tako. Pitanje je što je uzrok.

Mogu li studenti  Westerna tijekom idućih nekoliko godina očekivati da vide promjenu klime?

Ako postoji jedna konstantna stvar o klimi je to da nije konstantna. Uvijek se mijenja. I uvijek se mijenjala. Mi izlazimo iz onog što se naziva “malo ledeno doba”, koje se dogodilo oko 500 godina ranije.
10.000 godina prije toga, klima je zapravo bila toplija nego što je sada, onda smo ušli u to malo ledeno doba. Otada izlazimo iz njega. Posljednjih 400 godina se odleđujemo iz malog ledenog doba, ako tako želite. Tako da da, postalo je toplije oko jedan stupanj u stoljeću. To se događa. Nema ništa novog u tome.
Dakle, zagrijavanje koje smo vidjeli, koja je trajalo samo od 1978. do 1998. je nešto što je predvidljivo i očekivano. Kada se temperature oceana mijenjaju, globalno hlađenje je gotovo sigurno. Možete očekivati da ćete naići na to oko 25 do 30 godina prije nego što se počne opet zagrijavati.  Čak bi moglo biti i više od toga.

Nastavljate li s vašim istraživanjima sada kada više ne predajete na sveučilištu?

Još sam aktivniji u istraživanju nego ranije. U biti radim puno radno vrijeme istražujući globalne klimatske promjene i radim s međunarodnom grupom ljudi koja se sastoji od svih tih osoba koje sam spomenuo –  solarni fizičari i astrofizičari. Oko nas 50-tak radi zajedno.