Prevela i uredila: urednici MW-a
Istraživači sa Teksaškog sveučilišta u Austinu i Državnog sveučilišta Washington uvidjeli su povećanu reakciju na stres kod životinja, čiji su preci bili izloženi spojevima iz okoliša. Rezultati istraživanja, objavljeni u posljednjem broju Zbornika radova Nacionalne akademije znanosti, predstavljaju novi zaokret u pojmovima prirode i njegovanja, sa širokim implikacijama kako određene tendencije u ponašanju mogu biti naslijeđene.
Istraživači – David Crews iz Teksasa, Michael Skinner iz Washingtona i njegovi kolege – izložili su noseće ženke štakora vinclozolinu, popularnom fungicidu za voće i povrće, koji je poznat po tome da ometa hormone i ima učinke na generacije životinja. Istraživači su zatim podvrgli treću generaciju podmlatka štakora raznim testovima ponašanja i utvrdili da su više zabrinuti, osjetljiviji na stres i da imaju veću aktivnost u regijama mozga vezanim uz stres od potomaka izloženih štakora.
“Mi smo sada u trećoj ljudskoj generaciji, računajući od početka kemijske revolucije, budući da su i ljudi izloženi ovoj vrsti otrova”, navodi Crews. “Ovo je animalni model te tvrdnje.”
“Izloženost okolišu vaše prabake mijenja razvoj vašeg mozga koji tada drugačije reagira na stres”, izjavljuje Skinner. “Nismo znali da bi stresni odgovor mogao biti programiran od strane naših predaka koji su bili izloženi štetnim utjecajima iz okoliša.”
Ronilan, jedan od proizvoda koji sadrže vinclozolin se koristi i u našim krajevima.
Znamo da su pesticidi, insekticidi, fungicidi i ostali idi otrovni, no znamo li kako naša izloženost tim otrovima utječe na naša pokoljenja?
Znanstvenici su već pokazali kako izloženost vinclozolinu (proizvodi: Ronilan, Curalan, Vorlan, Touche) može utjecati na buduće generacije utječući na to kako se geni pale i gase, odnosno na proces koji se naziva epigenetika. U tom slučaju, epigenetska transgeneracijska baština se mijenja kako štakori odabiru partnere.
Novo istraživanje produbljuje njihovu studiju o epigenetici mozga i ponašanja, baveći se po prvi put sa stvarnim životnim izazovima kao što je stres. Također je potreban rijedak biološki sustav pristupa, gledajući na mozak s molekularne razine prema fiziološkoj razini ponašanja.
Nismo znali da reakcija na stres može biti reprogramirana zbog izloženosti okolišu naših predaka”, izjavljuje Skinner, čiji je fokus usmjeren na epigenetičko transgeneracijsko nasljedstvo i genomički aspekt rada. “Stoga, kako se dobro socijaliziramo ili kakvom razinom anksioznosti reagiramo na stres može biti epigenetska baština naših predaka jednako kao i pojedinačni rani događaji u životu.”
To bi moglo objasniti zašto neki pojedinci imaju problema s post traumatskim stresnim sindromom, dok drugi nemaju, navodi Skinner.
Treba li ovako izgledati naša sadašnjost, ali i budućnost naše djece?
Crews navodi da se povećanje u drugim mentalnim poremećajima može pripisati izloženosti nekoj vrsti “dvostrukog udarca ” koju eksperiment modelira.
Nema sumnje da smo vidjeli pravi porast mentalnih poremećaja poput autizma i bipolarnog poremećaja”, navodi Crews, koji je usmjeren na neuroznanstveni, bihevioralni i stresni aspekt istraživanja. “To je više od same promjene u dijagnostici. Pitanje je zašto? Je li to zato što živimo u sve više mahnitom svijetu, ili zato što živimo u više mahnitom svijetu i reagiramo na to na drugačiji način, jer smo bili izloženi? Glasam u korist potonjeg. “
Istraživači su također vidjeli intrigantne razlike u težini, otvarajući time vrata za daljnja istraživanja o pretilosti.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Matrix World 