MISTERIJE

Prastare statue s Uskršnjih otoka su možda „odšetale“ do svojih lokacija

Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Yahoo News

Jesu li gigantske statue s Uskršnjih otoka „odšetale“ do lokacija na kojima se nalaze danas? Znanstvenici su otkrili novu teoriju koja bi mogla ponovno definirati povijesno shvaćanje o tome kako su domorodci s Uskršnjih otoka transportirali slavne moaije.

U lipanjskom izdanju magazina National Geographic, izdan je tekst u kojem su arheolog Carl Lipo sa Sveučilišta u Kaliforniji u Long Beachu, i njegov kolega antropolog Terry Hunt otkrili način na koji su polinežani mogli uz pomoć sustava s konopcima jednostavno odšetati masivne statue preko cijelog otoka.

„Mnoge stvari o kojima ljudi misle da je istina o ovim otocima, nije istina,“ rekao je Lipo.

Koristeći konopce, otočani su pridržavali statue sa svih strana, te su ih istima njihali lijevo desno kako bi stvorili efekt hodanja.

Fotografija vlasništvo National Geographica.

Uvriježena je teorija da su otočani stvarali primitivne saonice od drva kako bi prenosili statue. Ova teorija također tvrdi da je to razlog zašto su šume nestale s otoka te da je nestanak istih na koncu uvjetovao gotovo izumiranje otočana.

Umjesto toga Lipo i Hunt su dokazali da je broj populacije bio stalno održiv te da se najveći pomor dogodio zahvaljujući bolestima koje su na otoke donijeli europljani koji su ih prvi posjetili. U stvari, Lipo je rekao kako je kooperativni napor za prenašanje moaija zasigurno doprinosio harmoničnom suživotu stanovnika otoka.

„U ovaj se proces trebalo uložiti puno više truda nego li na borbu,“ dodao je Lipo. „Pomicanje moaija je nešto kao nogometna utakmica.“

Jared Diamond, zagovornik i autor teorije korištenja saonica i teorije deforestacije otoka, je odbio prihvatiti Huntovu i Lipovu teoriju.

Fotografija vlasništvo National Geographica.

„Ova teorija se čini kao potpuni recept za katastrofu, zamislite da vam je rečeno da transportirate statuu tešku 30 tona, visoku 10 metara i sve to preko prašnjave staze, zašto stvarati rizik loma statue jer se ona transportira vertikalno s jako malim osloncem, umjesto da se taj rizik smanji uz pomoć horizontalnog prijenosa kako bi se težina distribuirala po cijeloj dužini?“, napisao je Diamond kritiku nove teorije u nastavku teksta „The Myths of Easter Island“ na blogu Marka Lynasa.

Kako bi kontrirao na Diamondov kriticizam, Lipo i Hunt su pokušali oživjeti metodu hodanja moaija. Izgradili su repliku od pet tona (puno manju od verzija na otoku koje imaju do 90 tona) i otkrili su metodu koja sasvim uspješno djeluje. Hunt je za MSNBC rekao da se ova metoda vrlo lako može koristiti i na puno većim statuama.

„Zahvaljujući fizici, veće statue samo trebaju više ljudi i konopca da bi se stvorilo veće djelovanje poluge. Nakon što se počnu gibati, dođe se do trenutka kad se moai gotovo pokreće samo do sebe.“

Video s moaijem koji se bez teškoće pokreće možete pogledati ovdje.