Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Matrix World
Aesha Mohammadzai je preživjela pakao, nakon što je pokušala pobjeći iz prisilnog braka, njen bivši muž je užasno unakazio i ostavio da umre. Tada je s 20 godina pobjegla u Ameriku, gdje je nakon dobivanja političkog azila započela proces rekonstrukcije unakaženog lica. Aesha se sada bori da zaboravi traumatičnu prošlost kako bi se adaptirala novom životu.
Prošlo je gotovo dvije godine od kada je Aesha Mohammadzai stigla u Ameriku nakon što je brutalno mučena i osakaćena od strane njenog muža afganistanca.
On joj je odsjekao nos i uši nakon što je pokušala pobjeći od njega i prisilnog braka u kojemu je bila mentalno i fizički mučena.
Nakon što se prebacila u Ameriku obećano joj je da će joj rekonstrukcijskom kirurgijom obnoviti odsječene uši i nos, no Aesha je stalno odgađala operaciju jer se borila s psihičkim traumama i problemima života izvan svoje zemlje, naročito zbog činjenice da je govorila jako malo engleskog jezika.
Aeshu čeka čak šest operacija u narednih dvije godine, prva je obavljena u četvrtak ujutro u vojno bolničkom centru Walter Reed u Bethesdi u Marylandu, o ovome događaju je izvijestio CNN.
S ovom operacijom su započeli s rastezanjem i rastom kože kako bi kasnije mogli od toga rekonstruirati nos.
Aeshino liječenje i operacije je platio ured republikanskog senatora Roscoe Bartletta koji je na to rekao: „Ljudi znaju da se mi brinemo o ranjenim vojnicima.“ (Ne znamo kakve veze ima osakaćena afganistanka s američkim vojnicima, no zasigurno senator Bartlett zna kako promovirati svoje politički angažman. Op. Ur.)
Aesha je u bolnicu došla u pratnji Matija i Jamile Arsale, para koji se brine o njoj. Oni su čak napravili web stranicu koja se zove Aesha’s Journey na kojoj se mogu ostaviti donacije za pomoć Aeshi i na kojoj joj ljudi ostavljaju poruke potpore.
Aesha je prije operacije rekla novinarima slijedeće: „Nisam uplašena, sretna sam, puno sam propatila u životu i konačno osjećam kako je svijetlo provirilo u moj život.“
Arsalovi imaju kćer staru 14 godina koja se zove Miena, koja je postala bliska Aeshina prijateljica.
Miena je rekla slijedeće o svojoj adoptiranoj sestri: „Potpuno sam sigurna da će je salijetati mnogi dečki čim završi sa svim tim operacijama.“
Obitelj je izjavila kako je prva operacija bila uspješna no oprezni su s davanjem izjava o svemu što slijedi.
Aeshino lice će isprva izgledati puno gore nego li se završi cijeli proces s operacijama, također će operacije biti iznimno bolne.
Priču o ovoj mladoj djevojci je prvi objavio Time magazine, koji je na svojoj naslovnici publicirao užasavajuću fotografiju s osakaćenom Aeshom koja je prestravljivala ljude širom svijeta.
2011. godine dobila je politički azil u SAD-u. Aesha je tada dobila nosnu protezu no na operaciju je morala čekati jer se smatralo kako još uvijek nije emocionalno stabilna da bi se mogla nositi s bolnim i dugačkim procesima operacija.
Svi oni koji su tada bili pored Aeshe su tada primijetili da se njeno raspoloženje brzo mijenja od nasilnih napada do pokazivanja dubokih osjećaja prema ljudima.
Početak operacije samo pokazuje koliko je Aesha u relativno kratkom vremenu napredovala.
Psiholog Shipra Bakhchi, koji je ovoj mladoj ženi pomogao da se nosi s post traumatskim stresom vjeruje kako je mučenje i sakaćenje koje je Aesha proživjela ostavilo dublje mentalne ožiljke od onih koji su fizički.
„Iskreno se nadam, da će uskoro biti potpuno funkcionalna mlada žena koja će prebroditi traumu koju je imala,“ rekao je Bakhchi.
Kada je Aesha imala 12 godina, njen otac je obećao da će je udati za talibanskog borca kako bi otplatio svoj dug prema njemu. Ona je bila prisiljena preći u obitelj kojoj je obećana kao mlada, nakon toga je sistematski mučena i zlostavljana, čak je bila prisiljena spavati u štali sa životinjama.
UN pretpostavlja kako 90% afganistanskih žena pati od neke vrste obiteljskog nasilja.
Kada je Aesha pokušala pobjeći, uhvatio je njen muž i odsjekao joj uši i nos za kaznu.
„Kada su mi odsjekli nos i uši, onesvijestila sam se, negdje oko ponoći osjetila sam kako u nosu imam nekakvu hladnu tekućinu. Otvorila sam oči i nisam mogla vidjeti jer sam bila oblivena svojom krvlju,“ izjavila je Aesha reporterki CNN-a Atii Abawi.
Aeshu su ostavili u planinama, jer su mislili da je mrtva, tada je nekako dopuzala do djedove kuće, na sreću njen otac ju je uspio odvesti do američke bolnice gdje je liječena punih deset tjedana.
Amerikanci su 2010., tajno prenijeli u Kabul od kud je pobjegla u SAD zahvaljujući fondaciji Grossman Burn koja je omogućila da bude smještena u obitelji koja će se o njoj brinuti.
O njoj se također brine i udruga iz New Yorka pod nazivom Women for Afghan Women, koja joj je osim potpore omogućila i edukaciju.
No Aesha je s vremenom postajala sve nesretnija, njeno ponašanje je zabrinulo mnoge koji su se o njoj brinuli. Za vrijeme jednog PTSD napada tukla je glavom o pod, čupala kosu i grizla svoje prste.
Njena primarna medicinska sestra Esther Hyneman, koja je prisustvovala napadu, je izjavila za CNN kako je nitko nije mogao spriječiti da Aesha sebi ne nanese ozbiljne povrijede, te da je tada pozvala hitnu.
Nakon te epizode Aesha je u bolnici provela 10 dana.
Oni koji su blisko poznavali Aeshu su izjavili da je mlada djevojka trebala blisku potporu obitelji i obiteljsku atmosferu koju joj medicinski centar nije mogao osigurati.
U prosincu 2011., Aesha se preselila obitelji Matija Arsale i Jamie Rasouli Arslale u Fredricku u Marylandu – zahvaljujući njima Aesha se adaptirala na obiteljski život.
Gospođa Hyneman, koju Aesha zove „baka“ je izjavila za CNN: „Kada sam prvi put vidjela Aeshu bila je emotivno slomljena, no od kad je otišla od nas postala je drugo ljudsko biće, mi smo svi presretni jer je ona našla pravo mjesto koje će joj omogućiti dodatni razvoj, no isto tako moram reći kako nam nedostaje.“
U početku je Aisha nosila nosnu protezu koju joj je nabavio centar Grossmann Burn u West Hills bolnici u Kaliforniji, jer joj je takva proteza bila potrebna u osam mjeseci rehabilitacije koja je uslijedila odmah nakon dolaska u SAD.
Dr. Peter H. Grossmann je rekao kako se nada da će Aeshi omogućiti stalno rješenje što je značilo rekonstrukciju nosa i ušiju zahvaljujući korištenju Aeshinih kostiju, hrskavice i tkiva koje bi premjestili i oblikovali s drugih dijelova njenog tijela.
Rebecca, žena doktora Grossmanna i predsjedavateljica Grossmann Burn fondacije je izjavila kako je Aesha samo jedna od tisuće žena koje su preživjele takve brutalnosti.
Ona je navela slijedeće: „Aesha se podsjeća na robovanje svaki put kada pogleda u ogledalo. No ipak ima i vremena kada se može nasmijati. U ovom trenutku možemo vidjeti kako joj se vraća mladalački duh koji je zbog života u nepravdi i mučenju bio nestao iz nje.“
Komentar Matrix Worlda:
Koliko god naše društvo sve više bude zatvaralo oči na nečovječnosti koje se događaju svugdje po svijetu to ćemo biti svjedoci sve više dehumanizacije ljudi. Kako je moguće da se ovakve i slične stvari događaju u XXI vijeku? Kako je moguće da nam patokracija kroji sudbinu i oblikuje ljudsko ponašanje bez da se mi na to bunimo? Koliko je još ovakvih Aesha diljem svijeta o kojima mi ne znamo ili ne želimo znati ništa jer nas to “smeta” jer nam takve stvari ne “pašu” jer se ne možemo baviti “crnjacima” i jer “ne možemo išta promijeniti.” Neki od naših čitatelja su nam poručili da im namećemo osjećaj grižnje savjesti. Po takvim stajalištima, o ovakvim stvarima se ne bi trebalo pisati i jer za ime “ljudskosti” ove teme stvaraju osjećaj GRIŽNJE savjesti. Bez obzira na takve slične navode mi ćemo nastaviti pisati i obavještavati o ponerologiji i patokraciji. Što će naši čitatelji uraditi s ovakvim informacijama, nije na nama da sudimo, to prepuštamo vašoj slobodnoj volji.
Kategorije:PONERIZACIJA DRUŠTVA, PRIZMA DRUŠTVA