ZEMALJSKE PROMJENE

Najhladnije, najdublje oceanske vode misterozno nestaju

Prevela i uredila : Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

ouramazingplanet.com

Najhladnija oceanska voda koja teče oko Antarktika u Južnom oceanu zagonetno nestaje visokom stopom tijekom posljednjih par desetljeća, otkrili su znanstvenici.

Ova masa vode se naziva vodom antarktičkog dna, a formira se na nekoliko različitih lokacija oko Antarktika gdje se morska voda hladi naliježućim slojem zraka i postaje slanija zbog stvaranja leda (koji ostavlja sol za sobom u nesmrznutoj vodi). Hladna, slana voda je gušća od vode oko nje, što uzrokuje potonuće do morskog dna gdje se širi sjeverno ispunjujući većinu dubokog oceana diljem svijeta dok se polako miješa s toplijim vodama iznad nje.

Najdublji svjetski ocean trenutno igra važnu ulogu u prijenosu topline i ugljika diljem svijeta što pomaže pri regulaciji klime zemlje.

Shematski prikaz nastanka vode antarktičkog dna

Prethodna su istraživanja ukazivala na to da je ova duboka voda postala toplija i manje slana tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, ali novo istraživanje je otkrilo da je tijekom tog perioda stvoreno značajno manja količina  te vode.

Oceanografi su istražili podatke o temperaturi, sakupljene u periodu od 1980. god.  do 2011. god.  u intervalima od otprilike 10 godina, od strane Međunarodnog programa ponavljanih oceanografskih istraživanja brodovima u Južnom oceanu.

Otkrili su da su vode antarktičkog dna nestajale prosječnom stopom od oko 8 milijuna metričnih tona po sekundi tijekom posljednjih nekoliko desetljeća,  što je ekvivalent od oko 50 puta prosječnog toka rijeke Mississippi, prema izjavi Državnog ureda za oceane i atmosferu (NOAA) koji je pomogao pri prikupljanju podataka.

„U svakom oceanografskom opetovanom istraživanju oko Južnog oceana od 1980-ih , vode antarktičkog dna su se skupljale po sličnoj srednjoj stopi što nas uvjerava da je ova iznenađujuće velika kontrakcija robustna,“ rekla je Sarah Purkey, vodeći autor istraživanja i postdiplomac s Washingtonskog sveučilišta u Seattleu.

Što uzrokuje redukciju i što ona znači su stvari koje istraživači tek trebaju otkriti.

„Nismo sigurni da li je redukcijska stopa vode s dna, koju smo otkrili, dio dugoročnog trenda ili samo ciklus,“ rekao je koautor Gregory C. Johnson, oceanograf iz NOAA-inog  laboratorija za pacifički morski okoliš u Seattleu.

Promjene u temperaturi, sadržaj soli, otopljeni kisik i otopljeni ugljični dioksid ove istaknute vodene mase imaju važne posljedice za zemljinu klimu uključujući dodavanje rasta razine mora i stope zemljinog upijanja topline.

„Moramo nastaviti mjeriti punu dubinu oceana, uključujući i ove duboke oceanske vode kako bismo dobili pristup ulozi i važnosti ovih zabilježenih promjena i ostalih sličnih njima koje igraju ulogu u klimi zemlje,“ rekao je Johnson.