Prevela i uredila: Ivana Kali

Matirx World

Pakalert Press

Genetska modifikacija je najveća ekološka prijetnja s kojom smo trenutno suočeni. Diljem planete znanstvenici tretiraju životno tkivo kao da je to igralište na kojem je sve dopušteno. Iza zatvorenih vrata, svjetski znanstvenici stvaraju otkačena i bizarna čudovišta koja jedva možemo i zamisliti, a sve to skupa zabrinjava samo nekolicinu ljudi. A prava istina je da petljanje s osnovnim građevnim životnim materijalom može imati vrlo ozbiljne posljedice.

Znanstvenici nas uvjeravaju da stvaraju biljke koje su snažnije, daju veći prinos i otpornije su na nametnike. Oni također tvrde da mogu mijenjati naše životinje tako da nam budu mnogo “korisnije”. Uvjeravaju nas da genetska modifikacija samo ide u smjeru “poboljšavanja” čovječanstva.

Ali što ako nešto ozbiljno krene po zlu?

Na primjer, što ako je genetski modificirana hrana za nas jako, jako štetna? E pa u ovom trenutku, više od 70% procesuirane hrane na tržištu SAD, sadži najmanje jedan sastojak koji je genetski modificiran. U ovom trenutku, bilo bi vrlo teško čitav proces vratiti unazad. Bezglavo smo krenuli naprijed i stvorili hordu zastrašujućih genetskih čudovišta bez da smo ozbiljno razmislili o mogućim posljedicama. Buduće generacije možda će se jednog dana osvrnuti na nas i zapitati se kako je moguće da smo bili tako nevjerojatno glupi.

Frankenhrana

Obećano nam je da će genetski modificirani usjevi riješiti problem gladi u svijetu, ali ljudi još uvijek umiru od gladi. Umjesto toga dobili smo super-korov, super-nametnike i super-bolesti na usjevima i sve to kao rezultat genetskog modificiranja. George Dvorsky nedavno je napisao članak  u kojem govori o tom kako su pamučni crvi u Kini sad postali otporni na Bt- toksine koji su genetskom modifikacijom usađeni u biljku pamuka, a koji bi trebali čuvati biljku od nametnika-pamučnih crva.

“U stvarnom svijetu prirodno se događaju mutacije, a to se upravo događa u Kini sa pamučnim crvom. Istraživači su došli do spoznaje da se trostruko više mutacija kod pamučnih crva javlja na sjevernim područjima Kine, nego na sjeverozapadu, gdje je posađeno znatno manje tzv. Bt-pamuka.”

Na “NPR” blogu koji se bavi temama koje se tiču prehrane također je nedavno objavljen članak koji govori o tom kako se nešto slično događa i u SAD. Štetočina koja napada kukuruz postaje otporna na Bt-toksin koji je genetskom modifikacijom ugrađen u kukuruz, što počinje uzrokovati velike probleme.

“Znanstvenici koji su i dosad upozoravali da treba biti oprezan, kažu: “Eto, govorili smo vam… “Postoje znakovi da se razvija novi soj kukuruzne zlatice otporan na Bt-toksin. U istočnom dijelu Iowe, Illinoisu, sjeverozapadnom i ostalim dijelovima Minessote, Nebraski, redovi kukuruza samo su se srušili jer su korijenje pojele štetočine. Entomolog Aaron Gassmann sa Državnog sveučilišta u Iowi, koji je svoj rad objavio i na PloS ONE ( online platforma na kojoj se objavljuju recenzirana primarna znanstvena istraživanja iz svih područja znanosti i medicine op.prev.) sakupljao je kukce s tih područja i ustanovio da se njihova tolerancija na B-toksin razvila iznad svih očekivanja.”

Znanstvenici nisu predvidjeli takav razvoj događaja. Ali to se događa.

U međuvremenu saznajemo da Bt-kukuruz vjerojatno i nije tako “siguran” za ljude kako su nas uvjeravali.Slijedi izvadak iz članka Dr Mercole:

“Prošle godine, liječnici Sveučilišne bolnice u Sherbrooke u Quebecu pronašli su Bt-toksin u krvi:

-93% testiranih trudnica

-80% umbilikalne krvi beba (krv iz krvnih žila pupčane vrpce i posteljice,placentalna krv,sadrži visoko vrijedne matične stanice iz kojih, osim stanica koštane srži, mogu nastati i druge stanice op.prev)

-67% žena koje nisu trudnice

Autori studije pretpostavljaju da Bt-toksin dospijeva u tijelo u okviru standardne prehrane kanadske srednje klase, što ima smisla kad se zna da je genetski modificirani kukuruz prisutan u ogromnoj većini procesuirane hrane i pića u obliku ‘visokofruktoznog kukuruznog sirupa’. Također ukazuju na to da toksin može doći u tijelo konzumiranjem mesa životinja hranjenih Bt-kukuruzom, što je uobičajena hrana na svim “tvorničkim farmama”.

Ovakvi šokantni rezultati povećavaju strah da konzumiranje Bt-kukuruza zapravo može pretvoriti floru našeg probavnog sustava u neku vrstu “žive tvornice pesticida” odn. da se u našem probavnom sustavu jednostavno nastavi proces proizvodnje Bt-toxina.

Ako se ova pretpostavka pokaže točnom, tada je posve moguće da Bt-toxin naruši cjelovitost našeg probavnog sustava na isti način kao što to rade štetočine na biljkama. Zapamtite činjenicu da B-toksin djeluje na kukce štetočine na taj način da se njihovi želuci jednostavno rasprsnu i kukac ugiba. Biotehnološka industrija inzistira na tome da Bt-toksin nema interakciju, odn. da se ne veže na stijenke probavnog sustava sisavaca (što bi trebalo uključivati i ljude), ali postoje objavljena recenzirana istraživanja koja dokazuju da se B-toksin ipak uspio vezati na stijenke crijeva kod miševa i rezus majmuna.”

Jeste li sigurni da je hrana koju jedete sigurna?

Ovdje možete naći 10 najčešće genetski modificiranih proizvoda za koje bi svakako trebali provjeriti dolaze li iz organskog uzgoja ili su proizvod genetskog inženjeringa.

Pretvaranje životinja u čudovišta

Svjetski znanstvenici izgleda uopće nemaju problema sa tim da prave nered i u životinjskom svijetu.Kineski znanstvenici su nedavno objavili da su genetski modificirali 300 krava kako bi proizvodile mlijeko koje po svom sastavu ima iste kvalitete kao ljudsko majčino mlijeko.

Kako im je to uopće uspjelo?

Evo kako – umetnuli su ljudske gene u kravu!

I tako su te krave zapravo dijelom ljudi, a dijelom krave!

Uznemirava li vas ova činjenica? Ako ne – trebala bi.

U svom prijašnjem članku detaljno sam opisao još nekoliko primjera na koji način znanstvenici pretvaraju životinje u čudovišta…

-znanstvenici u Japanu kreirali su GM miša koji se glasa poput ptice

-jedna američka korporacija proizvodi vrlo mišićave”čudovišne losose” koji rastu tri puta brže od normalnog lososa

-japanski znanstvenici su uspjeli uzgojiti funkcionalne organe štakora u tijelu miša…namjeravaju istu tehnologiju koristiti tako da u tijelu svinje uzgajaju ljudske organe!

Uspjeli su kreirati čak i “paukove-koze” te fluorescentne mačke, a to je samo djelić onog što su javno priznali.Možete li uopće zamisliti kakva sve bizarna  čudovišta stvaraju u tajnosti?

O ovim čudovišnim stvorovima više možete pročitati na slijedećim linkovima:

Japanese scientists create genetically modified mouse tweets like a bird

Scientists create GM Frankenfish grows many times fast than normal salmon

Pigs could grow human organs

Utah researcher uses goats to make one of the strongest known substances

Genetically modified glowing cats

Genetski modificirani ljudi?

Nažalost, danas već imamo i genetski modificirane bebe. Nedavno je objavljena vijest da su znanstvenici stvorili bebe koje imaju tri roditelja. (O tome ste mogli čitati i na Matrix Worldu.)

Posljedice ovoga mogu biti zapanjujuće. Da li će ovim bebama jednog dana biti omogućena reprodukcija? Ako bude tako, njihov genetski materijal naći će se u opticaju u općoj populaciji, a kad se to dogodi, puta natrag nema. No, znanstvenici su tako uzbuđeni mogučnošću stvaranja svih ovih čuda, da im zapravo ne pada na pamet da se zaustave i zapitaju treba li ovako nešto uopće raditi. Pokušavajući pronaći lijekove za razne bolesti, znanstvenici diljem svijeta stvorili su kreature koje su dijelom ljudi, a dijelom životinje. Članak iz Daily Maila govori o “ljudsko-životinjskim hibridnim embrijima” koji su potajno stvoreni u britanskim laboratorijima:

“Znanstvenici su stvorili više od 150 primjeraka ljudsko-životinjskih hibridnih embrija. Hibridi su proizvedeni u tajnosti  tijekom protekle tri godine od strane istraživača koji pokušavaju pronaći lijekove za cijeli niz bolesti. Objava dolazi samo dan nakon što je povjerenstvo znanstvenika upozorilo na scenario iz noćne more, poput onog iz “Planete mamuna”, gdje su pokusi na ljudsko-životinjskim kreacijama otišli predaleko.”

Tko je uopće na ovoj našoj planeti odlučio da su takvi pokusi dobra ideja?

Ovakva vrsta miješanja životinja i ljudi događa se i u samom središtu SAD. Slijedeća izjava uzeta je iz članka objavljenog na MSNBC prije nekoliko godina pod naslovom “Znanstvenici kreirali životinje koje su dijelom ljudi”

“Na farmi udaljenoj oko 6 milja od ovog kockarskog grada, Jason Chamberlain gleda u svoje stado od oko 50 smrdljivih ovaca od kojih mnoge imaju dijelove ljudske jetre, srca, mozga i drugih organa.”

Što uopće predstavlja izraz “dijelom čovjek”?

Postoji li nešto fundamentalno što nas čini različitim od životinja?

Ako da, kad uopće možemo reći da je ta linija prijeđena?

Fascinantno je da postoji toliko mnogo ljudi koje ovakve stvari uopće ne uznemiravaju.

Isti članak iz MSNBC  govori o još nekim stvarima koje su znanstvenici radili sa ljudskim genetskim materijalom:

“U protekle dvije godine znanstvenici su stvorili svinje s krvlju čovjeka, spajali su zečja jajašca sa ljudskom DNK, ubrizgavali su matične stanice čovjeka u paralizirane miševe ne bi li ovi prohodali.”

Treba li znanstvenicima uopće dozvoliti da sa ljudskom DNK rade što god im padne na pamet?

Jesmo li apsolutno sigurni da se ovakvi bizarni eksperimenti neće izroditi u nešto što će imati vrlo ozbiljne, neželjene posljedice?

U Missouriu znanstvenici uzgajaju životinje sa ljudskim organima u nadi da će jednog dana distribuirati organe za transplantaciju kod ljudi. Ljudi koji budu trebali organ za transplantaciju možda će poželjeti provjeriti odakle je stigao taj organ, a onaj ko ne bude dovoljno oprezan možda će u svom tijelu imati usađen organ od kreature koje je dijelom svinja, a dijelom čovjek.

Još jedan, vrlo uznemirujući pokret nastao unutar znanstvene zajednice jest transhumanizam koji u posljednje vrijeme dobiva veliki zamah. Ideja ovog pokreta je da ljudi mogu biti značajno “unaprijeđeni” upotrebom kompjutera, mikročipova, nanobotova,”mikro-mašina” i ostalih tehnologija koje su uz genetski inženjering danas vrlo popularne. Spajanjem tehnologije i čovjeka, promotori trashumanizma vjeruju da ljudi mogu postati jači i inteligentniji. Oni smatraju da starenje, nemoć, bolesti, invaliditet, fizička patnja pa čak i smrt, na kraju mogu biti potpuno eliminirani.

Ali, postoji li mogućnost da takvi “super ljdi” u jednom trenutku prestanu biti ljudi? I što bi to značilo za nas ostale? To su prevažna pitanja.

Naš svijet stvoren je nevjerojatnom preciznošću i uz prirodnu ravnotežu između “ptica i pčela i cvijeća i drveća”. Kad počnemo petljati s osnovnim građevnim blokovima života mi otvaramo “Pandorinu kutiju”, a posljedice koje iz tog proizađu možda nam se nimalo neće svidjeti.

Nevjerojatno arogantno je misliti da naše usjeve, životinje pa čak i djecu, možemo pretvarati u zastrašujuća genetička čudovišta i da će na kraju sve ispasti fino i krasno. Razlažemo prirodu na sitne djeliće i ubrzano uništavamo okoliš koji nam je povjeren.

Na kraju, bojim se da ćemo morati platiti visoku cijenu zbog naše umišljenosti.