PRIZMA DRUŠTVA

Djeca radnici

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

fightslaverynow.org

Procjenjuje se da od mnogo milijuna ljudi koji se u svijetu nalaze u nekom obliku ropstva polovicu od toga čine djeca. Dječja ranjivost proizlazi iz očite slabosti. Ona su manja i njih je lakše psihički kontrolirati. Imaju manje iskustva, imaju više povjerenja i lakovjerna su. Lakše ih je prevoziti i hraniti. U mnogim ih se kulturama smije javno tući, a to stvara povećanje zabrinutosti. Ona imaju duži očekivani korisni radni vijek prije nego postanu istrošena. Kao seksualni robovi postižu višu cijenu što su mlađa. Jeftinije ih je kupiti, a često ih prodaju vlastite obitelji koje se ne mogu skrbiti o njima. Tužno, ali ovo je hladnokrvna računica koja pokreće ovu aktivnost.

Dječje je ropstvo bilo koji oblik rada koji će biti škodljiv zdravlju i/ili fizičkom, mentalnom, duhovnom i socijalnom razvoju djece ili koji se upliće u njihovu izobrazbu. Međunarodna radna organizacija procjenjuje da se diljem svijeta nalzi 246 milijuna eksploatirane djece u dobi između 5 i 17 godina koja se nalaze u dužničkom ropstvu, prisilnom novačenju za oružane sukobe, prostituciji, pornografiji, ilegalnoj trgovini drogom, nezakonitoj trgovini oružjem i drugim nedopuštenim aktivnostima diljem svijeta.

Zapanjujuća je brojka skoro deset puta veća od najveće prihvaćene računice ukupnog broja robova u svijetu. Nedosljednost se objašnjava tankom linijom između izrabljivanja, zlostavljanja i ropstva zajedno s poteškoćama gomilanja pouzdanih brojeva za takve podmukle rabote na globalnoj razini. Imajte na umu da se često skriveni broj od 27 milijina ljudi, koji se trenutno nalaze u ropstvu, smatra konzervativnom procjenom i da više od polovice tog broja čine djeca. Nepobitna je činjenica da su djeca najviše iskorištavana u svim oblicima trgovine ljudima.

Djeca koja rade u poljoprivredi održavaju život ekstremnog siromaštva

  • Prosječna zemljoradnička obitelj zarađuje manje od 17 500 $ godišnje, što je znatno ispod razine siromaštva četveročlane obitelji
  • Siromaštvo među zemljoradnicima je dvostruko češće nego kod radnika u ostalim zanimanjima
  • Zemljoradnici mogu biti plaćeni po satu, danu, komadu ili mogu primiti plaću, ali su uvijek legitimno izuzeti od primanja prekovremenih sati i često primaju minimalnu naknadu
  • Obitelji često ne mogu priuštiti brigu za djecu pa tako nemaju drugi izbor nego dovesti djecu u polje na rad

Djeca koja rade kao radnici na farmama nemaju pristup pravoj edukaciji

  • U poljoprivredi su radni sati van škole neograničeni
  • Djeca u poljoprivredi u prosjeku rade 30 sati tjedno, često u periodu od svibnja do studenog zbog čega postaje iznimno teško postići uspjeh u školi
  • Skoro 40 % radnika na farmama se seli, a njihova djeca pate od nomadskog stila života, ponekad radeći u nekoliko država tijekom sezone i pohađaju razne škole od kojih svaka ima različite standarde i nastavni plan
  • Djeca migranti odustaju od školovanja 4 puta više od nacionalnog postotka

Djeca se suočavaju s opasnostima po zdravlje i stradavaju u poljima

  • Poljoprivreda je najopasnije zanimanje za djecu radnike
  • Rizik od fatalnih ozljeda djece koja rade u poljoprivredi je 4 puta veći nego kod ostalih mladih radnika
  • Djeca koja rade na farmama su osobito osjetljiva na ozljede uzrokovane opetovanim pokretima
  • Poljoprivrednici rade na ekstremnim temperaturama i umiru zbog izlaganja vrućini u stopi koja je 20 puta veća u odnosu na ostale radnike, a djeca su podložnija stresu uzrokovanom vrućinom od odraslih. Bolesti uzrokovane vrućinom mogu dovesti do trajnih bolesti, oštećenja mozga i smrti
  • Poljoprivrednicima je pruženo nekvalitetno stanovanje i sanitarni čvorovi. 15–20 % farmi nemaju wc ili pitku vodu za radnike iako bi ih one trebale pružati. Farme s 10 ili manje radnika ne moraju sve to pružiti
  • Propisi o pesticidima su temeljeni na modelima odraslih muškaraca. Oni ne uzimaju u obzir djecu i trudnice
  • Istraživanje pokazuje da djeca poljoprivrednici imaju mnogo višu stopu akutnih bolesti povezanih s pesticidima nego djeca u drugim industrijma te da postoji snažna veza između izloženosti pesticidima i teškoćama u razvoju. Dugoročno izlaganje u odraslih je povezano s kroničnim zdravstvenim problemima kao što su rak, neurološki i reproduktivni problemi
  • 64 % ne prima zdravstvenu njegu jer je „preskupa“

Domaće je ropstvo još jedno veliko područje u kojem nailazimo na iskorištavanje djece, osobito u siromašnijim zemljama. U zapadnom Nepalu, prema podacima Nepalese Youth Opportunity Foundation, oko 25 000 djevojaka starosti i od 6 godina su svake godine vezane uz život dužničkog ropstva.

Na Haitiju je tradicija slanja djece da žive s obiteljima koje ih barem mogu hraniti narasla i obuhvaća stotine i tisuće djece. Poznati pod nazivom „restaveki“, njihova je patnja malo poznata van Haitija. Prema Jean Cadet Restavek organizaciji, mnoga od te djece su predmet batinjanja i seksualnog zlostavljanja. Još jedna izvanredna organizacija koja pokušava osloboditi ‘restavek’ djecu je RestavekFreedom.Org.

Na tisuće djece u zapadnoj Africi rade u proizvodnji kakaovca, osnovnog sastojka čokolade. Zapadnoafrička nacija Obale Bjelokosti je glavni opskrbljivač kakaovca, sudjelujući u više od 40 % svjetske proizvodnje. Niske cijene kakaovca, koje farmeri dobivaju za svoja zrnja, tjeraju ih da zaposle djecu kao sredstvo preživljavanja. Procijenjeno je da više od 109 000 djece u industriji kakaovca Obale Bjelokosti rade pod „najgorim oblicima dječjeg ropstva“ i da su oko 10 000 njih žrtve trgovine ljudima ili prisilnog rada.

Zakoni i međunarodni sporazumi

Još od početka 20. st. postoje izjave koje osuđuju kršenje ljudskih prava djece kao što je Deklaracija dječjih prava 1924. i 1959. god. u kojima se izjavljuje da djeca imaju pravo, među ostalim ne manje važnim, da budu zaštićena od izrabljivanja (UNICEF). Međutim, niti jedna od njih se ne vezuje pravno. Međutim, nedavno su neke od konvencija za dječja prava dobile težinu međunarodnog prava. Dvije najistaknutije su Konvencija o pravima djeteta i Konvencija međunarodne organizacije rada (ILO) 138 i 182.

Jedna od najopsežnijih konvencija za rješavanje kršenja ljudskih prava djece je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (CRC). CRC imenuje određene principe i standarde koji su usmjereni na zaštitu djece u društvenim, političkim i ekonomskim područjima. Narodi koji su ratificirali Konvenciju, obvezali su se na poduzimanje konkretnih zakonodavnih postupaka kako bi se udovoljilo standardima. Kako bi se uvjerili da ih zemlje članice ispunjavaju, moraju podnijeti izvješća koja pokazuju napredak u njihovim naporima. U međuvremenu postoji i nezavisni odbor koji prati njihove postupke.

Ovu Konvenciju je ratificiralo više zemalja nego ijedan sporazum o ljudskim pravima u povijesti – 192 zemlje su postale zemlje članice Konvencije od studenog 2005 god. Konvencija o pravima djeteta je najraširenija i najbrže ratificiran sporazum o ljudskim pravima u povijesti. Samo dvije zemlje, Somalija i SAD nisu ratificirale ovaj slavljeni sporazum, iako su SAD kasnije ratificirale sporazum poznat kao Fakultativni protokol konvencije, čiji je cilj spriječavanje regrutacije i korištenje djece kao vojnika.

Konvencija naglašava važnost suradnje tih nacija i civilnog društva kako bi akcije bile učinkovite.

Članak 1 definira dijete kao osobu mlađu od 18 godina.

Članak 32 navodi da zemlje moraju „priznati pravo djeteta na zaštitu od gospodarskog izrabljivanja i obavljanja bilo kojeg posla koji bi za njega bio pogibeljan…ili štetan za njegovo zdravlje ili njegov tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili društveni razvoj.“

Članak 35 eksplicitno navodi da zemlje moraju zaustaviti trgovinu djecom; da moraju poduzeti „sve prigodne nacionalne, bilateralne i mulitilateralne mjere kako bi spriječile otimanje, prodaju ili trgovinu djecom u bilo koju svrhu ili u bilo kojem obliku (UNICEF).“

Međunarodna organizacija rada (ILO), čiji je cilj stvaranje planova koji potiču poštovanje ljudskih prava na poslu, je sastavljena od nacionalnih vlada, radnih skupina i organizacija poslodavaca. Nacije koje ratificiraju ILO Konvenciju moraju pripisati pravno obvezujuće standarde ovog dokumenta. ILO je također organizirala nadzorne odbore koji provjeravaju i izvještavaju o napretku zemalja. ILO Konvencije 138 i 182 su posebno značajne jer se posebno odnose na rad djece.

Konvencija 138 je prihvaćena 1973. god. i ustanovila je minimalno doba kada dijete može raditi. Određeno je doba od 15 godina, kada djeca ispune minimalne edukacijske zahtjeve u većini zemalja. To zahtjeva apsolutno iskorjenjivanje bilo kojeg oblika rada djece.

Članak 1 navodi da, „Svaki član…se obvezuje provoditi nacionalnu politiku usmjerenu na osiguranje učinkovitog ukidanja dječjeg rada i podizanje najniže dobi za prijem u zapošljavanju…do razine koja je u skladu s punom fizičkom i mentalnom razvoju mladih osoba.“

Budući da ILO priznaje da je dječji rad često problem funkcije nerazvijenosti koji se realno ne može brzo riješiti – ciljevi Konvencije 138 su orijentirani prema dugoročnom rješavanju. Međutim, zaustavljanje određenih vrsta dječjeg rada se ne može odgoditi bez obzira na razvojni status nacije. Stoga je 1990. god. ILO usvojio Konvenciju 182 kako bi brzo suzbio „najgore oblike dječjeg rada“.

Ova kategorija rada je navedena u Članku 3 i uključuje „sve oblike ropstva ili praksu sličnu ropstvu, kao što su prodaja i trgovina djecom, dužničko ropstvo i kmetstvo, te prisilni ili obvezni rad…“ Konvencija od vlada zahtijeva da upotrijebe sve instrumente u njihovoj moći kako bi okončali gore oblike dječjeg rada, u suradnji s grupama radnika i poslodavaca i nevladinih organizacijama kako je propisano Člankom 6. Konvencija zapravo navodi niz programa koje bi vlade trebale slijediti (uključujući utvrđivanje povrede, edukaciju društva o štetnosti dječjeg rada i učinkovito kažnjavanje prekršitelja) i kako poduzeti te radnje pomoću prikupljanja podataka, regionalne koordinacije i suradnje s civilnim društvom.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.