MISTERIJE

Škotske močvarne mumije su Frankensteinov kompozit

Prevela i uredila : Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

thehistoryblog.com

Arheolozi su 2001. god. pronašli dvije močvarne mumije od kojih je jedna očito bila muška, a druga ženska, a bile su pokopane ispod radionice u prapovijesnom selu Cladh Hallan na otoku South Uist u škotskim vanjskim Hebridima. Nije ostalo mekano tkivo, ali njihove su kosti pronađene u čvrstom šćućurenom položaju, nešto što bi bilo nemoguće održati tisućama godina u vlažnom okruženju vanjskih Hebrida bez mekanog tkiva koje bi u početku održalo kosti na mjestu. Svojevremeno su bile velika vijest kao najstarije mumije otkrivene u Velikoj Britaniji – starosti oko 3 500 godina – i zbog toga što su namjerno mumificirane.

Ispitivanja su ukazivala na to da su tijela kratko nakon smrti položena u tresetište na period od otprilike godinu dana dok ih kiseli anaerobni okoliš nije ukiselio.  Uklonjena su kada je tkivo mumificirano, ali prije nego što je kiseli okoliš pojeo i kosti. Zatim su zamotana u fetalni položaj i držana na nepoznatom mjestu. Stotine godina kasnije (oko 500 muško i 300-400  žensko tijelo), pokopani su ispod temelja radionice.

Istraživači su također primjetili da kostur muškarca ne pripada samo jednoj osobi. Glava i vrat su pripadali jednom muškarcu, čeljust drugome, a tijelo trećem. Datiranje ugljikom je pokazalo da su glava, vrat i čeljust 100 do 200 godina mlađi od tijela. U jednom trenutku, u periodu između mumifikacije u močvari i pokapanja ispod radionice, dijelovi su bili zamijenjeni.

Izotopno datiranje i DNK testovi, koje je prošle godine proveo biomedicinski arheolog Terry Brown sa Sveučilišta Mancester, otkrili su da je „frankenštiranje“ ovih močvarnih tijela mnogo dublje nego što se to u početku mislilo. Uzeo je uzorak DNK iz čeljusti, lubanje, ruke i noge ženske mumije i otkrio da dolaze od različitih osoba. Niti jedno od njih nema zajednički mitohondrijski DNK, pa ako su i bili u rodu, nisu imali istu majku.

Svi dijelovi ženskog tijela datiraju iz istog razdoblja. Izotopno datiranje muškog kostura je potvrdilo ranije nalaze da je on napravljen od ljudi koji su umrli u razmaku od  jednog ili dva stoljeća.

Profesor Parker Pearson, stručnjak za brončano doba i ukopne rituale, ima teoriju o tome zbog čega su mumije postavljene na ovakav način.

„To bi mogla biti komponenta srodstva, oni su zajedno stavljali lozu jer se miješanje različitih ljudskih dijelova čini kao namjeran čin,“ rekao je.

„Ne vjerujem da su ove ‘mumije’ odmah pokopane, nego da su igrale aktivnu rolu u društvenom životu, kao što je to slučaj u nekim plemenskim društvima u ostalim dijelovima svijeta.“

Rekao je da bi se, kao dio štovanja predaka, ove mumije pitalo za duhovni savjet kako bi se zajednici pomoglo da donese odluke.

Ovo poteže pitanje o tome da li postoji još  kompozitnih kostura koji su već otkriveni, a za koje se smatralo da su ostaci samo jedne osobe. Kada znanstvenici vrše DNK ispitivanja nad kostima, oni pokušavaju smanjiti štetu nad ostacima, pa ispitivanja vrše samo na jednom području. U ovom su slučaju ispitali nekoliko područja samo iz razloga jer su zbog neslaganja u kostima posumnjali da neka od njih dolaze s različitih tijela.

Povlači se i pitanje da li su i ostala ukopna šćućurena tijela iz brončanog doba pronađena u Velikoj Britaniji mumificirana zbog čarolije. Pearsonov tim istražuje ostatke ostalih ukopnih mjesta u Cambridgeu tragajući za dokazom prethodnih močvarnih balzamiranja i već su otkrili neke slučajeve u kojima je bakterijsko raspadanje zaustavljeno, baš kao što je to bio slučaj s Cladh Hallan tijelima.