PRIZMA DRUŠTVA

Najveći val u povijesti samožrtvovanja u Tibetu

Prevela i uredila: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

huffingtonpost.com

Desetci Tibetanaca su se tijekom prošle godine zapalili kako bi protestirali protiv kineske vladavine, pijući kerozin kako bi plamen eksplodirao iznutra, u jednom od najvećih valova političkih samožrtvovanja u novijoj povijesti.

Ali zapanjujući protesti većinom prolaze nezapaženo diljem svijeta – dijelom zbog slamanja kineske sigurnosti u regiji koja sprečava novinare da pokriju vijest.

Dok je jedan prodavač voća, koji se zapalio u prosincu 2010. god., postao zaslužan za pokretanje demokratskog pokreta Arapsko proljeće, tibetanska samožrtvovanja do sada nisu pokrenula tražene promjene prosvjednika: kraj uplitanja vlasti u njihovu religiju i povratak Dalaj Lame koji se nalazi u egzilu.

No ipak, stručnjaci samožrtvovanje opisuju kao, povijesno gledano, snažan oblik protesta i oni u Tibetu bi mogli dovesti do povećanja međunarodnog pritiska na Peking.

Tibetantski su se prosvjednici zapalili na tržnicama, glavnim ulicama, vojnim kampovima i ostalim simbolima državne vlasti u zapadnoj Kini, većinom u udaljenim okruzima. Većina su prosvjednika bili pripadnici budističkog svećenstva. Posljednji od njih su, u petak, bila dva redovnika u dobi od 21 i 22 godine.

„U prosjeku, ovo je jedan od najvećih valova samožrtvovanja u posljednjih šest desetljeća,“ rekao je sociolog Michael Biggs sa Sveučilišta Oxford, koji proučava politikom upravljana samoubojstva. „Osobito jer je riječ o jednom malom području Kine i maloj etničkoj skupini, naravno, u smislu intenziteta u odnosu na populaciju, pa se čini kao još i puno veće.“

Dinamika od 32 samožrtvovanja u malo više od godine dana je brža od prosvjeda  samoubojstvima vatrom koji su označili Vijetnamski rat i prodemokratski pokret u Južnoj Koreji, kažu stručnjaci. To je nadišlo samo 100 studenata u Indiji koji su se zapalili u znak protesta prijedloga akcije iz 1990. god. o afirmativnoj akciji temeljenoj na kastama, rekao je Biggs.

Šokantno za većinu ljudi, samožrtvovanje je proračunato, očajničko i moćno, kažu Biggs i ostali stručnjaci. Njegovi učinci mogu biti dalekosežni pobuđujući simpatiju kod ljudi koji nisu vezani uz slučaj i pozivajući istomišljenike na akciju.

Za budiste, kao što i jest većina Tibetanaca, paljenje tijela se smatra nesebičnim činom žrtvovanja, osobito ako služi u obranu religije i nosi rezonantnu povijest.

U 6. st. je kineski redovnik, Dazhi, koristio crveno usijano željezo i nož kako bi palio i zatim kidao meso s ruke te zatim uklonio kosti i zapalio ih kako bi prosvjedovao protiv ograničenja postavljenih budističkoj zajednici od strane vladara Sui dinastije, rekao James Benn, autor „Paljenje u ime Bude“, knjige o budistikom samožrtvovanju.

Ponekad je nejasna razlika između političkog protesta i samoubojstva. U Afganistanu, primjerice, samožrtvovanje je uobičajen način kod žena koje čine samoubojstvo. U Tunisu je prijavljeno mnogo slučajeva samožrtvovanja od slučaja prodavača voća Mohammeda Bouazizija, ali stručnjaci kažu da su to većinom bila samoubojstva iz osobnih razloga, a ne prosvjedi.

Vijetnamski budist Thich Quang Duc

Kao moderna prosvjedna taktika, samoubojstvo ognjem je učinkovito izumio vijetnamski budist  Thich Quang Duc koji je na napučenoj ulici Saigona 1963. godine sjeo u položaj lotusa dok su ga ostali redovnici zalili benzinom i zatim zapalili šibicu. Novinari su bili unaprijed pozvani.

Redovnik je prosvjedovao protiv diskriminacije vlade Južnog Vijetnama protiv budista, a njegov je čin potaknuo antiratne osjećaje u Americi i potkopao potporu SAD-a tamošnjem režimu.

„Kada se netko na ovako hrabar način suprotstavi nasilju, oslobađa se sila koja pokreće promjenu,“ napisao je kasnije vijetnamski redovnik  Thich Nhat Hanh o Ducovom samožrtvovanju u knjizi o nenasilnim socijalnim promjenama. „Prihvaćanjem najekstremnijeg oblika boli, on je zapalio vatru u srcima ljudi diljem svijeta.“

Za sada tibetantski prosvjednici nisu uspjeli postići što su željeli.

Svako je samožrtvovanje potaknulo vlasti da pojačaju sigurnost koja je ugušila područje od pobune protiv kineske vladavine 2008. god. Sigurnosni kordon novinare drži podalje. Pretraživanje Tibetanaca u potrazi za mobitelom ili internetskim uređajima zadržavaju širenje poruke.

Bez grafičkog prikaza osobe u plamenu, samožrtvovanja proizvode legendarni simbol na kojeg se svijet može primiti.

Također, Kina se javlja kao druga po veličini svjetska ekonomija i njezin rastući diplomatski plašt čini malo vjerojatnim da će strane vlade pridodati bilo kakvu značajnu težinu tibetantskom slučaju.

Prosvjedi protiv rata u Vijetnamu potaknuti samožrtvovanjima.

„Postoji stvaran osjećaj da su Thich Quang Duc i budistički redovnici koji su se u Sajgonu 1963. god. zapalili mogli promijeniti američku stranu politiku i tako srušiti vlast u Južnom Vijetnamu,“ rekao je Biggs. „Ali, naravno, ne postoji utjecaj sa Zapada u odnosu na Kinu koji se može usporediti.“

Prosvjednici vjerojatno neće poljuljati kinesku populaciju koja je došla povezati taktiku sa zabranjenim Falun Gong duhovnim pokretom nakon što se pet članova 2001. god. zapalilo na Tiananmen trgu. Kina je ovaj događaj – u kojem su poginule žena i njezina 12-godišnja kćer – iskoristila kako bi podupirala tvrdnju da je Falun Gong „kult zla“ i opravdala brutalan slom.

Kineska javnost u svakom slučaju ima malo suosjećanja za apele Tibetanaca. Mnogi iz Han kineske većine podržavaju stav vlade da Tibetanci žele odvojiti Tibet od Kine.

No ipak, u područjima Tibeta, samožrtvovanja često bivaju praćena masovnim demonstracijama – naglašavajući snagu koju prosvjed ima u zajednici.

Redovnik Sopa koji je prije zapaljenja popio kerozin.

U siječnju, 42- godišnji redovnik imena Sopa, je u okrugu Qinghai popio kerozin i polio ga po tijelu prije nego što se zapalio. Radio “Slobodna Azija” je citirao izvor koji je rekao da je njegovo tijelo „eksplodiralo na komadiće“ prije nego što ga je odnijela policija. Stanovnici su navodno razbili prozore i vrata lokalne policijske stanice kako bi dobili tijelo natrag, i tada ga u znak protesta prenijeli ulicama.

„Samožrtvovanje je izvanredna psihološka taktika,“ rekao je John Horgan, stručnjak za terorizam na Državnom sveučilištu u Pennsylvaniji, a koji predvodi projekt za prikupljanje podataka o samožrtvovanju diljem svijeta.

„Iz razloga što samožrtvovanje ne rezultira ubijanjem nevinih prolaznika, ono se često okaraktezira kao plemenita gesta koja proizlazi iz frustracije i nemoći,“ rekao je Horgan.

Samožrtvovanje nema negativan prizvuk kao samoubojstvo bombom ali ima tendenciju stvaranja jednake količine publiciteta, rekao je Horgan.

„Kada postoji zaista uvjerljiva frustracija i sve korištene opcije ne djeluju, tada se samožrtvovanje kao način prosvjeda uzima zaozbiljno,“ rekao je Ben Park, stručnjak o samožrtvovanjima u Južnoj Koreji između 1971. i 1993. god. s Državnog sveučilišta iz Pennsylvanije.

Park je rekao da je oko 70 ljudi, od kojih su većina bili seoski migranti u gradove, sebe zapalilo u protestu protiv autoritarne vladavine u Koreji tijekom posljednja dva desetljeća. „Oni ne žele umrijeti. Oni radije žele živjeti, ali smatraju da to moraju učiniti.“