PRIZMA DRUŠTVA

Silovanje u Južnoafričkoj republici: još uvijek prečesta pojava

Prevela i uredila: Snježana Volarić

Matrix World

www.theroot.com

Južnoafrički mediji izvijestili su o zastrašujućim detaljima video uratka koji je šokirao svijet: sedamnaestogodišnju mentalno zaostalu djevojku silovala su sedmorica muškaraca iz gradskog područja Johannesburga.

Ona vrišti: „Prisiljavate me, prisiljavate me!“

Desetominutni video uradak, snimljen mobilnim telefonom, proširio se poput požara dok jedan tabloid nije obavijestio policiju 17. travnja. (Odricanje od odgovornosti: ovaj reporter nije gledao snimku niti ju je tražio putem interneta jer se radi o dječjoj pornografiji. Službene osobe nisu otkrile koliko je ljudi pogledalo snimku. Policija je uhitila osumnjičene u ovom slučaju.)

Ovo je šokantno. Ali u Južnoafričkoj republici to je manje šokantno nego što biste mogli naslutiti. Studija Vijeća za medicinska istraživanja otkrila je da je jedan od četiri južnoafrička muškarca priznao silovanje djevojke ili žene. Više od 56000 silovanja prijavljeno je policiji, ali vladina skupina pretpostavlja da je stvarna učestalost silovanja 25 puta veća od tog broja. To znači milijun i četiristo tisuća ljudi – što je okvirno broj stanovnika Phoenixa – godišnje. U usporedbi s tim, Američki biro za popis stanovništva  2012. godine objavio je podatak da je u SAD-u bilo 2009. godine (to je zadnja godina za koju Biro objavljuje podatke) bilo 81000 slučajeva silovanja ili pokušaja silovanja u zemlji sa šest puta više stanovnika od Južnoafričke republike.

Ono što još više zabrinjava je da istraživanja Vijeća za medicinska istraživanja koja se bave rodnim nasiljem obuhvaćaju dulji niz godina i pokazuje se da se stavovi nisu mnogo promijenili. Još 1998. godine je skupina zloslutno upozorila da je „potrebna promjena u stavovima među članovima zajednice prema ‘normalnosti’ i neminovnosti uporabe muške sile u odnosima koji uključuju ljude svih godina.“

Video uradak je izazvao osudu Lulu Xingwane, južnoafričke ministrice za žene, djecu i ljude s invaliditetom – ali čini se da su se njezini komentari više fokusirali na dokaze nego na zločin. „Ovaj odurni zločin nije dio našeg slobodnog i demokratskog društva.“ kazala je Lulu Xingvana u svojoj  izjavi. Tada je upozorila sve Južnoafrikance da je „raspačavanje pornografskog materijala kriminalno djelo.“

Ali zastupnici ženskih prava tvrde da ovo nije izolirani incident i da krivnja ima svoje korijene u južnoafričkoj represivnoj povijesti. Lisa Vetten, izvršna direktorica Pravnog zastupničkog centra Tshwaranang, kaže da se položaj žene nije popravio unatoč južnoafričkim zakonima donesenima u vremenima nakon apartheida

Južnoafrička republika ima jedan od najnaprednijih svjetskih ustava. To je jedna od šačice zemalja u svijetu koja dopušta homoseksualne brakove i jedina afrička država koja ih dopušta. Bračno silovanje proglašeno je ilegalnim 1996. godine, ali prva osuda pojavila se je tek ove godine.

„Žene zauzimaju vrlo kontradiktorni položaj,“ kaže Vettenova, pri tom misleći na relativno visok broj žena u poslovnom svijetu i vladi. „Na papiru postoji ustavno priznavanje ženske ravnopravnosti. Ali kada pogledamo svakodnevne situacije u kojima se žene nalaze, nije se puno toga popravilo. Nije neobično čuti: ‘Žene imaju previše prava; zloupotrebljavaju ih.’ Stvari su se promijenile na papiru, ali to nije pripomoglo stvarnoj promjeni u načinu razmišljanja.“

Jacob Zuma: Južnoafrički predsjednik, ponosni suprug četiri supruge 2005.godine optužen za silovanje.

Promislite malo o jednom nevezanom događaju koji se je dogodio tek nekoliko dana nakon što je strašan video uradak ugledao svjetlo dana: Predsjednik zemlje oženio se po šesti put, pri tome dovodeći brojku svojih trenutnih supruga na četiri. Smatra se da Jacob Zuma, kojemu je sada 70 godina, ima najmanje dvadesetero djece i izjavio je da nisu svu njegovu djecu rodile njegove sadašnje ili bivše supruge. Poligamni brakovi dopušteni su autohtonim Južnoafrikancima čije etničke skupine podržavaju višestruke brakove. Međutim, takvi brakovi nisu česti u gradskim sredinama ili među mladim Južnoafrikancima.

Nitko ne sugerira da je Predsjednik odgovoran za silovanje mlade djevojke. (2005. godine bio je optužen, ali i oslobođen optužbi za silovanje HIV- pozitivne obiteljske prijateljice. Žena koja ga je optužila kasnije je dobila azil u Nizozemskoj; on je postao predsjednikom 2009.) Međutim, uz vođu države koji ima četiri supruge, mentalitet na vrhu je očit. Jedan muškarac izjednačen je s četiri žene.

„Prisutna je ideja da je seks pravo muškaraca,“ kaže Vettenova. „Kada muškarci imaju višestruke partnerice, to je jedan od načina izražavanja seksualnog prava… Kada imate društvo  koje je neravnopravno poput našeg što se tiče spola, rase i klase, potrebno je puno vremena da se to promijeni.“

Vettenova navodi da su statistike silovanja u Južnoafričkoj republici u porastu od 1980-ih i da se bez ozbiljnog društvenog uplitanja stavovi neće promijeniti. Ali u ovom svijetu društvenih medija, uznemirujuće je trendove sve teže ignorirati.

„Ovo nije prvi put da je čin nasilja snimljen i distribuiran,“ navodi Vettenova. „Ono što ja smatram uznemirujućim je zašto ljudi to žele gledati… Pitanje koje postavljam  je s kim se oni poistovjećuju gledajući snimku? Identificiraju li se s mladićima ili sa žrtvom?“