U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Mit o osteoporozi: opasnosti od visoke gustoće kostiju

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

Današnje definicije osteopenije i osteoporoze su samovoljno začete od strane svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ranih devedesetih i zatim projicirane na milijune ženskih tijela vjerojatno da bi ih se uvjerilo da imaju bolest koja se može liječiti, iako ona nema simptoma.

Osteopenija i osteoporoza su službeno identificirane od strane WHO–a kao skeletne bolesti gdje je koštana mineralna gustoća (BMD) 1 i 2,5 standardne devijacije, odnosno ispod vrhunca koštane mase prosječne mlade odrasle bjelkinje, a što se mjeri rendgenskim uređajem poznatim kao Dual energija apsorciometrija X zrakama (DXA ili DEXA). Ova službena definicija, koja se sada diljem svijeta koristi kao zlatni standard, je zabrinjavajuće netočna i, kao što ćemo vidjeti, najvjerojatnije skriva plan koji nema veze s promoviranjem zdravlja.

„Standardna devijacija“ je jednostavno izračunata količina koja indicira opseg odstupanja za grupu u cjelini, odnosno unutar bilo koje prirodne populacije gdje će postojati osobe s višim ili nižim biološkim vrijednostima kao što su na primjer visina, težina, gustoća koštane mase, razina kolesterola. Odabir prosječne mlade odrasle žene (otprilike starosti 30.god.) na vrhuncu koštane mase, u ljudskom životnom ciklusu kao novog standarda normalnosti za sve žene od trideset ili više godina, je naravno bilo ne samo potpuno proizvoljno nego i vrlo nelogično. Uostalom, zbog čega bi kosti osamdesetogodišnje osobe bile definirane kao „abnormalne“ ako su manje gustoće od tridesetogodišnjakove?

Unutar novih BMD definicija pri WHO, proces starenja se redefinira kao bolest a ove definicije ciljaju na žene u mnogome na isti način na koji je menopauza jednom bila redefinirana kao „bolest“ koju je trebalo liječiti terapijama zamjenskih sintetičkih hormona (HRT), to jest prije nego što se cijela kuća od karata raspala uz shvaćanje da je liječenjem menopauze kao bolesti medicinski establišment izazvao daleko više zla nego dobra (npr.bolesti srca, moždani udari i rak).

Lijevo: prikaz “normalne” gustoće kostiju; Desno: prikaz gustoće kostiju “oboljele” od osteoporoze

Kao da želi popuniti prazninu koju je ostavio HRT debakl i razočaranje milijuna žena, nove definicije WHO–a su rezultirale dijagnostikom i naknadnim označavanjem milijuna zdravih srednjovječnih i starijih žena onime za što se sada vjeruje da je još jedno „zdravstveno stanje“ koje je dovoljno ozbiljno da opravda korištenje skupih i izuzetno opasnih lijekova za kosti (jednako opasnim mega doza elementa kalcija) u utrci za povećanjem gustoće kostiju svim raspoloživim sredstvima.

Jedna stvar o kojoj se ne može raspravljati, jer je to sada pitanje povijesti, jest da je ovaj iznenadni preobražaj zdravih žena, koje nisu patile od nikakvih simptoma „niske mineralne gustoće kostiju“, u rizičnu skupinu koja se može liječiti, a koja služi za stvaranje milijardi dolara prihoda za proizvođače DXA uređaja, posjeta liječniku i propisivanje lijekova diljem svijeta.

Osteopenija je ustvari medicinski i dijagnostički ne-entitet. Sam termin ne opisuje ništa više nego statističko odstupanje od brojčane vrijednosti ili norme. Prema epidemiologu osteoporoze dr. L. Josephu Meltonu s Mayo klinike, koji je 1992.god. sudjelovao u postavljanju izvornih kriterija WHO–a: „(osteopenija) je samo trebala indicirati hitnoću problema“ i ukazao je da „nije imala nikakvu posebnu dijagnostičku ili terapeutsku važnost. Njezina je namjera bila samo ukazati na veliku grupu za koju se moglo činiti da je ugrožena.“ Drugi stručnjak, Michael McClung, direktor Centra za osteoporozu iz Oregona je kritizirao novoprihvaćenu kategoriju bolesti, osteopeniju, riječima: „Mi smo medikalizirali nepostojeći problem.“

U stvarnosti, definicije WHO–a narušavaju zdravorazumske i temeljne činjenice biološke znanosti (tužno, ali sve više prevladava fenomen unutar znanosti koje financiraju tvrtke za proizvodnji lijekova). U svakom slučaju svaka osoba starija od trideset godina bi trebala imati smanjenu gustoću kostiju od tridesetogodišnjaka jer je to u skladu s normalnim i prirodnim zdravim procesom starenja. No ipak, prema definiciji osteopenije WHO–a, eonima staro programiranje naših tijela da postepeno gube gustoću kostiju dok stari, se smatra neispravnim dizajnom i/ili patologijom kojoj je potrebna medicinska intervencija.

Kako onda WHO, ili bilo koja organizacija koja tvrdi da je „medicinski autoritet“ baziran na znanosti, može učiniti da tobože obrazovana javnost vjeruje da prirodno stanjivanje kostiju nije normalno ili, čak i apsurdnije, da je to bolest? U obranu javnosti, zagonetan način na koji su ove definicije i dijagnoze zamaskirane u opskurni matematički i klinički jezik čini prilično teškim laiku razlučiti koliko je doista luđačka logika koju oni primjenjuju.

Dakle, pogledajmo sada pobliže definicije koje briljantno tumači Washington.edu online objavljeni tečaj o dezintometriji kostiju koji se može u cijelosti vidjeti ovdje.

Slika iznad pokazuje prirodno smanjenje koštane gustoće kuka koji se događa s dobi, varijacijama u rasi i prema spolu. Vidljivo je da je gubitak mineralne gustoće kostiju s vremenom normalan proces.

Slijedi klasična zvonolika krivulja na kojoj se temelje T i Z rezultati. T rezultati su temeljeni na standardnoj koštanoj gustoći mladih odraslih osoba (tridesetogodišnjaka) kao normalnoj za svih, bez obzira na dob, gdje logičniji Z rezultat uspoređuje vašu koštanu gustoću s onom vaše dobne skupine kao i spolom i etničkom pozadinom. Sada evo kako postaje uznemirujuće jasno koliko je zaista smiješan sustav T rezultata…

WHO definicije

 

Iznad se nalazi slika koja pokazuje kako unutar populacije žena korištene za određivanje „normalne“ gustoće kostiju, npr. tridesetogodišnjakinja, 16 % njih već imaju osteopeniju prema WHO definicijama, a 3 % već „imaju“ osteoporozu! Prema Washington.edu online tečaju „jedna sandardna devijacija je na šesnaestom percentilu, tako da po definiciji 16% mladih žena imaju osteopeniju! Kao što je niže prikazano, do dobi od osamdeset godina vrlo malo žena se smatra „normalnim“.

Iznad ćete vidjeti što se događa kada se WHO definicija „normalne gustoće kostiju“ primjenjuje na starenje stanovništva. Dok se nalaze u dobi od 25 godina, 15% populacije će „imati“ osteopeniju, a do dobi od 50 godina brojka raste na 33 %. Do dobi od 65 godina 60 % njih će biti rečeno da imaju ili osteopeniju (40%) ili osteoporozu (20%).

S druge strane ako se koristi Z rezultat koji uspoređuje vaše kosti s onima vaše dobne skupine, događa se nešto izvanredno: veliki teret „bolesti“ nestaje! U osvrtu na tu temu objavljenom 2009.god. u Časopisu za kliničku dezintometriju, 30 do 39 % ispitanika kojima je dijagnosticirana osteoporoza s dva različita DXA modela strojeva su reklasificirani kao normalni ili kao „osteopenički“ kada je korišten Z rezultat umjesto T rezultata. Stol se dakle čarolijom može okrenuti i preobraziti zdrave ljude u bolesne sve dok se primjenjuje dobno prikladan standard mjerenja, što očito nije slučaj.

Kao što možete vidjeti, postoje brojni nepremostivi problemi s definicijom WHO–a, ali je možda najfatalnija greška u činjenici da je DXA uređaj u stanju otkriti samo mineralnu gustoću kostiju, a to nije ista stvar kao i kvaliteta/snaga kostiju.

Iako postoji korelacija između mineralne gustoće kostiju i koštane kvalitete/snage – oni se ustvari preklapaju na nekim mjestima – to nije isto. Drugim riječima, gustoća, koja je odličan pokazatelj čvrstoće (otpor na lomljenje kada se lomi statičkom težinom), nije točan indikator vlačne čvrstoće (otpor na lom kada se povlači ili rasteže).

Doista u nekim slučajevima veća gustoća kostiju ukazuje na to da je kost ustvari slabija. Staklo, na primjer ima visoku snagu čvrstoće i gustoće, ali je izrazito krhko i nedostaje mu čvrstoća potrebna da izdrži drobljenje pri padu. Drvo, s druge strane, koje je bliže prirodi ljudske kosti od stakla ili kamena, je manje gusto u odnosu na te materijale, ali i iznimno jako u odnosu na njih jer je sposobno savijati se i rastezati kako bi izdržalo potpuno jednake snage s kojima se kost susreće prilikom pada. Ili uzmimo za primjer paukovu mrežu. Ona ima neizmjerno veću snagu, a praktički nema gustoću. S obzirom na ove činjenice, „visoka“ gustoća kostiju (a time ne-imanje osteoporoze) može ustvari povećati rizik od loma u stvarnom životu prilikom pada.

U osnovi, WHO definicije odvraćaju od ključnih pitanja oko kvalitete kostiju i rizika prijeloma u stvarnom životu, kao što su hod i poremećaj vida. Drugim riječima, ako možete vidjeti i kretati se ispravno u vašem tijelu, manja je vjerojatnost da ćete pasti što znači da ste manje skloni lomu. Imajte na umu također da kvaliteta ljudskih kostiju u potpunosti ovisi o prehrani i životnom stilu i izborima, a za razliku od mjerenja temeljenih na X zrakama, kvaliteta kostiju nije podložna strogo brojčanim vrijednostima kao što su na primjer rezultati mineralne gustoće.

Vitamin K2 i izoflavon soje, na primjer, značajno smanjuju stopu loma kostiju bez povećanja gustoće kostiju. Visoko bodovanje na testovima koštanje gustoće može spasiti ženu od zastrašivanja kako bi uzimala opasne lijekove ili gutala ogromne količine kalcija, ali to se ne može prevesti u prevenciju osteoporoze što za laika znači rizik od loma kostiju. No, visoka mineralna gustoća kostiju može rezultirati daleko gorim problemima…

Jedna od najvažnijih činjenica o mineralnoj gustoći kostiju, upadljivo uklonjena iz rasprave, jest da veća gustoća kostiju od normalne kod sredovječnih i starijih žena zapravo povećava rizik od raka dojke za 200 – 300 %, prema istraživanjma objavljenim u nekim od najvećih svjetskih uglednih i provjerenih časopisa (Lancet, JAMA, NCI).

Iako je već barem 15 godina poznato da visoka gustoća kostiju iznimno povećava rizik od raka dojke – a osobito malignog raka dojke – problem je zadobio malo ili nimalo pozornosti, vjerojatno zato što je u suprotnosti s propagandom provedenom od strane glavnih ženskih zdravstvenih organizacija koje se zalažu za to. Programi svjesnosti o raku dojke se fokusiraju  na pregledavanju dojki baziranom na X zrakama kao formi „ranog otkrivanja“, a nacionalna zaklada za osteoporozu svoju cijelu platformu temelji na tumačenju uvjerenja da se povećanje mineralne gustoće kostiju (zbog prevencije osteoporoze) prevodi u poboljšanje kvalitete i dužinu života za žene.

Visoka gustoća kostiju povećava rizik od raka dojke

Međutim, ovo istraživanje neće nestati i s vremenom će ove organizacije morati to priznati ili izgubiti kredibilitet.

Današnju fiksaciju unutar globalne medicinske zajednice na „prevenciju osteoporoze“ kao najvažnije ženske zdravstvene skrbi jednostavno ne podupiru činjenice. Broj jedan uzrok smrti kod žena danas jesu srčane bolesti, a broj dva je rak, osobito rak dojke, a ne smrt od komplikacija vezanih uz napuknuće ili lom kostiju. U stvari, u velikoj shemi osteoporoze ili niske mineralne gustoće kostiju ona čak ne čini dio top 10 popisa uzroka smrti kod žena. Dakle zašto je osteoporoza dobila tako visoko mjesto u hijerarhiji ženskih zdravstvenih problema? Je li to poslovna ili medicinska odluka?

Bez obzira na razloge i povode, opsesivna fiksacija na gustoću kostiju ozbiljno podriva cjelokupno zdravlje žena. Na primjer, milijuni žena uzimaju mega doze nadomjestka kalciju kako bi „povećale“ gustoću kostiju“ a poznato je da to povećava rizik od srčanog udara između 24 – 27 % prema dvije meta–analize iz 2011. god. objavljene u Lancetu, a za 86% prema novijoj meta analizi objavljenoj u časopisu Heart. S obzirom na veliki broj dokaza o 1200+ mg kalcija koji se prema nacionalnoj zakladi za osteoporozu NOF preporučuje ženama od 50 godina i više kako bi „zaštitile svoje kosti“, to može izazvati grčenje koronarnih arterija, srčani udar i kalcificiranje arterijskog plaka kod milijuna žena. S obzirom da je NOF imenovao proizvođače nadomjeska kalcija Citrical i Oscal kao korporacijske sponzore, malo je vjerojatno da će se njihova poruka tako skoro promijeniti.

Osteoporoza je dio normalnog procesa starenja

Sada, kada uzmemo u obzir povećani rizik od raka dojke koji je povezan s visokom gustoćom kostiju, dijagnosticiranje osteopenije i osteoporoze je u stvari ukazalo na značajno smanjen rizik od razvoja bolesti. Ono šta se više odnosi na žene: lom kostiju (od čega se može čovjek oporaviti) ili razvoj raka dojke? Ukoliko je riječ o ovom posljednjem, nisko očitanje mineralne gustoće kostiju se može smatrati razlogom za slavlje, a ne depresiju, strah i kontinuirano uzimanje neodgovarajućih lijekova ili dodataka, kao što je to obično slučaj nakon dijagnoze osteopenije ili osteoporoze.

Nadamo se da će ovaj članak potaknuti sumnju o tome da je fiksacija WHO–a na visoku gustoću kostiju dizajnirana ne da zaštiti ili poboljša zdravlje žena, nego da prirodni proces starenja pretvori u bolest koja stvara milijarde dolara prihoda.

Zbog zabrinutosti oko loma kostiju, mnogi „pacijenti“ zatraže alternative u liječenju osteoporoze. Neki od najpoznatijih lijekova koji se nalaze na tržištu su Fosamax (Merck & Co Inc), Boniva (Roche Holding) Reclast (Novartis) i Actonel (Warner Chilcott Plc). To su lijekovi skupine biofosfonata koji bi trebali spriječiti lom kostiju povećavanjem njihove gustoće. Međutim, FDA je nedavno izdala upozorenje u kojem savjetuje liječnicima i njihovim pacijentima da pažljivo razmotre da li bi lijek trebali koristiti duže od pet godina jer postoji sumnja da upravo oni uzrokuju lomove kostiju.

Lijekovi protiv osteoporoze uzrokuju rak, ali vremenom i povećavaju rizik od loma kostiju

Najčešći lomovi koji se javljaju su lomovi bedrene kosti, zglobova ili kičme. Istraživanje provedeno nad podacima o otpustima iz bolnice je pokazalo da su lomovi bedrene kosti opali na 428 slučajeva s 598 na 100 000 ljudi u posljednjih 10 godina nakon odobravanja biofosfonata 1996. god. Ali niti jedan lijek ne eliminira u potpunosti rizik od loma kostiju.

Lomovi bedrene kosti, prijavljeni posljednjih godina, su bili neobični jer su se često dešavali kao posljedica male ili nikakve traume i to kod mlađih osoba. U većini su slučajeva osobe osjećale tupu bol u bedru ili preponama mjesecima prije potpunog loma kosti. Savjetuje se da osobe s takvim simptomima kontaktiraju liječnika kako bi se spriječio potpuni lom. FDA je savjetovala izdavanje uputstva uz biofosfonate koji će upozoriti na moguće rizike.

Dr. Felicia Cosman, klinički liječnik iz Nacionalne zaklade za osteoporozu, je rekla da ne postoji mnogo dokaza da takvi lijekovi pomažu nakon pet do sedam godina uzimanja i da je to period kada se povećava postotak lomova kostiju.

Reference:

www.greenmedinfo.com

www.fda.gov

www.reuters.com