PRIZMA DRUŠTVA

Pisanjem do iscjeljenja

Prevela i uredila: Snježana Volarić

Matrix World

utexas.edu

  • Već gotovo 20 godina dr. James W. Pennebaker zadaje ljudima zadatak: zapisujte četiri dana za redom po 15 ili 20 minuta svoje najdublje osjećaje o jednom od emocionalnih prevrata u svojem životu. U mnogih koji su se pridržavali njegovog jednostavnog zadatka ojačao je imunološki sustav. Nekima su se popravile ocjene. Nekima se promijenio čitav život.

Pennebaker, profesor na Odsjeku za psihologiju Sveučilišta Texas u Austinu i autor nekoliko knjiga (Opening upOtvaranje i Writing to HealPisanjem do izliječenja) je pionir u istraživanju ekspresivnog pisanja kao puta prema izliječenju. Njegovo je istraživanje pokazalo da kratkoročno fokusirano pisanje može imati djelotvoran učinak na sve, od onih koji se suočavaju sa smrtonosnom bolešću preko žrtava nasilja do studenata koji se prilagođavaju životnim promjenama u prvoj godini studija.
„Kada se ljudima pruži prilika pisati o emocionalnim prevratima, često je rezultat poboljšanje zdravlja,“ kaže Pennebaker. „Manje posjećuju liječnike, bilježi se promjena u imunološkoj funkciji. Ako se radi o studentima prve godine, dolazi do poboljšanja ocjena. Nakon mnogo mjeseci ljudi nam kažu da je to za njih bilo vrlo korisno iskustvo.“
Tijekom ranijih istraživanja Pennebakera je zanimala činjenica da su ljudi koji čuvaju velike tajne skloniji čitavom nizu zdravstvenih problema. Kada bi se mogao pronaći način da ti ljudi svoje tajne podijele, bi li se njihovi zdravstveni problemi umanjili?
Rezultati su pokazali da je do poboljšanja zdravstvene situacije dolazilo te da čak nije bilo nužno da ti ljudi svoje tajne nekome kažu. Sam čin jednostavnog zapisivanja tajni, čak i ako se zapisi neposredno nakon pisanja unište, imao je pozitivan učinak na zdravlje. Daljnje studije pokazale su da se pozitivni učinci ne javljaju samo kod onih koji imaju dramatične tajne već i kod onih čiji problemi proizlaze iz suočavanja s razvodom, poslovnim odbijanjima pa čak i napornim putovanjima na posao i s posla.
„Emocionalni prevrati prisutni su u svim dijelovima naših života,“ objašnjava Pennebaker. „Gubitak posla nije samo gubitak posla, razvod nije samo razvod. Ovi događaji utječu na sve aspekte našeg života – našu finanacijsku situaciju, naše odnose s drugima, naše poglede na sebe same, naša pitanja o životu i smrti.“

James W. Pennebaker

Naš um je stvoren na način da pokuša razumjeti stvari koje nam se događaju. Kada se dogodi nešto traumatično ili kada prolazimo kroz veliku životnu promjenu, naš um radi prekovremeno kako pokušao obraditi iskustvo. Misli o tom događaju ne daju nam spavati, ometaju nas u poslu i zbog njih smo manje povezani s drugim ljudima.
Kada pretočimo neko iskustvo u jezik, zapravo ga učinimo shvatljivim. Pojedinci uočavaju poboljšanja u tzv. radnoj memoriji, odnosno u našoj sposobnosti da razmišljamo o više stvari odjednom. Neki otkriju i da mogu bolje spavati. Njihove društvene veze se mogu poboljšati, dijelom i stoga jer ojača njihova sposobnost fokusiranja na još nekoga osim na sebe.

Osnovni zadatak za pisanje dr. Pennebakera

Sljedeća četiri dana zapisujte svoje najdublje osjećaje i misli o nekom emocionalnom prevratu koji najsnažnije utječe na vaš život. Tijekom pisanja u potpunosti se prepustite i istražite događaj i način na koji je utjecao na vas. Možda povežete to iskustvo sa svojim djetinjstvom, svojim odnosom s roditeljima, ljudima koje ste voljeli ili volite ili čak s vašom karijerom. Pišite bez prekida 20 minuta.

Ako pisanje ima takav dramatičan utjecaj na naš život, znači li to da bi za sve nas bilo najbolje da svakodnevno vodimo dnevnik? Pennebaker kaže da ne nužno. Iako njegov rad nije u suprotnosti s idejom o vođenju dnevnika, ipak više služi kao vrsta ispravka tijeka života. Dopušta ljudima da se odmaknu na trenutak i evaluiraju svoje živote.

„Nisam uvjeren da je svakodnevno pisanje dobra ideja,“ kaže Pennebaker. „Nisam čak uvjeren niti da bi ljudi trebali pisati o nekom strašnom događaju dulje od dva tjedna. Na taj način stvara se rizik da ljudi postanu previše okupirani svojim problemom kao i rizik od ulaska u krug samosažaljenja.“

„Ali povremeni odmak i evaluacija trenutnog položaja u životu su izuzetno važni.“

Pennebakerovo istraživanje ne pomaže samo onima koji sudjeluju u njegovim studijama. 2004. godine je napisao knjigu Writing to Heal: A Guided Journal for Recovering from Trauma and Emotional Upheaval (Pisanjem do izliječenja: vođeni dnevnik za oporavljanje od traume i emocionalnog prevrata). Knjiga je namijenjena široj publici i služi im kao početnica na temu pisanja i izliječenja te sadrži brojne vježbe koje svatko tko je sposoban staviti olovku na papir može raditi. Ljudi diljem zemlje okušavaju se u tome.

Savjeti za pisanje u svrhu izliječenja

–          pronađite vrijeme i mjesto kada i gdje nećete biti uznemirivani

–          pišite bez prestanka barem 20 minuta

–          ne brinite o pravopisu niti o gramatici

–          pišite samo za sebe

–          pišite o nečemu izrazito osobnom i vama važnom

–          dotičite se samo događaja i situacija s kojima se u ovom trenutku možete nositi

Kompanija WordPlay iz Sjeverne Caroline nedavno je ponudila radionicu pod nazivom „Pisanjem do iscjeljenja“ koja se uvelike oslanja na Pennebakerov rad. Sudionici nisu nužno bili ljudi koji su pisali sa željom da se njihovi radovi objave. Ali svaki od njih je došao sa željom da poradi na nekom događaju iz svojeg života, bilo da se radi o traumi iz djetinjstva ili nedavnoj borbi protiv raka. Instruktorica Maureen Ryan Griffin kaže da je svaki polaznik otišao s osjećajem da je pisanje imalo utjecaja na njegovo životno iskustvo.

„Otišli su s novim osjećajem za moć riječi,“ kaže Griffinova. Dobili su pristup korištenju jezika kao alata za liječenje na način na koji ga nikada ranije nisu koristili. Kroz pisanje postaju aktivni stvaratelji svojih životnih priča. Oni nisu samo ljudi kojima se dogodilo nešto ružno ili bolno.“

Pennebaker je istraživao na koji konkretan način ljudi koriste jezik u svojim zapisima te postoje li određeni pristupi jeziku koji su učinkovitiji za ovakvu vrstu pisanja. Kako bi to učinio, on i njegovi kolege razvili su program analize teksta pod nazivom Linguistic Inquiry and Word Count (LIWC). Koristeći LIWC mogu proučavati vrste riječi koje ljudi rabe u svojim zapisima te proučavanjem uočavaju zanimljive uzorke.

„Čini se da ljudi koji su sposobni sastaviti priču, sagraditi neku vrstu priče tijekom vježbanja pisanja imaju više koristi od onih koji u tome nisu uspješni,“ kaže Pennebaker. „Drugim riječima, ako prvog dana njihove priče nisu strukturirane ili suvisle, ali nakon tri ili četiri dana uspiju sastaviti priču koja ima snažniju strukturu, ljudi imaju izgleda za postizanje najboljeg učinka.“

Građenje priče iz zbrkanog, kompliciranog iskustva može pomoći čovjeku da se s tim iskustvom lakše nosi. Lingvistički rečeno, Pennebaker želi pronaći riječi koje su povezani sa složenijim razmišljanjima, uključujući i neke prijedloge kao što su osim, bez i isključivši, te slučajne riječi poput uzrok, učinak i opravdanje. Povećanje broja ovakvih riječi tijekom procesa pisanja navodi na zaključak da iskustvo postaje jasnije i narativnije.

Pennebaker je također otkrio da sposobnost promjene perspektive tijekom tečaja pisanja također može biti snažan pokazatelj učinkovitosti pisanja za pojedinca. Koristeći LIWC može analizirati vrstu zamjenica koje pojedinac koristi. Promjena u vrsti zamjenica označava promjenu perspektive.

„Jednog dana mogu govoriti o tome kako se osjećaju i na koji način to vide,“ kaže Pennebaker, „ali drugog dana mogu govoriti o tome što se događa s drugima, bilo da se radi o članovima njihove obitelji, počinitelju ili nekom drugom. Sposobnost prebacivanja s jedne strane na drugu i obrnuto snažan je pokazatelj njihovog napretka.“

Nije jasno može li se ljude koji su sposobni stvarati priče i mijenjati perspektive navoditi da to učine i u svojim zapisima ili je navedeno jednostavno odraz početka procesa njihovog zacjeljivanja. Međutim, u svojoj knjizi Pennebaker nudi vježbe koje pomažu ljudima eksperimentirati s obje ove vještine. Nakon četiri dana vježbanja pisanja, pojedinci mogu analizirati svoje pisanje i pokušati pisati iz druge perspektive.

Iz knjige Jamesa W. Pennebakera Writing to Heal:

Ljudi koji se upuste u kreativno pisanje izjavljuju da se osjećaju sretnije i manje negativno nego prije pisanja. Također izjavljuju i da se u tjednima i mjesecima nakon pisanja o emocionalnim prevratima smanjuju depresivni simptomi, pretjerano razmišljanje i općenita anksioznost.