Autor: Ljubica Šaran

Zvanična znanost smatra da se čovjek rađa kao svojevrsna tabula rasa, prazna ploča na kojoj životna iskustva i učenje polako zapisuju „znanja“ svojevrsna Homo sapiensu, bez obzira što postoje mnogi znanstveni dokazi da to nije tako, od mnogih studija koje su se bavile reinkarnacijom i znanjem o prethodnim životima do neobičnih urođenih sposobnosti koje prirodno nisu trebale biti „zapisane“ u djetetovom mozgu. Serija tekstova pod nazivom „Najveća tajna“ se bavi unutrašnjim univerzumom čovjekova uma i njegovim eventualnim razvojem na način koji današnja psihologija nije u stanju percipirati zbog brojnih zabluda o višim stanjima svijesti.

S obzirom na kompliciranost teme i njeno izbivanje iz zvaničnih istraživanja koja se u domeni psihologije isključivo bave trenutačnim stanjem ljudske psihe, odlučili smo čitateljima otkriti najbolje radove na području evolucije ljudske spiritualnosti i svekolikog poznavanja vlastite psihologije kroz djela P. D. Ouspenskog i G. I. Gurdjieffa. Ova dva istraživača metafizike, psihologije i rubnih područja znanosti su u potpunosti zaboravljena i bačena na marginu postojanja iako njihovi radovi imaju ogromnu vrijednost za sve koji traže put spoznaje i samo-spoznaje.

Sve čitatelje molimo da pročitaju prethodna dva dijela teksta kako bi mogli nastaviti pratiti nastavak uratka. Prvi dio teksta možete pročitati ovdje, drugi dio teksta možete pročitati ovdje.

Ouspensky i Gurdjieff su znali kako znanost ne priznaje različite stupnjeve u određenim stanjima svijesti koji su karakteristični i posebni za svakog čovjeka. Čak što više, smatrali su da je neuspjeh mističnih i religijskih škola uzrokovan korumpiranošću podataka jer su se s vremenom učenja pretvorila u aluzije i namjerno i nenamjerno fokusiranje na samo jedno područje napretka ljudske svijesti.

Knjiga o samospoznaji “Psihologija moguće evolucije čovječanstva” je nepravedno zapostavljena iako otkriva stvari koje bi svi trebali znati.

No da bi shvatili koliko je prvo potrebno „očistiti prag“ ispred svojih vlastitih vrata unutrašnjeg univerzuma moramo se pozabaviti potpunim objašnjenjem stanja svijesti koje je Ouspensky odlično objasnio u malenoj knjižici pod naslovom: Psihologija moguće evolucije čovječanstva.

Kao što smo već objasnili u prethodnim dijelovima „Najveće tajne“ postoje četiri moguća stanja svijesti; san, budno stanje, samosvijest i objektivna ili kozmička svijest. Homo sapiens „živi“ u samo dva stanja svijesti; djelomičnom snu i ponekad u budnoj svijesti.

G. I. Gurdjieff je postavio temelje izučavanja Ouspenskog, no na žalost njegovi radovi su zapostavljeni i gotovo zaboravljeni.

Ouspensky je to pojasnio ovako:

„To nalikuje kao da imamo četverokatnicu na raspolaganju ali zbog unutrašnjih i vanjskih razloga mi “živimo” samo na dva donja kata.“

Prvo odnosno najniže stanje svijesti je san. Ovo ljudsko stanje je potpuno subjektivno i pasivno. Čovjek je okružen snovima, a sve njegove psihičke funkcije se odvijaju bez njegova znanja i kontrole, točnije potpuno automatizirano. Snovi u sebi nemaju logike, dosljednosti, nema uzročne posljedične veze i naravno takvo ljudsko biće pripada „mašini“ ili automatu kako je Gurdjieff znao okarakterizirati većinu ljudi iz ere vladavine ega.

Kroz um spavača prolaze čiste subjektivne slike – odrazi prošlih iskustava i nejasnih trenutačnih opažanja, snovi na spavaču ostavljaju malo ili nimalo traga, zbog toga se u metafizici često ponavlja mantra da se ljudi moraju probuditi. Alkemičari su takvo stanje poistovjećivali s olovom koje se treba promijeniti u zlato. Naravno ova aluzija je, kao i sve druge, iz nematerijalne pretvorena u materijalnu i s vremenom je izgubila smisao, što nije ni čudno s obzirom da obično spavači uvjeravaju druge spavače kako ih oni mogu „probuditi.“

Jesmo li budni ili sanjamo, je li univerzum koji percipiramo potpuno lažan i zamućen vlastitom subjektivnom percepcijom snivača?

Gurdjieff je na tu farsu imao savršen citat:

„Ljudi koji spavaju niti ne znaju da spavaju, oni koji se bude shvaćaju da s njima nešto nije u redu, dok budni mogu prepoznati druge probuđene izbjegavajući zamke spavača koji nastoje produbiti iluziju budnosti padanjem u još dublji san.“

Drugi stupanj svjesnosti nastupa kada se čovjek probudi. U tom stanju razgovaramo, djelujemo, zamišljamo da smo svjesna bića i to stanje se često naziva „budnom sviješću“ ili „čistom sviješću.“

San ne isčezava kada nastupi drugo stanje. San ostaje i dalje sa svim svojim dojmovima, subjektivnim pregledom stvarnosti i lažnom predstavom o sebi i drugima, no kada se nalazimo u budnom stanju tada zauzimamo nešto kritičniji stav prema vlastitim dojmovima. Tada povezujemo misli i discipliniramo aktivnosti, no zbog želja i osjećaja i unutrašnje proturječnosti snovi postaju nevidljivi.

Snovi najčešće u potpunosti utječu na naše misli, osjećaje i postupke, a takvo stanje uglavnom ostaje skriveno od nas samih i mi utjecaje snova nismo u stanju zapaziti.

Ouspensky je napomenuo da se ovakvo stanje svijesti nikako ne smije zamijeniti i poistovjetiti s onime što se u modernoj psihologiji naziva „podsvijest“ ili „podsvjesni um“ jer  takvi nazivi ništa ne znače. U nama nema ničega što je stalno podsvjesno niti u nama nema ničega što je stalno svjesno pa stoga nema ni „podsvjesnog uma“ iz jednostavnog razloga što mi nemamo niti stalan „svjesni um.“

P. D. Ouspensky je čovjek čija djela otkrivaju nevjerojatnu zbirku znanja o nama samima i našem eventualnom razvoju.

No, vratimo se pravim stanjima svijesti koja zaista postoje i na koje malo tko ili gotovo nitko ne obraća pažnju.

Dakle, san je potpuno subjektivan, dok je budni san malo manje subjektivan. U njemu čovjek već razlikuje „ja“ od „ne ja“ u smislu da razaznaje svoje tijelo i uočava predmete i druge ljude oko sebe te se prema tome može djelomično orijentirati u prostoru i djelomično predočiti njihov položaj i svojstva, ali još uvijek ne možemo reći kako je čovjek tada budan, jer snovi tada utječu na njega, a takva osoba više živi u snovima nego li u stvarnosti koja je zbog svega rečenog iskrivljena do neprepoznatljivosti.

Možemo reći da ljudi sve rade u snu te da ne znaju da spavaju.

Još jednom napominjemo da je ovaj koncept dio mnogih drevnih učenja, no ostaje pitanje, kako se čovjek može probuditi?

Psihološko proučavanje svijesti pokazuje kako se tek za čovjeka koji je shvatio da spava može reći da je na putu buđenja, ni jedna osoba se ne može probuditi ako ne shvati da spava.

Ova dva stanja svijesti su područja u kojima „živi“ Homo sapiens, no bez obzira na našu orijentiranost prema najnižim „katovima kuće u kojoj obitavamo“ važno je napomenuti i gornja stanja svijesti koja su nam dostupna tek nakon dugotrajne borbe samih sa sobom i željom za spoznajom i samospoznajom bez laganja sebe i drugih.

Ta stanja svijesti se nazivaju: samosvijest i objektivna svijest.

Što zapravo znači buđenje svijesti?

Ouspensky tvrdi kako svi ljudi smatraju da raspolažu sa samosviješću odnosno da smo svjesni sebe i da to možemo postići kad god poželimo. New Age pokreti to često brkaju sa slobodnom voljom i samo još dodatno zbunjuju spavače koji su se drznuli odškrinuti jedno oko i nakratko prekinuti san.

Samosvijest je, u biti, stanje koje sebi pripisujemo bez ikakvog prava jer je objektivna svijest nešto o čemu nemamo pojma.

Samosvijest je stanje u kojemu čovjek postaje OBJEKTIVAN prema samome sebi, a objektivna svijest je stanje koje dolazi sa spoznajom objektivnog svijeta od kojeg smo odvojeni osjetilima, snovima i subjektivnim stanjima svijesti.

Mnogi tragači najčešće izgube smisao za buđenjem u trenutku kada počnu smatrati da je subjektivnost glavni pokazatelj samosvijesti, točnije sebstva, i da će gubljenjem subjektivnog postojanja izgubiti sebe i svoje ja. Ovo je najčešća zamka u koju ljudi upadaju i iz čijeg se okrilja nikada ne otrgnu.

Druga definicija stanja svijesti proizlazi od mogućnosti za spoznajom (objektivne) ISTINE.

U snu ne možemo ništa znati, to jest u snu ne možemo znati ništa o istini. Ako do nas dopru neka stvarna opažanja i osjećaji oni se uvijek izmiješaju sa snovima. S obzirom da na snove nemamo utjecaja tako nemamo ni utjecaja na percepciju.

Dok spavamo nismo u stanju razlikovati san od stvarnosti!

U budnom snu možemo „znati“ samo relativnu istinu i zbog toga je nastao naziv „relativna svijest.“

U trećem stanju svijesti, to jest stanju samosvijesti, možemo znati potpunu istinu o sebi.

U četvrtom stanju svijesti, to jest u stanju objektivne svijesti, možemo proučavati svijet (univerzum) u njegovom stvarnom obliku te možemo shvatiti i objektivno stanje drugih ljudi i međusobne odnose među njima.

No ova stanja su toliko daleko od našeg trenutačnog stanja da o njima čak ni ne možemo razmišljati na pravi način jer objektivna svijest može bljesnuti samo u potpuno razvijenom stanju samosvijesti i poznavanja sebe.

Drevne škole su često govorile o tome kako je sve iluzija, što dobija potpuno drugačiji predznak ako postanemo svjesni da spavamo i da svijet percipiramo kroz svoje vlastite snove.

U stanju sna možemo imati odbljeske samosvijesti, no ako želimo da se takvi trenuci produlje i postanu češći, onda moramo postati SVJESNI DA ONI NEĆE DOĆI SAMI OD SEBE!

Za to je potrebna voljna aktivnost (borba protiv mašine i automatizma uz potpuno razumijevanje unutrašnjih funkcija).

Učestalost i trajanje trenutaka samosvijesti zavisi o kontroli koju čovjek ima nad sobom. Iz toga proizlazi da su svijest i volja jedno te isto, točnije – oblici jedne te iste cjeline.

Prva prepreka na putu razvitka čovjekove samosvijesti je naše uvjerenje da ju već imamo odnosno da ju možemo imati kad poželimo, no priroda tu često stvara jedan interesantan trik.

Ako upitate bilo koga je li svjestan ili ako mu, ne daj bože, kažete da nije svjestan on/ona će vam odgovoriti da je svjestan/svjesna i najvjerojatnije će se na vas naljutiti jer je „pitanje glupo“ i odgovor je tobože razumljiv sam po sebi, jer vas ta ista osoba čuje i razumije.

I ta osoba će biti u stvari potpuno u pravu iako će istovremeno biti sasvim u krivu. To je trik kojeg stvara naša priroda. Osoba će biti u pravu jer su ga vaše pitanje, odnosno vaša primjedba, na trenutak učinili donekle svjesnim, no već idućeg trenutka svijest će nestati, ali osoba će pamtiti što ste ga pitali i što je sama odgovorila i u potpunosti će se zavaravati da je svjesna.

Stjecanje samosvijesti je težak i dugotrajan proces, netko tko smatra da već posjeduje samosvijest neće željeti mukotrpno i dugo raditi na nečemu što smatra da već ima.

Čovjek neće početi s procesom traganja i borbe za samosviješću sve do trenutka kada shvati  da niti sam nema samosvijest i da mu je ona prijeko potrebna ako želi nastaviti svoju unutrašnju evoluciju.

Sve ovo je u potpunosti povezano s borbom i otkrivanjem svog unutrašnjeg i pravog ja, točnije – volje i stalnog ja.

U slijedećem dijelu ćemo otkriti zašto je gotovo nemoguće otkriti viša stanja svijesti ako smo na taj put krenuli sami.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Ostali dijelovi najveće tajne:

Najveća tajna

Najveća tajna – želite li se dobro osjećati ili znati istinu?

Najveća tajna – poznavanje sebe

Najveća tajna – bijeg iz iluzije

Najveća tajna – istina o sebi

Najveća tajna – razine svijesti i kategorije ljudi

Najveća tajna – nepravilan rad unutrašnjih centara i automatizam

Najveća tajna – želja za promjenom

Najveća tajna – lažna slika boljeg života

Najveća tajna – kraj ili početak?

U seriji “Najveća tajna” su korišteni materijali iz sljedećih knjiga:

Psihologija moguće evolucije čovječanstva

ČETVRTI PUT – Škola duhovnog preobražaja

TERTIUM ORGANUM – Treći kanon mišljenja / Ključ za enigme svijeta

Život je stvaran samo dok jesam

Susreti s iznimnim ljudima