MISTERIJE

Na koji način se dešava spontano ljudsko sagorijevanje

Autor: Barbara Arbanas Kovačević

Matrix World

U prosincu 1996. god., tijelo 92-godišnjeg dr Irvinga Bentleya je mjeračem otkriveno u njegovom domu u Pennsylvaniji. U stvari, pronađeni su samo dio njegove noge i stopalo na kojem se nalazila papuča. Od ostatka njegovog tijela je ostao samo pepeo. Rupa u kupaonskom podu je bila jedini dokaz o vatri koja ga je ubila; ostatak kuće je ostao savršeno nedirnut.

Kako se čovjek može zapaliti ako ne postoji očigledan izvor plamena i nakon toga izgorjeti u potpunosti bez zapaljenja ičega oko njega? Slučaj dr Bentleya i još stotine ostalih sličnih njemu su označeni kao „spontano ljudsko sagorijevanje“ (SHC). Iako su on i ostale žrtve fenomena izgorjeli skoro u potpunosti, njihova okruženja, pa ponekad čak i odjeća, su naočigled ostali netaknutima.

Mogu li se ljudi spontano zapaliti? Mnogi ljudi misle da je spontano ljudsko sagorijevanje stvarna pojava, ali većina znanstvenika baš nije sigurna u to.

Spontano se sagorijevanje događa kada predmet (ili u slučaju spontanog ljudskog sagorijevanja – osoba) prasne u plamenu zbog kemijske reakcije unutar njega očito pokrenutom vanjskim izvorom.

Prvi poznati slučaj spontanog ljudskog sagorijevanja je stigao od danskog anatoma Thomasa Bartholina 1663. god. koji je opisao kako je žena u Parizu „nestala u pepelu i dimu“ dok je spavala. Slamarica na kojoj je spavala nije bila oštećena vatrom. 1637. god. je Francuz imena Jonas Dupont objavio kolekciju slučajeva spontanog sagorijevanja u svojem djelu „De Incendiis Corporis Humani Spontaneis“.

Na stotine spontanih ljudskih sagorijevanja je od tada pratilo sličan put: žrtva je skoro u potpunosti pojedena vatrom, obično u svojem domu. Mrtvozornici bi ponekad zabilježili sladak miris dima u sobi gdje se dogodila nesreća.

Ono što pougljena tijela na fotografijama spontanog ljudskog sagorijevanja čini toliko neobičnima jest to da udovi često ostaju nedirnutima. Iako su trup i glava spaljeni do neprepoznavanja, ruke, stopala i/ili dijelovi nogu mogu ostati neopečeni. Također i prostorija oko osobe pokazuje malo ili nikakve znakove vatre osim masnog taloga koji ponekad ostaje na namještaju i zidovima. U rijetkim slučajevima, unutrašnji organi žrtve ostaju nedirnuti dok je vanjski dio tijela pougljen.

Ne prasnu u plamen sve žrtve spontanog ljudskog sagorijevanja. Kod nekih se stvore čudne opekline na tijelu za koje ne postoji očiti izvor ili emitiraju dim iz tijela dok nije prisutna vatra. I nije umrla svaka osoba koja se zapalila – maleni postotak ljudi je u stvari preživio ono što je nazvano njihovim spontanim sagorijevanjem.

Kako bi sagorjelo, ljudskom su tijelu potrebne dvije stvari: izrazito visoka vrućina i zapaljiva tvar. Pod normalnim okolnostima, naša tijela ne sadrže niti jedno, ali neki su znanstvenici tijekom nekoliko prošlih stoljeća razmatrali nekoliko mogućih objašnjenja ovog događaja.

Charles Dickens je 1800-ih pokrenuo veliko zanimanje za spontano ljudsko sagorijevanje koristeći ga kako bi ubio lika u svojoj noveli „Pusta kuća“. Lik, imena Krook, je bio alkoholičar, slijedom tadašnjeg vjerovanja da je spontano ljudsko sagorijevanje uzrokovano pretjeranim količinama alkohola u tijelu.

Danas postoji nekoliko teorija. Ona najpopularnija predlaže da se vatra pokreće kada metan (zapaljivi plin koji se stvara kada se biljke raspadaju) sakuplja u crijevima i pokrenut je enzimima (proteinima u tijelu koji djeluju kao katalizatori koji pokreću i ubrzavaju kemijske reakcije). No ipak, većina žrtava sponatnog ljudskog sagorijevanja pretrpi veću štetu na vanjskom dijelu tijela nego na unutarnjim organima što ne ide u prilog ovoj teoriji.

Ostale teorije špekuliraju o tome da vatra počinje kao rezultat nagomilavanja statičkog elektriciteta unutar tijela ili stvaraju vanjsku geomagnetsku silu koja se ispoljava na tijelu. Samoprozvani stručnjak o spontanom ljudskom sagorijevanju, Larry Arnold, smatra da je ovaj fenomen djelo nove subatomske čestice zvane piroton za koju kaže da u interakciji sa stanicama stvara mini eksploziju. Ali ne postoji niti jedan znanstveni dokaz o postojanju ove čestice.

Od ožujka 2005. god., nitko nije pružio znanstveni dokaz za teoriju koja objašnjava kako dolazi do spontanog ljudskog sagorijevanja. Ako ljudi ne mogu spontano sagorijevati, koje je onda objašnjenje za priče i slike ljudi koji su, kako se čini, izgorjeli iznutra?

Ukoliko spontano ljudsko sagorijevanje nije stvarno, što se onda dogodilo na fotografijama pougljenih tijela? Moguće objašnjenje je učinak fitilja koji kaže da tijelo, kada se zapali cigaretom, tinjajućom žeravicom ili nekim drugim izvorom topline, ponaša kao svijeća ali iznutra prema van.

Svijeća se sastoji od fitilja koji se nalazi unutar nje i koji je okružen voskom napravljenim od zapaljivih masnih kiselina. Vosak pali fitilj i održava gorenje. U ljudskom tijelu, tjelesne masne kiseline djeluju kao zapaljiva tvar, a odjeća ili kosa žrtve djeluju kao fitilj. Kako se masnoća topi zbog vrućine, nju upija odjeća i djeluje poput voska kako bi fitilj pomalo gorio. Znanstvenici kažu da su zbog toga tijela žrtava uništena, a okoliš jedva nagori.

I što je sa slikama izgorenih tijela a netaknutih ruku ili stopala? Dio odgovora na ovo pitanje bi mogao biti povezan s temperaturnim gradijentom – idejom da je vrh osobe koja sjedi topliji od donjeg dijela. To je u osnovi isti fenomen koji se događa kada pri dnu držite upaljenu šibicu. Plamen će često ići van bez izazova jer je donji dio šibice hladniji od gornjeg.

I naposlijetku, kako znanost objašnjava masne mrlje koje ostaju na zidovima i stropu nakon „spontanog sagorijevanja“? To bi jednostavno mogli biti ostaci gorenja masnog tkiva.

Nitko još nije uvjerljivo dokazao ili opovrgnuo istinu o spontanom ljudskom sagorijevanju, ali većina znanstvenika kaže da postoje vjerojatnija objašnjenja za pougljene ostatke. Većina takozvanih žrtava spontanog ljudskog sagorijevanja su bili pušači za koje je kasnije otkrieno da su zaspali uz cigaretu, cigaru ili lulu. Za većinu njih se vjeruje da su bili pod utjecajem alkohola ili da su bolovali od bolesti ograničenog kretanja što ih je spriječilo da se odmaknu od vatre. Druga je mogućnost da su neka zapaljenja i neobična stanja tijela žrtava rezultat kriminalnog djela i naknadnog zataškavanja.

Izdvajamo samo neke od stotina prijavljenih slučajeva spontanog ljudskog sagorijevanja, a o slučaju irskog umirovljenika smo već i pisali.

1951. god. 67-godišnja žena Mary Reeser se nalazila u svojem domu u St. Petersburgu na Floridi. Ujutro 2. srpnja je susjeda primjetila da su ulazna vrata Maryine kuće vruća. Kada je provalila u stan uz pomoć dva radnika pronašli su Mary u naslonjaču, a oko nje se nalazio crni krug. Njezina je glava izgorjela do veličine šalice za čaj. Njezini jedini ostaci su bili dio kičme i dio lijevog stopala. Osim Maryinih pougljenih ostataka, nije bilo znaka vatre u njezinom stanu. Forenzički patolog, dr Wilton Krogman, je izjavio: „Ovo je najnevjerojatnija stvar koju sam vidio. Dok sam pregledavao, sav sam se ježio. Da živim u srednjem vijeku, sigurno bih sumnjao na crnu magiju.“ Ali policijsko izvješće je iznijelo manje nadnaravan uzrok smrti: ispuštena cigareta koja je zapalila Maryinu vrlo zapaljivu spavaćicu od rajon acetata.

Henry Thomas je pronađen 1980. god. Izgorjelo je njegovo cijelo tijelo oslim lubanje i donjih ekstremiteta. Prema riječima policajca koji je prvi stigao na mjesto događaja, pronađena je fina izmaglica sastavljena od ljudske masnoće koja je prekrivala sve površine u prostoriji. Prednji dio televizora se također otopio iako je bio udaljen od tijela nekoliko metara. Jedine stvari koje su još izgorjele bile su one koje su se nalazile u izravnom kontaktu s tijelom: pola stolice koja se s vremenom razlomila i ispustila tijelo na pod.

Jedna od značajki mnogih ovih slučajeva jest ta da se smatra da je tijelo gorjelo tijekom duljeg perioda vremena. U slučaju Helen Conway je procijenjeno da je plamen progutao njezino tijelo i pretvorio ga u pepeo za manje od 20 minuta. Njezini su ostaci navodno bili „masni“ zbog čega su mrtvozornici vjerovali da se zapalila na način kako se zapali kuhinjska mast: mast u donjem dijelu tijela i trup su potaknuli intenzivnu vatru.

Možda možemo objasniti neke od ovih neobičnih smrti, ali većina njih će zauvijek ostati neobjašnjena.

Reference:

science.howstuffwork.com

www.toptenz.net

www.dailymail.co.uk