PRIZMA DRUŠTVA

Muškarac iz kamenog doba imao je i svoju žensku stranu

Prevela i uredila: Snježana Volarić

Matrix World

phys.org

Doktorica Karina Croucher, koja je proučavala zakopane ostatke ljudi koji su živjeli prije 7500 do 10000 godina na području Bliskog istoka, kaže da su stereotipna mišljenja o načinu života neolitičkog čovjeka pogrešna.

Dr. Croucher kaže da je, za razliku od današnjeg vremena, tada bilo normalno da i muškarci i žene pokazuju samilost jedni prema drugima i da rod nije bio tako jasno definiran.

U svojoj novoj knjizi tvrdi da je muška pristranost u svijetu arheologije iskrivila naše razumijevanje života drevnih ljudi.

Od 40 ljudi zakopanih u tzv. jami smrti u jugoistočnoj Turskoj, gdje je autorica bila članicom skupine za iskapanje, bio je jednak broj muškaraca i žena.

Njezina se teorija, među ostalim, dijelom temelji i na pronalasku lubanje mlade djevojke pažljivo zakopane pokraj jame.

S djevojkom, čija se dob procjenjuje na između 15 i 17 godina, a čije su lice rekonstruirali Chris Rynn i Caroline Wilkinson sa Sveučilišta Dundee te Stuart Campbell sa Sveučilišta Manchester, pažljivo su postupali muškarci i žene koji su se našli na tom mjestu. Facijalna rekonstrukcija stvorila je emotivnu sliku djevojke koja je živjela prije 7500 godina.

Kim je pozorno položena pokraj jame smrti. Jama je sadržavala fragmente ostataka 40-ak ljudi, kao i ostatke životinja, lončarije, kremena, vulkanskog stakla i ostalih elemenata materijalne kulture. Vidljivi su i znakovi kanibalizma.

Dr. Croucher kaže da ovi pronalasci mogu biti odvratni današnjem čovjeku, ali oni pokazuju sućutnu stranu i prema neolitičkim muškarcima i prema ženama.

Navodi:“ U jami smrti pažljivo se biralo kako će se pokopati ovi ljudski ostaci, uključujući i Kim, unutar konteksta i to je svakako zahtijevalo brigu i trud, ne samo prilikom konstrukcije, nego i kasnije u održavanju sigurnosti i čuvanju od strvinara. Ti ljudi su vjerojatno i kanibalizam doživljavali kao suosjećajni čin.“

Dalje navodi kako istraživanje ljudskih ostataka diljem regije navodi na zaključak da je živima bilo teško otpustiti svoje preminule voljene. Npr. ljudska lica su se rekonstruirala na lubanjama mrtvih uz korištenje gipsa i njih se čuvalo unutar kuća. Ovakav tretman bio je neovisan o dobi i spolu, a ovisio je o odnosu i emocionalnim vezama.

Ovaj dokaz, kao i ostali, upućuje na to da je neupitno da su muško-ženski odnosi u neolitiku bili u neskladu s današnjim očekivanjima.

Stereotipno i netočno shvaćanje muškaraca kao lovaca koji dominiraju nad submisivnijim spolom izraz su muške pristranosti u arheologiji. Prema muškarcima i ženama odnos je bio jednak i prema njima se pokazivala jednaka samilost. Naše današnje predrasude nisu bile važne našim precima i one nisu niti prirodno niti urođeno ponašanje.

Dakle, prema riječima dr. Croucher, ne bismo trebali shvaćati povijest prema svojim mjerilima već u odnosu na njihove međusobne odnose, kao i odnose prema stvarima i životinjama.