SVIJET POD LUPOM

Hoće li očevi, koji su u mladosti imali stresan život, imati kćeri sklonije tjeskobi?

Prevela i uredila: urednici MW-a

Matrix World

Mail Online

Novo istraživanje donosi da ženska sklonost prema tjeskobi  može ovisiti o tome koliko je stresan bio život njihovih očeva u mladosti. Ova studija sugerira da stres kojeg doživljava muškarac u mladosti može pridonijeti genetskim promjenama  njegove sperme što može dovesti do psihijatrijskih poremećaja kod ženskih potomaka.

I to nije sve, ovim utjecajem neće biti pogođena samo prva generacija kćeri, već i sljedeća.

Istraživači s medicinskog sveučilištaTufts podvrgnuli su mlade muške miševe stresovima tako što su im  stalno mijenjali kompoziciju njihovih kaveza.

Otkrili su da su stresovi doveli miševe, osobito ženke, do prilično više uznemirenosti i socijalne disfunkcionalnosti za razliku od svojih vršnjaka koji nisu bili izloženi stresnim tretmanima.

Istraživači su potom proučavali potomke ovih prethodno traumatiziranih miševa i primijetili su da je ženski, ali ne i muški podmladak, pokazivao povišenu anksioznost i slabe društvene interakcije.

Okrivite oca, ili djeda zbog vaše tjeskobe, kako navodi ova nova studija.

Znakovito je da, iako mužjaci pod stresom nisu izražavali bilo koje od tih izmijenjenih ponašanja, oni su prenjeli ta ponašanja na svoje ženske potomke i to nakon parenja s ženkama koje nisu bile izložene takvim stresovima.

Štoviše, muški potomci prenjeli su takve oblike ponašanja na još jednu generaciju ženskih potomaka.

Autorica studije Lorena Saavedra-Rodriguez je izjavila: „Dugoročni učinci stresa mogu biti opasni.“

„Prvo smo otkrili da miševi adolescenti koji su izloženi kroničnoj socijalnoj nestabilnosti, gdje im se kompozicija kaveza stalno mijenjala, izražavaju tjeskobno ponašanje i slabe društvene interakcije u odrasloj dobi. Ove promjene su posebno istaknute kod ženki. „

Koautor studije Larry Feig, profesor biokemije na Tuftsu, je dodao: “Mi smo trenutno u potrazi za biokemijskim promjenama u spermi kod očeva pod stresom koje bi mogle biti odgovorne za ovaj novi obliku nasljeđivanja. Nadamo se, da će ovo djelo potaknuti napore kako bi se utvrdilo da li se slični fenomeni javljaju i kod ljudi. “