Autor: Ljubica Šaran
„Spoznaj samog sebe – prvo načelo i zahtjev prastarih psiholoških škola,“ citat P.D. Ouspensky.
Ako ne spoznamo sebe nismo u stanju spoznati ni svijet oko sebe, mainstream znanost se fokusira samo na fizičku evoluciju čovjeka, no u potpunosti zanemaruje eventualnu psihološku evoluciju Homo sapiensa.
P. D. Ouspensky je u svojim brojnim istraživanjima, koji se baziraju na Gurdijeffovoj školi, kroz mnoge primjere pokazao koliko je važno poznavati sebe, svoje posebnosti, svoje želje, strahove, mane, namjere, i što je najvažnije koliki je dio nas samih povezan s automatskim djelovanjem i mišljenjem, taj dio je Gurdjieff nazvao „mašina.“
Najljepše vas molimo da pročitate prijašnje dijelove serije „Najveća tajna“ kako biste mogli nastaviti pratiti daljnji dio teksta.
Mnogima se ideja poistovjećivanja nas samih sa strojem ili mašinom čini pre radikalna, no spoznajom o strukturi našeg „stroja“ o dijelovima, funkcijama i centrima koji automatski upravljaju većinom našeg „života“ postajemo svjesni sebe i jedino samospoznajom možemo sebe mijenjati na viši evolucijski nivo.
G. I. Gurdjieff je davno zapisao sljedeće:
„Kada stremimo ka slobodi tada stremimo ka samo-spoznaji.“
Drugim riječima ljudsko biće je slobodno tek kada poznaje sebe, sve dok nam je samo-spoznaja tek puka fraza mi smo u zatvoru naše vlastite „mašine“ koja živi i radi uz pomoć „auto pilota.“
Ouspensky najbolje objašnjava način kako možemo spoznati sebe u relativno kratkoj ali revolucionarnoj knjizi pod nazivom: „Psihologija moguće evolucije čovječanstva“ iz koje ćemo navesti neke vrlo važne izvatke.

Svi imamo pogrešnu “sliku” o sebi, proučavanjem automatskih funkcija i spoznajom automatskog razmišljanja i djelovanja možemo uvidjeti pravu sliku o sebi.
Načelno je vrlo lako shvatljivo kako ni jedan stroj ne možemo poznavati ako ga nismo proučili, no moramo imati na umu da se u ovom slučaju radi o nama samima, sebe moramo promatrati kao stroj, bez lažnog uljepšavanja, kako bismo otkrili sve tajne našeg “stroja” moramo mu prići sa željom da znamo istinu, a ne da se pravimo da smo nešto drugo ili „više.“
Proučavanje se vrši samopromatranjem.
Drugog načina nema niti nitko drugi može obaviti ovaj posao umjesto nas. MORAMO GA OBAVITI SAMI. Prije nego li krenemo s ovim pothvatom moramo naučiti kako promatrati, moramo shvatiti tehničku stranu samopromatranja.
Moramo znati da je neophodno promatrati različite funkcije i raditi razliku među njima, istovremeno imajući na umu različita stanja svijesti, naš „san“ i naše mnoge „ja“ koji se konstantno mijenjaju. Takvo promatranje će vrlo brzo dati rezultate.
Najprije ćemo primijetiti kako nismo u stanju sve što pronađemo u sebi gledati nepristrano. Nešto će nam pričinjavati zadovoljstvo, nešto će nas uznemiravati, razdraživati, pa čak i plašiti. Ouspensky smatra kako drugačije ne može biti, čovjek ima cijelu gamu senzacija koje će se automatski mijenjati s paljenjem i gašenjem različitih stanja svijesti i različitih „ja.“
Interesantno je kako je Ouspensky u potpunosti svjestan kako će nam objektivno promatranje sebe samih biti najveći problem, stoga je predložio da sebe promatramo sa stanovitim odmakom „kao daleku zvijezdu ili zanimljivi fosil.“
Ako smo iskreni prema sebi, tada će nam se sviđati sve ono što nam pomaže u razvitku dok će nas uvelike odbijati sve ono što nas otežava ili onemogućava u istome.
Nedugo nakon što počnemo sa samopromatranjem počet ćemo otkrivati svoje dobre i loše osobine, to jest štetna i korisna stajališta, samim otkrivanjem ovakvih iznimno važnih činjenica započet ćemo s toliko razvikanim, ali uglavnom krivo shvaćenim „buđenjem.“
U sljedećoj fazi samopromatranja ćemo biti u stanju uvidjeti sve naše „strane“ koje mogu postati svjesne i one koje to ne mogu, i najvažnije od svega postat ćemo svjesni „strana“ koje se moraju ukloniti. Prilikom samopromatranja moramo uvijek imati na umu da je proučavanje sebe prvi korak na putu moguće evolucije.
Sada moramo navesti najvažnija štetna svojstva koje čovjek nalazi u sebi.
Laganje prema sebi i drugima
Općenito govoreći, sve su to mehanička očitovanja. Prvo i najvažnije je LAGANJE. U mehaničkom životu laganje je neizbježno. Nitko ne može izmaknuti od laganja. Ovakav kakav jeste, život ne bi mogao postojati bez laganja, sebe i drugih. No s psihološke strane gledišta, laganje ima drugačije značenje, točnije stanovište je kako netko tko o stvarima koje ne zna, i čak ih niti ne može znati, govori kao da ih zna i da ih može znati.
Ouspensky smatra kako moramo shvatiti da ovakav zaključak nije stvoren iz moralnog gledišta.
Još uvijek nismo došli do odgovora na pitanje što samo po sebi dobro, a što loše.
Govorimo s praktičnog stajališta, sa stajališta onog što je korisno ili štetno za proučavanje sebe i osobni razvitak.
Svi oni koji na ovakav način započnu istraživanje unutrašnjeg i često namjerno skrivenog „univerzuma“ će ubrzo prepoznati štetne pojave. Otkrit ćemo kako nam neke pojave mogu manje naškoditi ako smo ih u stanju kontrolirati, ukoliko takva pojava postane manje mehanička tada će ona postati i manje štetna.
Kad ovo shvatimo, počnemo manje lagati sebi, a s tim i drugima, čak se na neki način počnemo bojati laganja jer shvatimo koliko nam ono nanosi štete, ponavljamo to „bojanje“ se neće pojavit zbog etičkih razloga već zato što laganje u potpunosti onemogućava objektivan prilaz nama samima, ako ga ne kontroliramo preuzima kontrolu nad nama i našim funkcijama, s time upravlja našim životom, mišljenjem i djelovanjem.
Fantazija o sebi i drugima
Druga opasna osobina koju ljudsko biće u sebi pronalazi je fantazija. Molimo vas da fantaziju koju ovdje spominjemo ne miješate s kreativnošću. Nakon što započnete sa samopromatranjem doći ćete do zaključka da je fantazija glavna prepreka samopromatranju. Točnije počet ćemo promatrati određeno dio nas samih no umjesto toga ćemo početi maštati o istome i na takav način ćemo zaboraviti na promatranje. Ubrzo ćemo shvatiti kako imaginaciju to jest fantaziju ljudi pripisuju jedno potpuno neprirodnom i nezasluženom značenju, smatrajući je kreativnim dio nas samih, dakle selektivnom funkcijom.
Koliko god nam je ovo teško pojmiti, mašta je destruktivna funkcija koju uopće ne možemo kontrolirati sve dok je ona automatska, a ne svjesna. Fantazija je skoro jednako loša kao laganje, ona je ustvari esencijalni dio laganja čovjeka o sebi samome. Čovjek počne zamišljati nešto kako bi zadovoljio sebe, a zatim vrlo brzo počne vjerovati u ono što je izmislio, ili barem dio toga.
Negativni osjećaji
U tom procesu počinjemo razumijevati niz loših posljedica izražavanja negativnih osjećaja i senzacija, pojam „negativni osjećaji“ označava sve nasilne depresivne osjećaje; samosažaljevanje, gnjev, sumnju, strah, zlovolju, dosadu, nepovjerenje, ljubomoru, itd. Ovakvo izražavanje negativnih osjećaja se obično prihvaća kao nešto što je sasvim prirodno, pa čak i neophodno, no moramo biti svjesni da je u pitanju kondicionirano stanje koje se stvaraju u nama iz vanjskih i unutrašnjih čimbenika. Najgora stvar je da ovakve osjećaje vrlo često nazivamo „iskrenošću.“
Naravno to s iskrenošću nema nikakve veze, ova paleta osjećaja je samo znak čovjekove slabosti, loše naravi, nesposobnosti da svoje probleme zadrži za sebe i da ih sam riješi i čak je i pokazatelj namjernog ili nenamjernog napajanja drugima kroz niz različitih reakcija, od sažaljenja do navodne pomoći ili savjetovanja, koje naravno ništa ne pomaže jer su primarni negativni osjećaji zasnovani na fantaziji i laganju koji su proizašli iz potpunog nepoznavanja sebe i svojih funkcija.
Sve gore navedeno nam postane jasno kada se pokušavano suprotstaviti istome. Iz toga možemo naučiti važnu lekciju. Spoznajom da mehaničke manifestacije nije dovoljno promatrati, dolazimo do zaključka kako im se moramo suprotstaviti. Ukoliko im se ne suprostavimo, nismo ih u stanju promatrati. One se događaju tako brzo, glatko i neprimjetno, da ih ljudsko biće koje ih nema namjernu spriječiti, ne može čak ni opaziti. Ovo je jedno od temeljnih razloga zbog čega mnogi ljudi koji načelno započnu s samopromatranjem ostanu na samom početku i ne završe nigdje osim u slijepoj ulici.
Nakon izražavanja negativnih osjećaja ljudsko biće kod sebe i kod drugih počne opažati još jednu mehaničku osobinu, to je razgovor ili govorenje.
U samom govorenju nema ništa loše, ali kod nekih ljudi, osobito kod onih koji to najmanje primjećuju, ono postaje pravi porok. Oni govore cijelo vrijeme, ma gdje bili, na poslu, na putu, čak i u snu. Ako nemaju s kim govoriti oni razgovaraju sami sa sobom.
Ouspensky smatra kako se i ovo mora pažljivo promatrati, i najvažnije od svega, ovakvom se ponašanju moramo snažno odupirati koliko je god to moguće. Onaj koji podliježe automatskom govorenju, nije u stanju promatrati ni sebe ni druge, a svi rezultati navodnog promatranja koje snažno prožima takvu vrstu govorenja, je ništa doli fantazija i laž.
Teškoće koje ljudi imaju prilikom promatranja četiri manifestacije; laganja, maštanja, izražavanja negativnih osjećaja i nepotrebnog govorenja – pokazat će ljudskom biću njegovu punu mehaničnost i nemogućnost da se protiv njih bori ako nema pomoć, to jest bez konkretnog znanja o istome i pomoći sa strane, čovjek će ostati zarobljen u „mašini.“
Čak i ako imamo određenog znanja, a nemamo ga namjeru iz teoretskog prebaciti u praktično znanje primijenjeno na sebi, zaboravit ćemo što smo naučili i odustat ćemo od promatranja, drugim riječima ponovno ćemo pasti u san, zbog toga nam je potrebno da nas netko drugi stalno budi.
Po Ouspenskom „padanje u san“ ima određena vlastita svojstva koja su u uobičajenoj psihologiji nepoznata ili barem nisu zabilježena i imenovana.
S objašnjenjem i izučavanjem takvih svojstava ćemo se pozabaviti u narednom dijelu teksta.
Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.
Kategorije:KNJIŠKI MOLJAC, MISTERIJE, S ONE STRANE ZRCALA