Prevela i uredila: Kristina Vaniček

Matrix World

RedOrbit

Pokretnost je nešto što mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo no kada izgubimo tu sposobnost kroz paralizu izgubimo i veliki dio naše samostalnosti. Danas, tim švicarskih znanstvenika napreduje u vraćanju paraplegičarima barem dio njihove pokretljivosti kroz upotrebu novog, mislima kontroliranog robota.

Robot je kontroliran moždanim valovima paraplegičara koji nosi kapu s elektrodama. Marc-Andre Duc, koji je nosio kapu u eksperimentu demonstrirao je rad uređaja u bolnici u švicarskom gradu Sionu.

Duc, koji je izgubio sposobnost kontrole nogu i prstiju prilikom pada i sada se smatra djelomično paraplegičarem, koristio je svoje misli da pošalje misaone komande kompjuteru u sobi, koji je pak prenio misli drugom kompjuteru koji je pokrenuo maleni robot udaljen 60 milja u gradu Laussanu.

Robot i tehnologija koja stoji iza njega zamisao su Josea Milana, specijalista u povezivanju mozga i uređaja na švicarskoj Federalnoj politehničkoj školi u Laussanu.

Milan i njegovi kolege su rekli kako su uspješno demonstrirali kako djelomično paralizirana osoba sama može kontrolirati robot pomoću misli i da je to korak za koji se nadaju da će jednoga dana omogućiti nepokretnim ljudima da se povezuju sa svojom okolinom putem tzv.”avatara”.

Ova tehnika nije nova na bilo koji način. Slični ekperimenti su provođeni u SAD-u i Njemačkoj. Ali glavna razlika između tih studija i novog švicarskog eksperimenta je činjenica da oni nisu mogli proizvesti slične rezultate bez upotrebe invazivnih moždanih implantata.

U švicarskom eksperimentu, Ducove misli proizvodile su električne signale u njegovu mozgu kada je zamišljao podizanje svojih paraliziranih prstiju. Te signale je gotovo trenutno dekodirao laptop u bolnici i ti signali su prenešeni robotu u Laussane-u, koji je odgovorio na Ducove misli.

“Kontrolirati robota nije teško kada imam dobar dan. Ali kada me nešto boli to postaje teško”, rekao je novinarima AP-a preko video linka na laptopu koji je bio priključen na drugi robot.

Istražitelji napominju da iako su rezultati obećavajući ipak postoje problemi koji se trebaju riješiti ako tehnologija bude išla mainstream. “Pozadinski šumovi uzrokovani boli ili čak odlutanim mislima su veliki izazovi u istraživanju povezivanja mozga i uređaja”, dodao je Milan.

“Dok je ljudski mozak spreman na izvođenje nekoliko zadataka odjednom,, paraplegičari se moraju fokusirati cijelo vrijeme na usmjeravanje uređaja. Prije ili kasnije vaša pozornost će opasti i to će degradirati signal”, rekao je Milan AP-ovom novinaru Franku Jordansu.

Da bi riješili taj problem, Milan i njegovi kolege programirali su dekodirajući kopjuter da radi na sličan način kako radi podsvjesni mozak.

U suštini, jednom kada kompjuter zaprimi naredbu da započne hodati, on nastavlja izvršavati naredbu dok ne primi novu da prestane hodati ili ako naiđe na zapreku.

Robotska tehnologija je prednost u prijašnjim ekperimentima koja dopušta pacijentima da kontroliraju električna invalidska kolica sa svojim umom. Znanstvenici su primjetili da bi korištenje robota zajedno sa kamerom i ekranom korisnicima  omogućilo proširiti svoju virtualnu prisutnost  na mjesta koja su nedostupna kolicima.

“Uz davanje mobilnosti paraplegičarima, neuroprotetike će se moći koristiti da pomognu pacijentima da oporave svoja osjetila”, rekli su istraživači.

U suštini, to je ono na čemu radi Stephanie Lacour, asistent profesora na Institutu za mikroinženjering u Švicarskoj. Ona i njezini kolege razvijaju “električnu kožu” za amputirane – prijanjajuću rukavicu sa sićušnim senzorima koji direktno šalju informaciju u korisnikov nervni sistem. Lacour je rekla AFP novinskoj agenciji da se istražitelji nadaju da će jednoga dana kreirati mehanizirane protetike koje su mobilne i osjetljive kao i prirodne ruke.

I drugi švicarski istražitelji su trenutno angažirani na tehnologijama koje će omogućiti paraplegičarima mogućnost da ponovno hodaju koristeći elektrode implatirane u njihovu leđnu moždinu.

“Cilj je, da nakon godina treninga s robotskom pomoći, pacijent bude u mogućnosti  da hoda bez robota. Elektrode bi ostale implantirane za cijeli život.” rekao je profesor Gregoire Courtine, koji trenutno uspostavlja kliničke pokušaje i nada se provoditi eksperimente u Ciriškom sveučilišnom bolničkom centru unutar godine dana.

“Čini se da Milanova istraživanja ostavljaju trag u napretku na tom polju”, rekao je Rajesh Rao, pomoćnik professor na Vašingtonskom sveučilištu u Seattleu  koji je testirao slične sustave s ljudima bez fizičkog invaliditeta, “posebno ako se sistem može upotrijebiti na paralegičnoj osobi izvan laboratorija”, rekao je u emailu za USA Today.

Milan je rekao da iako je njihov uređaj već testiran u kućnim uvjetima, nije ga jednostavno koristiti kao neke komercijalno dostupne uređaje koji upotrebljavaju moždane signale, uključujući jednostavne igračke kao Matellov MindTest.

Ipak, samo je pitanje dana kada će se to ostvariti.