Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Undulatus asperatus ili asperatus je formacija oblaka koja je klasificirana tek 2009. godine od strane CAS-a (Cloud Appreciation Society). Prije toga, zadnja klasificirana vrsta oblaka je nazvana cirrus intortus, davne 1951. godine. Svjetska meteorološka organizacija je smatrala kako je dala imena svim mogućim formacijama oblaka no naša promjenjiva globalna klima je znanstvenike i javnost ostavila bez daha prije tri godine s najčudnijim oblicima pare i ledenih kristala u planetarnoj atmosferi.

Trenutak pretvaranja undulatus asperatusa u Mammatuse.

Asperatus na latinskom jeziku ima nekoliko značenja: grub, uzburkan, olujni ili težak. Svako od ovih značenja se može pripisati tmastim i dinamičnim niskim formacijama ove vrste oblaka.

Undulatus asperatus tik pred stvaranje oluje. Fotografija vlasništvo Danielle Maxwell, objavljena na web stranici WIRED.

Iako smo do sada imali priliku vidjeti asperatuse po hladnijim predjelima planete, najčešće se pojavljuju nad SAD-om, Kanadom, Britanijom, Skandinavijom, Rusijom i polarnim predjelima, no neki su znanstvenici mišljenja da se oni zapravo vide najčešće nad tim predjelima jer su zabilježeni nad naseljenim predjelima, dok su polarni predjeli relativno dobro pokrivenim različitim kamerama koje snimaju područja oko Južnog i Sjevernog pola, no to ne objašnjava zašto se oni sve više i češće uočavaju nad umjerenim i suptropskim dijelovima planete.

Undulatus asperatus nad Teksasom.

Mail Online (MO) je objavio cijeli tekst posvećen asperatusima, Gavin Pretor-Pinney – osnivač CAS-a je za MO izjavio sljedeće:

„Mi smo pokušali identificirati i klasificirati sve slike oblaka koje smo mogli dobiti, no neki od oblaka se jednostavno nisu uklapali ni u jednu kategoriju, zbog toga smo počeli razmišljati da se radi o posebnoj vrsti. Asperatusi nalikuju na uzburkano more kada se gleda ispod površine, oni su prethodnica jakih oluja, no dobili smo izvješća da su se neki asperatusi raspršili bez pretvaranja u oluju.“

Neobični oblaci Undulatus asperatrusi nad Ohiom.

Osim njihovog interesantnog izgleda koji izaziva strahopoštovanje i naglog hlađenja čestica vlage u burnim atmosferskim previranjima unutar oblaka, gotovo se ništa više ne zna o asperatusima. Kraljevsko meteorološko društvo Velike Britanije (Royal Meteorological Society – RMS) je započelo znanstvena istraživanja, kako bi se otkrilo na koji način nastaju asperatusi, bez obzira na brojne fotografije širom svijeta, znanstvenici nemaju ideju koji točno mehanizmi stvaraju ovakve oblake i zašto ih prije početka ovog milenija nitko nije zapazio.

Asperatusi nad Rijekom tijekom drugog polarnog vorteksa u svibnju. Fotografija je snimljena 13.05.2019. godine.

S druge strane, ako malo bolje promislimo, naša klima se jako brzo mijenja, zahvaljujući sve slabijem djelovanju Sunca do nas doseže sve više kozmičke radijacije, a ona zasijava oblake i hladi gornje dijelove atmosfere. Planetarna klima je usko povezana sa našom zvijezdom, manje sunčevih toplih zraka i solarnih vjetrova znači hlađenje klime i anomalije na svim mogućim nivoima, uključujući i promjene u elektromagnetskom polju planete. Asperatuse nitko nije zabilježio prije 2000. jer oni do tada nisu postojali, te su zapravo pravi dokaz promjena kroz koje prolazi naše blisko svemirsko okružje.

Web stranica Meteorology News je objavila fascinantnu sliku Undulatusa asperatusa nad Chicagom.

Za znanstvenicu Margaret LeMone takve tvrdnje su još uvijek spekulacije jer je za čvrsta atmosferska istraživanja ovakvoga tipa s jasnim rezultatima potrebno načiniti nekoliko desetaka studija za koje je potrebno nekoliko desetaka godina. Reklo bi se da veći dio znanstvene zajednice kaska za problemima na terenu, a rijetki geniji, poput profesora Svensmarka s Danskog sveučilišta ili profesorice Valentine Zharkove koji ukazuju na činjenicu da se klima mijenja golemom brzinom i to u sasvim drugačijem smjeru od onoga što govori Al Gore.

Stratocumulus asperatus, jedna podvrsta najneobičnijih oblaka na planeti.

No vratimo se nazad, na prijeteće nove oblake i znanstvenike koji “ne znaju ništa” i kojima treba jako puno vremena da bi nam objasnili prirodu planetarnih promjena. Profesor Paul Hardaker, predsjedavajući RMS-a je izjavio za MO:

„Gotovo smo sigurni da je potrebno jako puno topline i energije da bi se stvorile takvi takve dramatične formacije oblaka.„

Wikipedia je također objavila tekst o ovim neobičnim oblacima.

Već spomenuta Margaret LeMone – ekspert na području atmosferskih pojava iz NCAR-a je još prije 30 godina snimala formacije oblaka koji nalikuju „relativno mirnim“ asperatusima, no zapravo nije snimila ništa što nalikuje formacijama koje se danas pojavljuju. Ona je već tada smatrala kako se radi o nekoj novoj vrsti oblaka, no nitko nije obratio pažnju na njezine tvrdnje. Imala je 30 godina za istraživanja, no nije ih načinila. Zašto?

Tipični asperatus.

Jane Wiggins je 2006. slikala asperatuse nad Iowom, Chad Hedstroom je 2009. napravio sliku istih oblaka nad Dallasom u Teksasu. U stvari od 2006. godine do danas imamo jako puno fotografija s asperatusima i gotovo svi imaju istovjetne uzorke, ta činjenica je uvelike pomogla CAS-u u klasifikaciji. Pa ipak, istraživanje asperatusa se nije ni tada pokrenulo.

Asperatus koji se raspršuje.

Danas se Undulatus asperatus (turbulentni asperatus) smatra olujnim ili najnižim i natmastijim asperatusom, s druge strane asperatusi su oblaci koji se uglavnom pojavljuju u jutro bez stvaranja oluje, munja i gromova. Oni se obično rasprše tijekom jutarnjih sati.

Po našem skromnom mišljenju, najfascinantnija fotografija Undulatusa asperatusa.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.