SVEMIR KROZ TELESKOP

Saturnov mjesec Titan bi mogao biti sličniji planetu poput Zemlje nego što se prije smatralo

Preveo i uredio: Viktor Zugor

Matrix World

Space.com

Saturnov mjesec Titan bi mogao biti sličniji planetu poput Zemlje nego što se prije smatralo, jer posjeduje slojevitu atmosferu baš kao i naš planet, objavili su znanstvenici.

Titan je najveći Saturnov mjesec te ujedno jedini za kojega je utvrđeno da ima gustu atmosferu. Bolje razumijevanje kako njegova nejasna, gusta atmosfera funkcionira može rasvijetliti slične atmosfere, koje znanstvenici mogu pronaći na drugim planetima i mjesecima. Međutim, tijekom godina pojavili su se konfliktni zaključci o tome kako je Titanova atmosfera strukturirana.

Na najniži sloj atmosfere, poznat kao granični omotač, najviše utječe površina planeta ili mjeseca, te zauzvrat, granični omotač utječe na površinu stvarajući oblake i vjetrove, te oblikovanjem dina.

Granični omotač je jako važan za klimu i vremenske prilike – mi živimo u Zemljinom graničnom omotaču, rekao je glavni autor istraživanja Benjamin Charnay, planetarni znanstvenik u Francuskom nacionalnom centru za znanstveno istraživanje.

Multi-spektralna slika Tiatana bez atmosfere.

Zemljin granični omotač, koji je između 500 metara i 3 kilometara debljine, uvelike je kontroliran sunčevom toplinom koja zagrijava planetarnu površinu. Titan je mnogo dalje od sunca, stoga se njegov granični sloj može ponašati sasvim drugačije, ali mnogo u vezi toga ostaje neutvrđeno – Titanova atmosfera je gusta i neprozirna, što otežava naša saznanja o njegovim nižim graničnim omotačima.

Na primjer, dok je letjelica Voyager 1 sugerirala da je Titanov granični sloj debljine oko 3,5 kilometara, Huygensova sonda koja se probila kroz Titanovu atmosferu detektirala je samo oko 300 metara debljine atmosfere.

Za pomoć u rješavanju ove misterije, znanstvenici su osmislili 3D klimatski model Titanove atmosfere, kako bi proučili reakciju iste na sunčevu toplinu tijekom vremena

“Najvažnija implikacija tih nalaza jest da se Titan čini bliže Zemljolikom svijetu, nego što se prije vjerovalo”, rekao je Charnay SPACE.com-u.

Njihove simulacije otkrile su da je donji dio atmosfere Titana razdvojen na dva sloja, te da se oba razlikuju od gornjih slojeva atmosfere po temperaturi. Najniži granični sloj je plitak, samo oko 800 metara debljine, koji se poput Zemljinog, svakodnevno mijenja. Sloj iznad, koji je 2 kilometara debljine, mijenja se sezonski.

Postojanje dva granična omotača u atmosferi, od kojih oba reagiraju na temperaturne promjene, pomaže nam ujediniti nekadašnje nespojive zaključke u vezi Titanovog graničnog omotača, “tako da više nema konfliktnih zaključaka.”, rekao je Charnay.

Ovo novo shvaćanje pomaže objasniti vjetrove na Titanu koji su izmjereni Huygensovom sondom, kao i razmaci viđeni između divovskih dina na Titanovom ekvatoru. Također, “to bi moglo ukazati na nastanak graničnog sloja oblaka metana na Titanu”, rekao je Charnay. Takvi oblaci su vjerojatno bili viđeni prije, ali ih se nije moglo pojasniti.

U budućnosti, Charnay i njegovi kolege će moći zaključiti da se metan na Titanu pomiče u ciklusima od površinskih jezera i mora prema atmosferskim oblacima, kao što to je to slučaj sa vodom na Zemlji.

“3D modeli će biti vrlo korisni u budućnosti da pojasne podatake koje ćemo dobivati o atmosferama egzoplaneta”, rekao je Charnay.

Charnay i njegov kolega Sébastien Lebonnois obznanili su svoja otkrića u izdanju 15. siječnja, u journal Nature Geoscience časopisu.