Prevela i uredila: Ljubica Šaran

Matrix World

Mail Online

Polarno svjetlo je jedan od naj-fotografiranijih prirodnih fenomena, no jedan ronilac je uspio zabilježiti predivan spektakl iz potpuno drugačijeg kuta – kroz debeli sloj leda u hladnim morima Arktika.

Fotograf George Karbus je uspio zabilježiti nevjerojatne fotografije, siluetu ronioca ispod leda kroz koji se probija začuđujuća polarna svjetlost.

Da bi snimio ovakvo remek djelo, gospodin Karbus je probio rupu u 30 centimetara debelom sloju leda, koji prekriva more, nakon čega je morao krenuti na kupanje.

Obučen samo u jednostavno ronilačko odijelo, on je zaronio ispod dijela na kojemu se nalazila njegova djevojka Kate Hamsiara – koja je ronila na dah na dubini od, nekih, šest metara ispod površine, tada je nastala prva predivna fotografija.

Gospodin Karbus, profesionalni fotograf, je dao slijedeću izjavu za Mail Online:

„To je zaista bilo fenomenalno iskustvo. Nikada prije toga nisam vidio polarno svjetlo, za mene je ono bilo nevjerojatno. Nakon napornog dana, ostali smo gledati polarno svjetlo od 23:00 do 1:00 poslije ponoći. Nisam bio razočaran, kada se pojavilo polarno svjetlo, zaboravio sam na sve ostalo. Svjetlo se stalno mijenjalo, bilo je to jako intenzivno iskustvo. Imao sam osjećaj da želim plesati i vikati od sreće u isto vrijeme.“

Gospodin Karbus je u polarni predio došao iz Lahincha u okrugu Clare na zapadnoj obali Irske, za njega je gledanje zelenog odsjaja polarnog svjetla predstavljalo nezaboravno iskustvo.

Karbus, njegova djevojka i trogodišnji sin su ostali u polarnom predjelu 10 dana, osim snimanja polarnog svjetla, tragali su za kitovima belugama.

„Trebalo nam je dva dana putovanja vlakom kako bi došli do ruskog dijela Bijelog mora. Svako jutro smo na motornim saonicama putovali s vodičem, tražili smo rupe u ledu koje prave kitovi kako bi došli do zraka. Jedno večer smo odlučili gledati aureoru borealis ispod površine mora iako je temperatura mora tada iznosila -2 stupnja Celzijeve ljestvice. To su bili najhladniji uvjeti u kojima sam ikada snimao, ali se na kraju isplatilo. Obično se u ronjenju ispod leda koristi konopac koji osigurava vraćanje na površinu, no zbog fotografija sam odlučio zaroniti bez konopca.“

Gospodin Karbus je dodao:

„Znam da se to može činiti obeshrabrujuće, ali danas su mnoge stvari dovoljno opasne same po sebi, tako da sam odlučio okušati sreću.“

Na drugoj fotografiji se vidi kako njegova djevojka slobodno roni pod ledom, oni su ostali plivati i roniti u ledenom moru oko 45 minuta, nakon čega su se vratili na kopno.

Gospodin Karbus je dodao:

„Nerado smo se vratili na kopno. No u takvim uvjetima se mora jako paziti na količinu energije jer je more tako užasno hladno i takvi uvjeti mogu biti izuzetno opasni. Jedan dio mene je želio ostati uživati u podvodnoj igri polarne svjetlosti bez snimanja, no bilo je zaista teško odoljeti porivu i ne potrošiti vrijeme na snimanje. Sav taj doživljaj je bio predivan.“

Karbus je počeo roniti na dah prije osam godina kako bi nesmetano mogao snimati dupine iz blizine.