TEHNOLOGIJA I ZNANOST

Budući ratovi bi se mogli boriti sinapsama

Prevela i uredila: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

www.sciencenews.org

Umjesto nasumičnog uništavanja atomskom bombom ili napalmom, oružje budućih ratova bi mogla biti precizna, besprimjerna kontrola nad ljudskim mozgom. Dok globalni konflikti postaju sve sumorniji, tehnologije temeljene na infiltraciji mozga bi uskoro mogle ući u arsenale država, tvrde neuroetičari u dokumentu objavljenom u časopisu „Synesis“. Takvo „neurološko oružje“ ima sposobnost da temeljito izmjeni način vođenja rata.

Pomaci u razumijevanju shvaćanja unutrašnjeg rada mozga može dovesti do stvaranja pilule koja će natjerati zatvorenike da progovore, smrtonosnih otrova koji unutar nekoliko minuta mogu prekinuti funkcioniranje mozga ili supervojnici koji se oslanjaju na čipove u glavi kako bi brzo odredili lokaciju neprijatelja.

Širina primjene tehnologija baziranih na mozgu je velika i uključuje tradicionalne psihološke taktike korištene u ranijim ratovima. Ali sposobnost novih tehnologija je znatno šira i može izvršiti veliki pritisak na neprijateljske umove s posebnom preciznošću.

U dokumentu su neuroznanstvenici James Giordano sa Potomac instituta za politička istraživanja iz Arlingtona i Rachel Wurzman iz Medicinskog centra sveučilišta Georgetown iz Washingtona opisali tehnologije u nastajanju i smatraju da SAD moraju biti proaktivne u istraživanjima temeljnima na neuroznanosti koja bi se mogla iskoristiti pri nacionalnom obavještenju i sigurnosti.

„Veliki broj tih različitih pristupa se zagrijavaju u retorti mogućnosti pa je to povećalo zamah i potencijal onoga što te stvari mogu učiniti,“ kaže Giordano.

U ne tako dalekoj budućnosti, tehnologija nazvane sučelje mozgovnih strojeva bi mogle omogućiti kombiniranje ljudskog mozga sa sofisticiranim računalnim programima. Analitičari s čipom u mozgu bi mogli brzo filtrirali velike količine obavještajnih podataka, a piloti borbenih zrakoplova spojeni s računalnim pretraživačkim algoritmima bi mogli brzo odrediti neprijateljsku metu, na primjer.

Neuroznanost bi također mogla pronaći način ulaska u sobe za saslušanja: dok znanstvenici sve bolje upoznaju način na koji mozak stvara osjećaj povjerenja, mogu se razviti droge koje potiču takve emocije kod zatvorenika i zatočenika. Oksitocin, hormon kojeg proizvodi majčino tijelo nakon rođenja djeteta, je jedan od kandidata. Možda bi dašak oksitocina mogao smekšati izvršne funkcije osobe pretvarajući tako zatočenika koji ne surađuje u brbljivog prijatelja.

Ostale vrste psihofarmakološke manipulacije se mogu koristiti za poboljšavanje vojnih performansi dozvoljavajući im da ostanu oprezni bez sna, povisujući njihove percepcijske moći brišući sjećanja na akcije s bojnog polja. S obzirom da neuroznanstvenici počinju razumijevati način na koji mozak stvara sjećanja, nije nezamislivo da bi se mogao dizajnirati lijek koji će spriječiti pojavu PTSP-a. Takva bi tehnologija mogla omogućiti zlokobnije aplikacije kao što je stvaranje vojnika koji ne bi zapamtili zločine koje su počinili ili zatočenika koji se ne sjećaju svojeg mučenja.

Neke od tih mogućnosti su vjerojatnije od ostalih, kaže bioetičar Jonathan Moreno sa Sveučilišta Pensilvanije iz Filadelfije. Postoje lijekovi koji povećavaju opreznost ali do sada niti jedan nije jasno povećao funkcioniranje mozga. „iskreno, ne postoji mnogo toga u usporedbi s kofeinom ili nikotinom,“ kaže.

Giordano i Wurzman također opisuju droge, mikrobne tvari i otrove dobivene iz prirode koji mogu ozlijediti neprijateljev mozak na tradicionalniji način. Popis uključuje neurotoksin dobiven iz školjke koji je topiv u vodi i koji se može pretvoriti u dim i uzrokovati smrt unutar nekoliko minuta, bakteriju koja može izazvati halucinacije, svrbež i čudan okus, a jedan amebni mikrob može dopuzati do mirisnog živca kako bi upao u mozak gdje ubija njegovo tkivo.

„Članak sadrži arsenal neurološkog oružja,a to povlači mnogo etičkih i pravnih pitanja,“ kaže bioetičar Jonathan Marks sa Državnog sveučilišta Pennsylvania. „Svaka vrsta droge koju odredite za nacionalne sigurnosne svrhe povlači duboka pitanja.“

Neki se znanstvenici već zalažu za otpor kod primjene njihovih istraživanja pri onome što smatraju nezakonitim ili nemoralno vojnim svrhama.  „Nije dovoljno samo proučavati pitanje etike,“ kaže Curtis Bell sa Zdravstvenog i znanstvenog sveučilišta u Portlandu. „Potencijal za zloupotrebu tog znanja je toliko jak da odgovornost neuroznanosti ide dalje od pukog proučavanja.“

Bell je u opticaj pusti peticiju za neuroznanstvenike u kojoj apelira da potpisnici ne sudjeluju pri razvoju tehnologije koja će svjesno biti korištena u nemoralne ili nezakonite svrhe. „Neuroznanstvenici ne bi trebali pružati oruđe za mučenje,“ kaže. Do sada je 200 neuroznanstvenika iz 18 zemalja potpisalo ovu peticiju.

Idealna znanost ne bi našla svoje mjesto u bitci, priznaje Giordano, ali takav pogled ignorira stvarnost. „U jednu ruku, ono što biste voljeli reći jest da se znanost i tehnologija nikada ne bi trebale koristiti pri stvaranju loših stvari,“ kaže giordano, koji također djeluje na Sveučilištu New Mexico i Sveučilištu Oxford u Engleskoj. „Da, i Djed Božićnjak bi trebao doći na Božić, a Uskršnji Zeko bi trebao doći na Uskrs, a svi bismo trebali živjeti sretno do kraja života. Povijest nas uči drugačije, pa moramo biti realni u tom pitanju.“

Američka vojska ulaže sredstva u istraživanja povezana s mozgom iako je teško dobiti solidnu procjenu broja istraživanja, kaže Moreno. Agencija projekata naprednih istraživanja obrane (DARPA) navodi nekoliko projekata vezanih uz neuroznanost na svojoj internetskoj stranici uključujući „ Ubrzano učenje“, „Neurotehnologija za obavještajne analitičare“ i „Sustav upozorenja prijetnji kognitivne tehnologije“.

„Činjenica je da živimo u svijetu u kojem se nalaze ljudi koji nama ili našim prijateljima žele činiti loše stvari,“ kaže Moreno. „S vremenom će se neke od ovih stvari naći u opticaju.“

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.