U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Dentalni ispuni: čak i gore od živine mješavine?

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Istraživanje objavljeno u časopisu Pedijatrija pokazuje da neki dentalni ispuni – dugo promovirani kao općenito sigurniji od amalgamskih – imaju značajno negativan učinak na psihosocijalno funkcioniranje djece. U stvari, zubni ispuni bazirani na bisfenolu A su gori od smjesa temeljenih na živi kada je riječ o smanjenoj sposobnosti učenja i problemima u ponašanju.

U istraživanju su se koristili podaci iz New England ispitivanja dječjeg amalgamskog ispuna koji, začudo, utvrđuje da su djeca podvrgnuta amalgamskim popravcima  imala bolje psihosocijalne rezultate od onih kod kojih je pri zubnim ispunama korišten kompozit baziran na bisfenol A epoksidnoj smoli (bisGMA). Nova je analiza bila usmjerena „ispitivanju da li je veća izloženost dentalnim ispunima povezana s psihosocijalnim problemima kod djece.“

„To je kontroverzna tema u dentalnim istraživanjima, koliko toga doista curi (iz ispuna)… i da li bi ili ne to imalo učinka,“ rekla je voditeljica istraživanja Nancy Maserejian. „Općenito se smatra da su količine koje iscure vrlo malene.“

Maserejian je nastavila govoreći da su ispuni napravljeni od te supstance sve popularniji, djelomično zbog toga jer su jednake boje kao zub nasuprot ranijim srebrnim amalgamskim ispunima. Prema internetskoj stranici „Činjenice o BPA“, supstanca je „ključni sastojak koji se koristi pri stvaranju epoksidne smole i polikarbonatne plastike koje se koriste kako bi naše živote učinile sigurnijima i prikladnijima“. Nadalje, „BPA čini epoksidnu smolu trajnijom, a polikarbonatnu plastiku čvršćom, lakšom i otpornom na vrućinu i lom,“ napominje se na stranici.

Za istraživanje o zubima Maserejian i njezin tim su proučili podatke o 534 djece, u dobi od 6 – 10 godina, koji su imali karijes i nasumično su izabrani da zaprime amalgamske ispune ili jedan ili dva takozvana kompozitna ispuna. BPA je korišten u proizvodnji jednog od tih kompozitnih ispuna. Pet godina kasnije, roditelji i njihova djeca su odgovorili na brojna pitanja koja su se odnosila na depresiju i anksioznost, uključujući ponašanje u školi i ponašanje općenito. Tim je otkrio da su djeca koja su imala više ispuna koji sadrže BPA i koja su ih imala neko vrijeme, redovito imala rezultate od 2 – 6 bodova lošije na ljestvici mjerenja ponašanja koja je ukupno sadržavala 100 bodova za razliku od djece koja nisu imala takve ispune ili koja su ih imala kratak period. Zaključci su u skladu sa pretpostavkom da se neki ispuni tijekom vremena mogu slomiti zbog čega dolazi do curenja kemikalija koje nanose štetu.

Rezultat studije, u kojoj se promatrala grupa od 534 djece starosti od 6 – 10 godina je:

Djeca s višom kumulativnom izloženošću ispunima temeljenim na bisGMA su imala slabije rezultate na tri od četiri BASC – SR (sustav ocjenjivanja ponašanja djece) globalnoj ljestvici: emocionalni simptomi (ß=0.8, SE=0.3, P=.003), kliničko neodgovaranje (ß=0.7, SE=0.3, P=.02) i osobna prilagodba (ß=-0.8, SE=0.2, P=.002). Poveznice su bile jače kod stražnje okulzijske žvakaće površine, gdje je degradacija ispuna vjerojatnija.“

Nadalje, istraživači su otkrili da su „Rizični ili klinički značajni rezultati češći među djecom koja su izložena „ukupnom problematičnom ponašanju“, i brojnim „BASC – SR sindromima“.

Napomenuli su da „Nisu pronađene poveznice sa sastojcima koji nisu bazirani na BPA niti s nivoima izloženosti amalgamskim ispunima među djecom kojima je dodijeljen amalgam“.

Veća izloženost stomatološkim kompozitnim ispunima baziranima na bisGMA je bila  povezana s oštećenjem psihosocijalne funkcije u djece, a dok su štetni psihosocijalni rezultati primijećeni kod većeg sastojka temeljenog na uretan dimetakrilatu ili amalgamskim razinama liječenja“.

„Nismo mjerili BPA i ne znamo da li se on nalazio u ispunima,“ rekla je za Reuters. „Postoje ostale kemikalije koje se koriste u tim kompozitima, a BPA se ne koristi izravno u njima. Mi u stvari ne znamo kakav učinak na zdravlje imaju druge kemikalije.“

Dodala je da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se to saznalo, ali u međuvremenu je savjetovala roditeljima da se još uvijek previše ne brinu.

Potrebno je naglasiti da se ovo istraživanje ne bi trebalo pogrešno protumačiti značenjem da su amalgamski ispuni sigurni. Dakle, rastjerajmo mit o „sigurnom“ ili „sigurnijem“ amalgamskom ispunu na slijedeći način. Ono što slijedi jest članak objavljen u časopisu „Znanost o ukupnom okolišu“ kojeg vrijedi pročitati u cijelosti i koji vrlo temeljito pokriva uznemirujuće činjenice o smjesama:

„Zubna mješavina je 50% metalna živa (Hg) po težini a čija para se kontinuirano razvija sa mjesta zubnog amalgama što uzrokuje povišen Hg sadržaj uz povećanje amalgamskog opterećenja u mokraći, fekalijama, dahu, slini, krvi, raznim organima i tkivima, uključujući bubrege, hipofizu, jetru i mozak. Sadržaj metalne žive se također povećava majčinskim amalgamskim opterećenjima u plodnoj vodi, posteljici, krvnim sudovima, mekoniju i raznim fetalnim tkivima, uključujući jetru, bubrege i mozak, u kolostrumu i mlijeku.

Prema statistikama stanovništva iz 2001 – 2004. godine, 181,1 milijun Amerikanaca  ukupno nosi 1 460 000 000 restauriranih zuba. Zabilježeno je da i djeca u dobi od 26 mjeseci imaju popravljane zube.

Prijašnja stomatološka praksa i nedavno dostupni podaci pokazuju da se većina tih popravaka sastoji od zubnih amalgama. Korištenjem nedavne statistike američke populacije o tjelesnoj težini i učestalosti dentalnih popravaka i uz nedavna istraživanja o inkrementalnoj povećanoj koncentraciji Hg – a u mokraći po amalgamski punjenoj površini zuba, procjenjuje se da su izlaganja metalnoj živi od amalgamskih ispuna određena za 5 dobnih skupina populacije SAD – a.

Uzeta su u obzir tri scenarija specifične izloženosti, a svaki od njih postupno smanjuje broj zuba za koje se pretpostavlja da su ispunjeni mješavinom. Na temelju najmanje oprezno procijenjenog scenarija, ocjenjuje se da bi otprilike 67,2 milijuna Amerikanaca premašilo Hg dozu povezanu s razinom referentnog izlaganja (REL) od 0,3 μg/m (3) utemeljene od strane Američke agencije za zaštitu okoliša; a 122,3 milijuna Amerikanaca će premašiti doze povezane s REL od 0,03 μg/m (3) utvrđene od strane Kalifornijske agencije za zaštitu okoliša. Procjene izlaganja su u skladu s prethodnim procjenama predstavljene 1995. godine od strane Zdrave Kanade i iznosa od 0,2 – 0,4 μg/dan po amalgamski punjenoj površini zuba ili 0,5 – 1 μg/dan amalgamom punjenim zubom, ovisno o dobi i ostalim faktorima.“

Dok je bisfenol A zapravo poznatiji po svojim svojstvima endokrinih remećenja jer oponaša i/ili ometa estrogenske receptore i putove u tijelu, istraživanje pokazuje da se slobodno kreće kroz krvno – moždanu barijeru zbog svojih lipofilnih svojstava (privlačnosti masnoćama). To znači da bez obzira da li je bisfenol A otpušten iz kompozitnih materijala, on će na kraju imati izravan pristup dječjem razvoju središnjeg živčanog sustava.

Postoji i preliminarno istraživanje koje pokazuje da bisfenol A može rezultirati hiperaktivnošću središnjeg živčanog sustava. Zubni kompoziti temeljeni na bisGMA su se također proučavali pri in vitro eksperimentima i pokazalo se da su vrlo otrovni za ljudski DNK što je povećalo zabrinutost zbog štetnih učinaka popravka zuba koji se proteže dalje od kognitivnih i problema s ponašanjem do povećanog rizika od raka u djetinjstvu.

Nažalost, BPA (i slični bisfenol analozi kao što je bisfenol S) su sveprisutni  u folijama za hranu, papirima za termalno printanje i papirnim valutama, navodimo nekoliko uobičajenih izvora izloženosti, što ovaj problem čini većim od samih zubnih ispuna.

Dok bi reduciranje ili eliminiranje izlaganja trebalo biti prvi prioritet, postoje i prirodne tvari koje su proučavane kao one koje smanjuju bisfenol A toksičnost, bilo kroz povećanje njegove eliminacije iz tijela ili povećanjem njegove degradacije. Jedan od najzanimljivijih primjera su probiotici.

Nevjerojatno je prirodna činjenica da se u našem tijelu nalazi na milijarde organizama koje sadrže potpuno stranu DNK, a neki od njih će razgraditi otrovne kemikalije koje smo mi ljudi stvorili kako bismo ubili druge stvari, ali koje sada ubijaju nas kao što su na primjer pesticidi. Ti strani pomagači su bakterije.

Kada naš imunološki sustav oslabi, neke od njih mogu oportunistički narasti van svojih granica, ali reagiraju na okruženje u kojem su podignute,  za razliku od većine drugih stvorenja. Osiguravanje organskog, zdravog povrća, na primjer dobiva se leglo pozitivne aktivnosti u crijevima. Osiguravanjem šećera, procesirane hrane i sve većeg tereta kemikalija može se pogoršati stanje.

Također, vjerovali ili ne, drevne su se bakterije udružile sa našim staničnim precima prije mnogo eona kako bi stvorile organele za proizvodnju energije unutar naših stanica nazvani mitohondrij. Dakle, da li se u stvari razlikujemo od bakterija? Ne, na određenoj razini mi jesmo bakterije što je neke istraživače potaknulo da nas opisuju kao „meta – organizme“ , sastavljene od raznih različitih živih sustava koji rade u simbiozi.

Dakle, pogledajmo neke od najnevjerojatnijih podviga ovih prijateljskih bakterija:

  1. Bisfenol A toksičnost – apsorpcija/izlučivanje: nije pitanje da li ćete mu biti izloženi nego do kojeg stupnja. Kod štakora koji su bili kroz ishranu izloženi BPA–u, njihova koncentracija BPA u krvi je značajno opala korištenjem probiotika bifidobacterium breve i lactobacillus casei a u njihovim je fekalijama izlučen do 2,4 puta više nego kod kontrolne grupe koja nije uzimala probiotik.
  2. Bisfenol A toksičnost – razgradnja: novi bakterijski sojevi koji razgrađuju bisfenol A su izolirani iz tradicionalnog korejskog jela od fermentiranog kupusa poznatog kao kimchi. Tri izolata bacillus pumilus su se pokazala kao sposobnima za razgradnju BPA.
  3. Toksičnost od insekticida – 2009. godine je časopis za poljoprivredu i kemiju hrane otkrio da gadan insekticid klorpirifos (CP), koji je povezan s neurološkim učincima razvojnih i autoimunih poremećaja, se ne može boriti protiv bakterija koje omogućavaju fermentaciju u kimchiju. Istraživači su otkrili da je bakterija u kimchiju CP pretvorila u ručak i rapidno ga razgradila do trećeg dana (83,3%) a potpuno ga degradirala do devetog dana.

Kada je riječ o dobrim bakterijama, važno je naglasiti da ljudi ne žive u vakuumu. Kvaliteta bakterija u našim crijevima reflektira kvalitetu hrane koju jedemo.

Osim poznatih razloga propadanja zubi znanstvenici su pri novim istraživanjima otkrili da bi osjetljivost na gluten također mogla proizvesti imunološku reakciju kod jednog od najvažnijih proteina koji je odgovoran za stvaranje zubne cakline. Nedostatak zubne cakline dovodi do raznih oralnih zdravstvenih problema uključujući više karijesa, prekomjerno trošenje zuba kao i njegovo pucanje i eventualno preuranjeno uništenje ili gubitak zuba. Nije nepoznanica da proteini glutena mogu negativno utjecati na zdravlje usne šupljine. Čak i stomatolozi počinju aktivno primjećivati taj problem.

Hrana može utjecati na opće stanje u ustima, jednjaku, trbuhu, tankom i debelom crijevu, bez obzira je li ona dobra ili loša. Kemijski govoreći, hrana može utjecati na pH ravnotežu i promijeniti kvantitetu dobrih i loših bakterija. Te su bakterije važne jer nam pomažu pri regulaciji našeg imunološkog sustava, probavi hrane i proizvodnji vitamina kao što su biotin i vitamin K.

Nepriličan pH se povezuje sa bolestima desni i propadanjem zuba. Nadalje, pokazalo se da pH koji je previše kiseo pridonosi stvaranju raka, srčanim bolestima, propadanju kostiju, dijabetesu i mnogim kroničnim degenerativnim stanjima. Vitamin K je ključan za gustoću kostiju, regulaciju imuniteta i zgrušavanje krvi. Biotin je ključan za ispravan rast kose i kože kao i pri ispravnoj metaboličkoj podjeli masnoća.

Poanta jest: ne ignorirajte moć koju hrana ima nad vašim oralnim i gastrointestinalnim zdravljem.

U međuvremenu su znanstvenici nastavili istraživanja te su odlučili koristiti nanotehnologiju kako bi stvorili prvi kompozitni ispun koji ubija štetne bakterije i regenerira strukturu zuba izgubljenu zbog karijesa. Umjesto sprečavanja širenja karijesa konvencionalnim ispunima, novi materijal kontrolira štetne bakterije koje koegzistiraju u prirodnoj koloniji mikroorganizama u ustima. On također remineralizira zub, rekao je voditelj istraživanja profesor Huakun Xu sa Sveučilišne stomatološke škole iz Marylanda.

„Zubni karijes znači da su mineralni sastav u zubu otopile organske kiseline koje izlučuju bakterije koje obitavaju u biofilmovima ili plaku na površini zuba,“ rekao je. „Ti organizmi pretvaraju ugljikohidrate u kiseline koje smanjuju minerale u strukturi zuba.“ Nakon što stomatolog izbuši propali zub, karijes još uvijek sadrži preostale bakterije koje se ne mogu ukloniti.

Profesor Xu je rekao: „Razlog zbog kojeg želimo dobiti antibakterijske tvari u temeljnom premazu i u ljepilu je taj jer su to prve stvari koje pokrivaju unutarnju površinu zubne šupljine i utječu u malene zubne cjevčice unutar zuba.“

Glavni razlog neuspjeha pri popravcima zuba je sekundarni karijes ili truljenje na granicama popravka. Primjenom novih antibakterijskih tvari koje sadrže srebrne nanočestice će ubiti preostale bakterije.

Novi materijal također sadrži i antibakterijsko sredstvo koje ima visoki pH kako bi ograničio proizvodnju kiseline. Pripremljeni zub bi se ispunio nano- mješavinom koja sadrži nanočestice kalcij fosfata koje regeneriraju zubne minerale. Ti ispuni bi trebali trajati mnogo duže od dosadašnjih 5 – 10 godina iako znanstvenici nisu još u potpunosti testirali njihovu trajnost.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.