Autor: urednici MW-a

Pretila djeca pokazuju veću izloženost ftalatima, kemikaliji koja se koristi pri izradi igrački i drugih predmeta u kućanstvu, u odnosu na djecu normalne težine. Nova studija, prezentirana na godišnjem skupu endokrine zajednice u Houstonu  je utvrdila da se, prema razini ftalata u krvi, rizik od pretilosti kod djece povećava.

Ftalati su esteri ftalne kiseline koji se koriste kao plastifikatori, odnosno omekšivači za povećanje elastičnosti najčešće plastičnih materijala. Koriste se u velikom broju različitih proizvoda, između ostalog kao premazi farmaceutskih pilula, kao prehrambeni dodatak za kontrolu viskoznosti, kao agens za geliranje, stabilizator, lubrikator, vezivo i emulgator. Krajnje aplikacije uključuju i ljepila, elektroniku, poljoprivredne aditive, građevinski materijal, proizvode za osobnu njegu, medicinske uređaje, deterdženate, ambalažu, dječje igračke, glinu za modeliranje, voskove, boje, tiskarske boje i premaze, lijekove, prehrambene proizvode i tekstil.

Kako navodi Science Daily, kemikalija, di-etilheksil ftalat (DEHP), je najčešći tip ftalata, i upravo taj tip je bio pronađen kod djece. Koautor studije dr. Mi Jung Park, pedijatrijski endokrinolog u Seoulu, izjavila je da djeca s najvišim razinama DEHP imaju gotovo pet puta veće šanse da budu pretila u usporedbi s djecom koja su imala najnižu razinu DEHP.

Doktorica Park naglašava: “Iako ova studija ne može dokazati uzročnost između pretilosti u djetinjstvu i izloženosti ftalatima, ona upozorava javnost da prepozna moguću štetu i učini napore da se smanji ova izloženost, pogotovo kod djece”

Ftalati se nalaze u mnogim igračkama, kao i sredstvima za osobnu higijenu za djecu.

Prethodna istraživanja su pokazala da ftalati mogu promijeniti ekspresiju gena povezanih s metabolizmom masti, prema dr. Park. Ta su istraživanja sugerirala vezu između koncentracije metabolita ftalata i povećane težine kod odraslih, te je njezina skupina istraživala moguću vezu s pretilošću u djetinjstvu.

Dr.Park i kolege mjerili su razinu seruma DEHP kod  204-ero djece: 105 pretilih i 99 onih sa normalnom težinom u dobi od 6 do 13 godina. Istraživači su podijelili ova DEHP mjerenja u četiri skupine od najniže otkrivene razine (40,2 nanograma po mililitru) do najviše (69,7-177,1 ng/ml).

Otkrili su da su pretila djece imala značajno višu prosječnu razinu DEHP od kontrolne skupine s normalnom težinom; 107 naspram 53,8 ng/mL. Konkretno, visoka razina DEHP je u korelaciji s indeksom tjelesne mase i postotkom masnog tkiva. Ovaj povećan rizik od pretilosti s povećanjem DEHP razine bio je neovisan o čimbenicima kao što je fizička aktivnost i dnevni unos kalorija.

Autori studije ističu da su potrebna dodatna istraživanja koja bi dopunila ovakva istraživanja.

U jednoj ranijoj studiji, istraživači iz Zdravstvenog centra za dečji okoliš u Mount Sinai Medicinskom Centru,  New York, su također otkrili povezanost između izloženosti ftalatima i pretilosti kod male djece – uključujući povećanje indeksa tjelesne mase i opsega struka. Ova studija je prva ispitivala odnos između izlaganja ftalatima i mjerenja koja se koriste za identifikaciju pretilosti kod djece.

Prema navodima Science Daily istraživači su mjerili koncentraciju ftalata u urinu kod 387-ero afro – američke i latino djece u New Yorku, a tjelesne mjere, uključujući indeks tjelesne mase, visinu i  opseg struka jednu godinu kasnije. Test urina pokazao je da je više od 97 posto sudionika istraživanja bilo izloženo ftalatima. Tim je također pronašao povezanost između koncentracija ftalata s indeksom tjelesne težine i opsega struka kod pretile djece. Na primjer, indeks tjelesne težine kod pretilih djevojaka s najvećom izloženošću ftalatima bio je 10% veći od onih s najnižom izloženošću ftalatima.

Uzrok pretilost kod djece ne mora biti samo kriva prehrana, već i ftalati koji se koriste pri izradi igračaka, sredstava za osobnu higijenu i drugih stvari koje nas okružuju. Poznato je da je to kemikalija koja ometa rad hormona.

“Istraživanje je pokazalo da izloženost tim svakodnevnim kemikalijama može narušiti neurološki razvoj u djetinjstvu, ali ovo je prvi dokaz da mogu doprinijeti pretilosti u djetinjstvu”, ističe glavna autorica istraživanja Susan Teitelbaum, izvanredna profesorica na Odsjeku za preventivnu medicinu na Mount Sinai Medicinskoj školi. “Ovo istraživanje također dodatno naglašava važnost smanjenja izloženosti tim kemikalijama gdje je to moguće.”

Ftalati se lako ispuštaju u okoliš, jer ne postoji kovalentna veza između ftalata i plastike u kojem su pomiješani. Kako nisu vezani uz plastiku, lako se mogu otpustiti i ispariti u hranu ili okoliš.  U studijama gdje su glodavaci izloženi određenim ftalatima, visoke doze su pokazale da mijenjaju razinu hormona i uzrokuju urođene mane.

Za ftalate je poznato da djeluju kao hormonski disruptori, a kako ftalati, između ostalih otrova kojima smo izloženi, djeluju na spolne hormone kod djece, možete pročitati ovdje. O štetama koje prave jer se nalaze i na prevlakama za lijekove smo opširno pisali ovdje.

Kako da smanjimo izloženost naše djece ovakvim kemikalijama? Možemo maksimalno smanjiti izloženost tako što ćemo što je više moguće izbaciti plastične prizvode iz dječje upotrebe, plastične igračke zamijeniti onima od prirodnih materijala, kao i namještaj. Paziti da proizvodi za osobnu higijenu ne sadrže ftalate, ukoliko su navedeni na deklaraciji.

Jasno je da time samo brišemo prašinu s površine. Da bi se problem koji postaje sve veći zaista riješio, potrebno je da se cijelo čovječanstvo, na čelu s vladama, zdravstvenim i biotehnološkim organizacijama konačno okrenu ka zdravijem načinu života, te da se razni toksični izvori koji truju ljudska tijela i okoliš u kojem živimo,  jednostavno prestanu proizvoditi te da se zamjene prirodnim materijalima i kemikalijama.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.