Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Decenijama se raspravljalo o tome što je iskorijenilo brojne gigantske životinjske vrste koje su nastanjivale planetu prije 13 milenija, znanstvena zajednica je bila zbunjena savršeno očuvanim tijelima mamuta i njihovih mladunaca koji su se smrzli u nekoliko sekunda još uvijek žvačući svježu zelenu travu, čini se da konačno imamo odgovor što ih je ubilo.

Osim mamuta, sličnu sudbinu su doživjeli i gigantski; veliki ljenivci, sabljasti tigrovi, špiljski medvjedi i druge neobične vrste čiji se ostatci nalaze diljem Kanade, Sibira, nekim špiljama po Siciliji, Alpama itd.

O ovom potresnom i do sada misterioznom događaju se jako puno pisalo i špekuliralo, no on nije samo pogodio floru i faunu planete već je ostavio dubok trag i u brojnim ljudskim mitovima i religijskim tekstovima o kojima smo više pisali ovdje.

Znanstvenici su na bazi novootkrivenih dokaza shvatili da je prije 12900 godina kometa udarila o planetu stvarajući kataklizmu čije posljedice osjećamo i dan danas.

Do sada su pobornici udara nekog vanzemaljskog tijela imali jako puno problema objasniti da se nešto tako dogodilo, jer klasičnih dokaza kao što je krater ili dijelovi takvog tijela nikada nisu nađeni.

Sferule – nano dijamanti iskopani na tri različita arheološka nalazišta Clovis kulture.

Umjesto toga diljem planete su nedavno pronađeni mikroskopski djelići otopljene stijene, koji se u stručnom jeziku nazivaju sferule ili nano dijamanti, oni su iskopani iz prastarih slojeva tla i jasno dokazuju silinu udarca koji se dogodio prije skoro 13 milenija.

Mješavina ovih malenih komadića stijena je mogla nastati samo uz pomoć ekstremnih temperatura, koje su na površini naše planete mogle nastati jedino udarom ogromnog nebeskog tijela.

Znanstvenici Američkog Geološkog Saveza (AGU) su po prvi puta javnosti prezentirali otkriće nano dijamanata 2007. godine, i to na mjestima prastarih arheoloških nalazišta, u sloju tla koji je zadnji put vidio svjetlost dana prije točno 12900 godina.

Dodatna neovisna istraživanja o istoj temi su u javnost izašli 19.09.2012. u žurnalu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences).

Voditelj tima istraživača, prof. dr. Malcolm LeCompte sa Sveučilišta Sjeverne Karoline je potvrdio nastanak sferula na dodatnim nalazištima u: Novom Meksiku, Južnoj Karolini i Marylandu.

Dodatnim istraživanjem ledenih polja u istočnoj Kanadi, otkriveno je da je ta lokacija najvjerojatnije mjesto udara komete koja je toliko promijenila izgled Zemlje na kraju zadnjeg ledenog doba.

Potpuno očuvani mladunac Sibirskog mamuta, zaleđen u nekoliko trenutaka zajedno sa zelenom travom u ustima.

Iako se u školama djecu uči o udaru asteroida koji je izbrisao dinosauruse s lica planete, javnosti je malo poznata činjenica da su svi veliki sisavci nepovratno zbrisani prije 13 milenija, no na Američkom kontinentu je čak nestala i jedna vrsta ljudi, zahvaljujući istoj katastrofi, riječ je o ljudima iz kulture Clovis, visoko razvijenoj civilizaciji iz neolitika koja je nestala bez traga u iznimno kratkom vremenskom periodu.

Upravo su nalazišta kulture Clovis pomogla u identificiranju sferula, u slojevima neposredno iznad ostataka njihovih artefakata, znanstvenici su pronašli 30 puta više sferula.

Udarac komete također objašnjava nastanak Mlađeg Drijasa, perioda od 1300 godina u kojem se pokazao nagli pad temperature na planeti, što se sada može objasniti naglim oslobađanjem ogromne količine energije nakon udara komete, s kojom se otopila velika količina ledenjaka, stvarajući potpuni kaos u termohalinskim morskim strujama koje su kontrolirale planetarnu temperaturu. Nakon što su velike količine ledene glacijalne vode dospjele u more, poremetio se salinitet oceana i termohalinske struje su tada nestale.

Ovaj mehanizam bi nas trebao zamisliti nad sličnom situacijom koju možemo vidjeti u našem današnjem svijetu, otapanje ledenjaka i globalno zatopljenje definitivno utječu i na termohalinske struje u današnjim oceanima.

S druge strane mitovi i predaje o nesretnom kraju Atlantide se najčešće povezuju s neočekivanim klimatskim obrtom u Mlađem Drijasu, no za takva istraživanja većina znanstvenika nikada ne bi dobila potreban novac, jer opće prihvaćena znanstvena paradigma tvrdi da se društva razvijaju linearno, od jednostavnima ka kompliciranima, a ne kako neki moderni znanstveni heretici predlažu – ciklički s velikim periodima napretka i razaranjem na kraju ciklusa.