PONERIZACIJA DRUŠTVA

Kronologija eksperimenata nad ljudima

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Postoji i tamna strana medicine koju većina nas pokušava zanemariti. Riječ je o zastrašujućim eksperimentima koji su provedeni nad odraslima i djecom, a sve u ime znanstvenog napretka. Mnogi od tih eksperimenata su provedeni bez njihovog znanja, a većina je provedena kao dio truda pri pronalaženju profita od novih odobrenih lijekova i medicinske tehnologije.

Neki od njih se nastavljaju provoditi i danas: npr. masovno drogiranje djece kojima je dijagnosticiran fikcionalan poremećaj pažnje kojeg su izmislili psihijatri kako bi dobili odobrenje za lijekove koji nisu prošli zakonska klinička testiranja. I danas skoro 50% stanovništva koristi neke od prepisanih lijekova dok skoro 20% školske djece koristi amfetamine koji mijenjaju način razmišljanja kao što je to Ritalin ili antidepresive kao što je Prozac. Ovo masovno liječenje je, na svaki način, veliki medicinski eksperiment koji se odvija upravo sada.

Ali, kako bi se doista shvatilo kako je započelo masovno eksperimentiranje, potrebno je pogledati zastrašujuću povijest eksploatacije ljudi kroz okrutne medicinske eksperimente.

UPOZORENJE: Ono što slijedi jest zaista šokantno. To su informacije koje vam medicinske udruge, proizvođači lijekova ili večernje novosti ne pružaju. Nikada vam nije rečena istina o konvencionalnoj medicini u javnim školama ili na fakultetu. To je mračna tajna medicinskog sustava, a nakon što pročitate istinite priče o kojima ćemo pisati u nekoliko nastavaka, nikada više nećete vjerovati farmaceutskim tvrtkama. Pisat ćemo o njima ne kao o obliku zabave nego u obliku surovog upozorenja na ono što bi se moglo dogoditi vama ili vašoj djeci. Priče i slike su veoma uznemirujuće i nastavljate uz vlastiti rizik.

Eksperimenti nad ljudima – to je podvrgavanje živih ljudskih bića znanstvenim eksperimentima koji su ponekad okrutni, ponekad bolni, ponekad smrtonosni, ali su uvijek rizični. SAD su svakako odgovorne za neke od najnevjerojatnijih znanstvenih postignuća koja su, osobito na polju medicine, promijenila živote milijardi ljudi diljem svijeta – ponekad i nabolje, kao u slučaju otkrivanja lijeka protiv malarije ili nekih epidemioloških bolesti, a ponekad nagore (uzmimo u obzir modernu „psihijatriju“ i drogiranje školske djece).

Međutim, taj je napredak došao uz visoku cijenu: ljudi korištenih u eksperimentima koji su omogućili ovaj napredak. Nekima od njih je dodijeljena kompenzacija tijekom posljednja dva stoljeća zbog štete počinjene njihovom emocionalnom i fizičkom zdravlju, ali većini ipak nije. Mnogi su izgubili živote zbog eksperimenata u kojima su često nevoljko, a ponekad čak i nesvjesno sudjelovali.

Potrebno je ispričati i ove priče jer se eksperimentiranje nad ljudima provodi i danas. Razlozi su možda drugačiji, ali korištenje ljudi kao pokusnih kunića je jednako.

Kronologija znanih eksperimenata nad ljudima započinje u 6. st. pr. n. e. pričom u Danijelovoj knjizi o eksperimentima nad mladim židovskim zarobljenicima vezanim uz meso i povrće.

U 5. st. pr. n .e. stvorena je „Primum non nocere“ („Prvo ne učini štetu“), standard medicinske etike pripisan Hipokratu. To je prisega koja je postala obavezna za svakog liječnika prije bavljenja medicinom u 4. st.

U 1. st. pr. N. e. Kleopatra je osmislila eksperiment kako bi provjerila točnost teorije da je potrebno 40 dana kako bi se formirao muški fetus, a 80 dana kako bi se formirao ženski. Kada bi njezine sluškinje bile osuđene na smrt od strane vlasti, Kleopatra bi osigurala da se one oplode i podvrgnula ih naknadnim operacijama gdje bi se otvarala njihova maternica i odredilo vrijeme trudnoće.

(1796.) Edward Jenner je zdravom osmogodišnjaku Jamesu Philipsu ubrizgao najprije boginje,a tri mjeseca kasnije i velike boginje, te je nakon toga hvaljen kao izumitelj cjepiva protiv velikih boginja.

(1845.-1849.) J. Marion Sims, kasnije nazvan „ocem ginekologije“, je provodio medicinske eksperimente nad porobljenim Afrikankama bez anestezije. Te bi žene obično umrle brzo nakon operacije zbog uzrokovane infekcije. Temeljem njegovog vjerovanja da kretanje kosti lubanje kod novorođenčadi tijekom dugih poroda uzrokuje trismus, on je pri eksperimentima koristio postolarsko šilo, oštar postolarski alat koji se koristi pri bušenju kože, kako bi vježbao i promatrao kretanje kosti lubanje beba porobljenih majki.

J. Marion Sims

(1896.) Dr. Arthur Wentworth je proveo spinalnu punktaciju nad 29 djece u Dječjoj bolnici u Bostonu kako bi odredio da li je postupak štetan. Dr John Roberts je, ističući neterapijske indikacije, ovu proceduru nazvao „ljudskom vivisekcijom“.

(1900.) Walter Reed ubrizgava 22 španjolskih imigrantskih radnika na Kubi sredstvo žute groznice plaćajući im 100 $ ako prežive i 200 $ ako dobiju bolest.

(1913.) Pennsylvanijski Predstavnički dom je zabilježio da je 146 djece cijepljeno sifilisom „uz ljubaznost različitih bolnica“ i da su oči 15 djece doma St. Vincent u Philadelphiji testirane tuberkulinima, a neka od njih su postala trajno slijepa nakon toga. Eksperimentatori nisu kažnjeni.

(1919.-1922.) Istraživači obavljaju eksperimente transplantacije testisa na zatvorenicima Državnog zatvora San Quentin u Kaliforniji umetanjem testisa jaraca i nedavno pogubljenih zatvorenika u trbuhe i mošnje živih zatvorenika.

(1927.) Carrie Buck je legalno sterilizirana protiv svoje volje u domu za psihičke bolesnike Virginia Colony. Ona je bila mentalno normalna kćer mentalno retardirane majke, ali prema zakonu države Virginije, ona je proglašena potencijalno mogućim nosiocem „manje normalnog djeteta“.

Do 1930.-ih sedamnaest je država provodilo legalnu prisilnu sterilizaciju koja je okončana 1981. god. Procijenjeno je da je 10 000 savršeno normalnih žena prisilno sterilizirano iz „zakonskih“ razloga koji su općenito uključivali alkoholizam, prostituciju i kriminalno ponašanje.

(1931.) U Njemačkoj (Lubeck) umire 75 djece zbog pedijatrijskih eksperimenata s cjepivom protiv tuberkuloze.

Iste godine Cornelius Rhoads, patolog s Rockefeller instituta za medicinska istraživanja namjerno inficira ljudske ispitanike u Puerto Ricu stanicama raka, zbog čega umire 13 osoba. Iako je liječnik iz Puerto Rica kasnije otkrio da je Rhoads namjerno prikrio neke pojedinosti o svojem eksperimentu, Rhoads sam daje pismeni iskaz u kojem navodi da su svi subjekti trebali biti ubijeni. On kasnije utemeljuje objekte za biološko ratovanje američke vojske u Marylandu, Utah-u i Panami i biva dodijeljen Američkoj komisiji za atomsku energiju gdje započinje s nizom eksperimenata izloženosti radijaciji nad američkim vojnicima i civilnim bolničkim pacijentima.

(1932.-1972.) Američka javna zdravstvena usluga u Tuskegee-u, Alabama, dijagnosticira sifilis 400 siromašnim crncima, ali njima ne govori o bolesti niti ih liječe. Umjesto toga, ti su ljudi korišteni kao ljudski zamorci kako bi se pratili simptomi i razvoj bolesti. Svi na kraju umiru od sifilisa, a njihovim obiteljima nikada nije rečeno da su mogli biti liječeni.

Tuskegee

(1938.) Postavljena kao vrhunska čuvana tajna o biološkom i kemijskom oružju, Jedinica 731 se često naziva Azijskim Auschwitzom. Smatra se da je Jedinica odgovorna za smrt 200 000 civila i vojnog osoblja od kojih su to većinom bili Kinezi i Koreanci, ali također i jugoistočni Azijci, stanovnici pacifičkih otoka i ratni zarobljenici.

U 6 km² velikom kompleksu u gradu Harbinu (sada dijelom sjeveroistočne Kine), oni koji su se nalazili iza bolesnog „istraživanja“ su razvili neke od najokrutnijih i sadističkih eksperimenata ikada provedenih nad ljudskim žrtvama. To je uključivalo vivisekcije, amputacije, ispitivanja u slučaju biološkog rata, testiranja eksplozivnog oružja i još mnogo toga.

Ukoliko bi znanstvenici slučajno ostali bez subjekata ispitivanja, tajna bi policija doslovce pomela ulice grada i pokupila dovoljno laboratorijskih kandidata, rekao je Sheldon H. Harris, jedan od povjesničara koji je proučavao Jedinicu 731.

Jedinica 731

Neki od najnasilnijih testova su bili vezani uz pronalaženje najboljeg načina liječenja Japanaca od ozljeda uzrokovanih šrapnelima zadobivenih tijekom borbe. Zatvorenici bi bili vezani uz drva (iako se i prema njima odnosilo i oslovljavalo ih se kao da su drva) postavljena na različitim udaljenostima oko bombe prije nego što je ona detonirana. Preživjele bi se operiralo, a ostali su slani na autopsiju. Drugi bi zatvorenici postali ljudske mete za testiranje ostalog oružja kao što su bacači plamena, bombe koje otpuštaju klice i kemijsko oružje.

Vivisekcije bez anestezije su provođene nad muškarcima, ženama i djecom koja su prethodno zaražena bolestima. Organi su uklanjani dok su subjekti još bili živi kako raspadanje ne bi promijenilo rezultate.

Kada su lansirani napadi biološkim oružjem, inficirani su predmeti bacani iz aviona na područja Kine koja nisu bila okupirana od strane Japana gdje su se tako kontaminirali poljoprivredni usjevi i voda. Štoviše, bolesti su se širile i kroz djecu kada bi im bili dijeljeni zaraženi slatkiši.

Zatvorenici su također inficirani spolno prenosivim bolestima kao što su gonoreja i sifilis kako bi se vidjelo kako se bez liječenja bolest ponaša u tijelu. U međuvremenu su uzgajane i buhe potrebne za biološke napade koje su zaražene kugom i ostalim kemijskim i biološkim agensima.

Testiranje kemijskog oružja u Jedinici 731

Uz operacije bez anestezije, nekim su zatvorenicima odvajani udovi kako bi se proučavao gubitak krvi, također dok su još živi. Istraživači su ponekad prišivali odrezane dijelove tijela kako bi proučavali učinke truljenja i gangrene koji bi se pojavili. Uz to, u Jedinici 731 su se nalazili frižideri u kojima bi zatvorenike ili dijelove tijela zatvorili i zatim ih ostavili da se smrznu i zatim iskušavali razne tehnike dehidracije kako bi otkrili najučinkovitije načine tretiranja promrzlina.

Ondje su se odvijali mnogi eksperimenti koji su djelovali na tisuće zatvorenika Jedinice 731, a to je uključivalo testiranje kemijskih oružja nad ljudima zatočenim u plinskim komorama, vrtnja ljudi u ogromnim centrifugama sve dok ne nastradaju, vješanje pojedinaca naglavačke kako bi se testirala njihova izdržljivost prije nego što bi se ugušili, ubrizgavanje zraka u arterije i konjskog urina u bubrege.

Općenito gledajući, ovi eksperimenti nadmašuju one o kojima je sanjao nacistički liječnik Josef Mengele, u smislu čistih zlih namjera, dok su, nevjerojatno, mnogi od uključenih  znanstvenika dobili priznanje za svoje usluge.

(nastavit će se)

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 2.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 3.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 4.dio