PONERIZACIJA DRUŠTVA

Američko društvo kriminalizira roditelje čija se djeca igraju u dvorištu

Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

Naša stranica se u brojnim tekstovima dotakla patokracije – vladavine psihopata, no nedavni slučajevi osuđivanja i zatvaranja roditelja koji su omogućili svojoj djeci da se igraju u dvorištu, postaje vrhunac apsurda i stvaranja bolesnog aparata represije u SAD-u.

U nedavnom prikazivanju emisije The Alex Jones Show, Lenore Skenazy iz udruge Free-Range Kids, je objasnila kako u SAD-u već neko vrijeme traje sveopća histerija i gestapovska paranoja prema djeci koja se konstantno drže zatvorenima, nadgledanima i pod „staklenim zvonom“ kao da im stalno prijeti smrtna opasnost.

Zabrinuta Skenazy je primijetila kako u Americi više nije normalno i društveno prihvatljivo da se djeca penju po drveću, igraju i skaču po travi ili biciklom idu do škole, ona je objasnila kako je postalo nenormalno da se djeca igraju izvan kuće u vlastitom dvorištu.

Jasno nam je da ćete, najvjerojatnije pomisliti kako je riječ o pretjerivanju, no na žalost Lenore Skenazy nije bila ni izbliza šokantna sa svojim obraćanjem u spomenutoj emisiji, koliko je šokantna i alarmantna stvarnost u trenutačnom američkom društvu.

Tammy Cooper, uhićena kao najveći kriminalac jer je dozvolila da joj se djeca igraju u dvorištu.

Infowars.com i Syracuse.com su prije par dana prenijeli vijest o Tammy Cooper iz grada La Portea u Texasu, koju je policija privela i ispitivala jer je dozvolila da se njena djeca igraju u kućnom dvorištu. Nesretnu gospođu Cooper je prijavila njena susjeda za, vjerovali ili ne – ugrožavanje djece.

Da stvar bude još gora, Cooperovi žive u dobrostojećem i mirnom predgrađu s uređenim okućnicama i jako niskom stopom kriminala, dok se za djecu od šest i devet godina uopće ne može reći da su bila u bilo kakvoj opasnosti igrajući se u svom vlastitom dvorištu u pol bijela dana.

Dok su policajci uhićivali gospođu Cooper, njena djeca su se igrala u dvorištu i mogla su vidjeti kako im se majka privodi, nije li potpuno suludo, da se nitko nije pitao koliko je to traumatično iskustvo za djecu i kako će utjecati na njihov razvoj.

Cooperova se od sada pa na dalje mora javljati policiji da je kod kuće cijelo vrijeme, mi bi to nazvali kućni pritvor, ne znamo kako to zvuči vama?

Natural News se također pozabavio ovom temom, otkrivajući kako slučaj mame iz Teksasa nije jedini te da je istu „torturu“ preživjela i gospođa iz Virginije, osim policije ova je gospođa dobila i posebnu pažnju socijalne službe koja dvaput posjećivala i ispitivala, i ovdje su „savjesni“ susjedi prijavili kako se djeca igraju vani u dvorištu bez prisustva roditelja.

Vrlo je važno objasniti kako se ovdje ne radi o nesavjesnim majkama koje zanemaruju svoju djecu, njihov jedini grijeh je bio što su djeca bila u dvorištu bez da su one bile s njima.

Također je od iznimne važnosti shvaćanje američkih zakona glede djece koja se sama igraju u dvorištu svoje vlastite kuće, to nije kriminalno niti kažnjivo djelo niti se ono može sankcionirati   ijednim zakonom, osim da je riječ o zanemarivanju djece koja su ostala napuštena u tuđem dvorištu ili u dvorištu svoje kuće u kojoj nema ni jednog roditelja.

Pa ipak oba dvije žene su privedene u policijske postaje s lisicama na rukama i noć su provele u zatvoru.

Orwellova 1984. postaje stvarnost.

Svi oni koji su pročitali Orwellovu 1984, će primijetiti kako su mnoge komponente današnjeg američkog društva gotovo identične s potresnom distopijom (anti-utopijom) publiciranom 1948. godine. Jako je teško gledati što se događa u SAD-u naročito na polju osobnih ljudskih sloboda i slobode govora. Bez obzira što mi osobno mislili o SAD-u i njenoj politici, patokracija postaje iznimno vidljiva u ovoj zemlji i to bi nas trebalo zamisliti jer većina zapadnjačkog svijeta ima tendenciju slijepog kopiranja svega što dolazi iz ove države.

Jedini način na koji se možemo obraniti od svekolikog utjecaja patokracije je da se educiramo o njenom djelovanju, te da shvatimo ponerologiju – nauku o genezi zla među ljudima.

Iako se na prvi pogled može činiti iznimno odvratno i šokantno stajalište da našim društvom upravljaju ljudi koji se zaista tako ne bi trebali zvati, razmislimo na trenutak koliko se zapravo današnja društva brinu o našim osnovnim ljudskim potrebama i koliko smo sloboda izgubili u modernoj demokraciji što zbog rata protiv terorizma, što zbog ekonomske neimaštine, ili mnoštva drugih razloga koji nam se svakodnevno serviraju kroz propagandu, a sve s naumom da postanemo manje slobodni i manje „ljudi.“