PONERIZACIJA DRUŠTVA

KONY 2012 – tko je pravi ubojica?

Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Pri posljednjoj su provjeri negativni komentari bili na vrhuncu, a kaskadni učinak skepticizma, kao i proklete činjenice su počeli isplivavati iz početne konfuzije, suosjećanja i emocionalne podrške propagandnom video uratku koji je namjerno stvoren i koji je postao lovina.

Kako su komentari sada cenzorirani, to ukazuje da su ljudi jednostavno došli do videa i kliknuli „ne sviđa mi se“ dugme kako bi glasali protiv ove vratolomije. Najvjerojatnije će i nova snimka biti onemogućena, a video Kony 2012 će postati jednosmjeran. To je u stvari poduža reklama Wall Streeta, a ne promašeno sudjelovanje „društvenih medija“ pri naprednom aktivizmu u koji se umaskiralo.

Otkriveno je da su Nevidljiva djeca doista radila za USAID, američku vladinu agenciju koja pomaže postaviti temelje za ono što bi se najbolje moglo opisati kao moderna imperijalistička administrativna mreža. Također je sada otkriveno da su Nevidljiva djeca 2010. god. pohađala Američki State Department i Sretnih 500 je sponzoriralo samit Saveza za pokret mladih (AYM) u Londonu.

AYM (također nazivan Movements.org), kako je izvješteno, je igrao središnju ulogu pri pripremanju vojske sponzorirane od strane Američkog State Departmenta, a što su bili trenirani aktivisti koji su trebali provesti takozvano „Arapsko proljeće“ nekoliko godina unaprijed. Slično Kony 2012, Arapsko je proljeće iznenadilo mnoge i u valu zbunjenosti, cijele su nacije prevrnute, a opunomoćeni američki režimi instalirani. Tunis i Libija su sada punopravni klijenti države Wall Street i Londona dok sudbine naroda Egipta i Sirije još uvijek vise u zraku.

Joseph Kony

Međutim, za razliku od Arapskog proljeća, prevara Kony 2012 je kolabrirala skoro jednakom brzinom kojom je pomela globus. I kako pada, sa sobom povlači kredibilitet svih sudionika i promotora uključujući i prevarantski Međunarodni kazneni sud (ICC) i njegovog glavnog tužitelja Luisa Morena-Ocampa, kao i Hollywood i korporacijske medije koji su dali sve od sebe kako bi lagali, manipulirali i pravili budalama milijune ljudi, a sve u utrci za vječnim imperijalističkim ambicijama Wall Streeta i Londona.

U „Libijskim pobunjenicima inspiriranih globalizacijom“ je izvješteno da bi ovlašteni američki vođa Gibril (Jabril) Elwarfally prije nego su Sretnih 500 osnovali Instituciju Brookings, tvrdio da je uloga Libije u budućnosti da izvrši prijelaz u gospodarske usluge, da se fokusira na obrazovanje i da ju se okrene u oazu razvoja vještine Afrikanaca u službi Europske unije. Ako je Afrika riznica resursa, onda će Libija biti vrata kroz koja će Zapad pljačkati.

I dok Zapad razvaljuje vrata u Sjevernoj Africi, američko zapovjedništvo u Africi (AFRICOM) istodobno uvodi vojnu imovinu diljem Afrike, iz Nigerije, kroz središnju i istočnu Afriku i južno prema Keniji, pa čak i tako daleko da zaprijeti bivšoj britanskoj Rodeziji, sada poznatoj kao Zimbabve.

Američka vojska u suradnji s ugandskom

Ranije je izvješteno da su britanske tvrtke u Ugandi sudjelovale u otimanju zemlje nasilno premještajući i do 30 000 ljudi u pojedinim transakcijama u izravnoj suradnji s doživotnim ugandskim diktatorom Yoweriem Museveniem. U stvari, njihove su trupe, pod Musevenievom komandom, pomogle pri raseljavanju tih ljudi i čekale su zaprimanje novog oružja i sredstava iz kampanje Nevidljive djece nazvane Kony 2012.

Joseph Kony osobno izjavljuje da se njegova borba odnosi na boj protiv ugandskog predsjednika Musevenia, koji je po svakoj definiciji doista tiranski diktator odgovoran za masovna ubojstva. Kony izjavljuje da je on u stvari „borac za slobodu“ koji se bori za „demokraciju“. Uz takav govor, iznenađujuće je da američki State Department ne financira i naoružava njega. Ironično, ali posljednji izvještaji indiciraju da je Amerika upravo to i činila i da je Zapad financirao i podupirao i Konya i Musevenia kako bi osigurala da cijela regija ostane u trajnim previranjima. Svrha toga je iz geološke točke gledišta prilično jednostavna, kako je i sažeto u slijedećem kineskom lukavstvu:

Kada zemlja postane okupirana unutarnjim sukobima, kada bolest i glad desetkuju stanovništvo, kada bijesne korupcija i kriminal, tada se neće moći nositi s vanjskom prijetnjom. To je vrijeme za napad.“ -36 strategija, broj 5 – Pljačkanje kuće u plamenu

Predsjednik Yoweri Museveni

Uz američke trupe koje se već nalaze u Ugandi, kao i puzanje diljem Afrike pod AFRICOM-om, napad je već u tijeku. Sasvim je jasno da se daljnje razmještanje američkih trupa temelji na obnavljanjem interesa za Afriku i lovu na razna „čudovišta“ usred ozračja općeg kaosa i bezakonja koje služi samo da bi Amerika dobila odrješenje nad kontinentom i eliminirala sve afričke vođe koji inzistiraju na održavanju veze s Kinom i/ili njihovim nacionalnim suverenitetom.

Elita, čije korporacije sve to financiraju, je izračunala da će javno ignoriranje, čak i za poznate nacije kao što su Iran, Sirija i Libija, biti toliko duboko da mediji mogu prčkati po bilo kakvoj priči i da javnost tome vjeruje. Izgradnja manipulativnog mehanizma nadilazi samo Ugandu i Josepha Konya. To predstavlja model koji se može okrenuti protiv doslovce bilo koje zemlje u Africi ili čak diljem svijeta.

To predstavlja novu fazu manipulacije umovima i srcima globalne populacije iskorištavanjem tzv društvenih medija, točnije opisano kao „napredna propaganda“. Razotkrivanje i ukapanje ove nove metode manipulacije je ključ približavanja prave revolucije.

Režimi, koji će zamijeniti buntovne nacionalističke diktatore u svakoj naciji, uz globalističku pljačku će se suočiti ne samo s nacionalnim vladama koje su u službi svojeg naroda, nego i s „civilnim društvom“ koje će odgovoriti na korporativno služenje globalističkim institucijama kao što su MMF, STO, Svjetska banka i UN pokrećući ekonomski rušilačku „liberalizaciju“.

Pružen nam je unaprijed upakiran ideal onoga kako bi „revolucija“ trebala izgledati, pa tako da kada vidimo ljude na ulicama kako se bore sa snagama sigurnosti, mašu zastavama, a sve uz pozadinu spaljivanja njihovog društva, mi smo zadovoljni jer se „revolucija“ dešava. No, u stvarnosti, to niti uz najbolju maštu nije revolucija. To je visoko tehnološka i brza invazija i potčinjavanje, korupcija suverene države slična onome što je Tacticus opisao pri rimskom pokoravanju Britanije.

Prava će se revolucija dogoditi kada ljudi shvate što se doista događa, tko se nalazi iza toga i bez daljnjeg plaćanja njihovog korumpiranog sustava. Ovo se prevodi u bojkot korporacija uz politiku koju ne odobravamo i zamjenom „njihovog“ sustava koji koristi samo njima s vlastitim sustavom koji služi samo našoj dobrobiti.

U Africi se dešava pravi genocid,  a njegovi počinitelji nisu samo Joseph Kony i njegova djeca-vojnici, nego je to i Museveni i njegova djeca-vojnici, kao i korporacijski fašisti kao što je Robert Devereux iz Velike Britanije koji je raselio na desetke tisuća dok je vršio pregovore s brutalnim diktatorom kao što je Museveni.  Razlika, osim velike skale Musevenievih zločina u usporedbi s Konyem, jest u činjenici da Museveni rado služi zapadnim interesima, dok Kony prikladnije služi kao posljednji u nizu „čudovišta“ kako bi se sakrilo Zapadnjačko pljačkanje Afrike.

Ako vam je stalo do čovječanstva i ljudi i djece Ugande, onda se odrecite cinične Kony 2012 kampanje i obavijestite svoje prijatelje i članove obitelji da su prave ubojice koji masakriraju djecu diljem planeta pod kontrolom CIA-e, Američke vojske, Mossada, MI6, NATO-a i UN-a.