Autor: Barbara Arbanas-Kovačević

Matrix World

Kada stručnjaci pokušavaju procijeniti etičke implikacije eksperimenata, oni u obzir uzimaju nekoliko elemenata: Koja je konačna vrijednost eksperimenta? Koliko je štete nanio subjektima? Koji su bili etički standardi u vezi eksperimenta nad ljudima u to vrijeme? Da li je učinjeno dovoljno da se ponište negativni učinci?

Danas se neetički eksperimenti nad ljudima nastavljaju koristeći ranjivu populaciju – uključujući djecu. Istraživanja financirana od strane vlada izlažu djecu traumi, boli i riziku ozljeđivanja od invanzivnih procedura koje nisu u skladu s njihovim najboljim interesima.

Nekad i sad, istraživači koji krše etičke standarde istraživanja često zadobiju profesionalni značaj i financijske nagrade. Nekad, kao i sad, nepovoljni se rezultati istraživanja pokrivaju od strane kolega i institucija – uz dodatak da institucionalizirani odbori za reviziju nisu promijenili kulturu zataškavanja istraživanja. Trenutno ne postoji kazna za provođenje nemoralnih eksperimenata.

UPOZORENJE: Ono što slijedi jest zaista šokantno. To su informacije koje vam medicinske udruge, proizvođači lijekova ili večernje novosti ne pružaju. Nikada vam nije rečena istina o konvencionalnoj medicini u javnim školama ili na fakultetu. To je mračna tajna medicinskog sustava, a nakon što pročitate istinite priče o kojima ćemo pisati u nekoliko nastavaka, nikada više nećete vjerovati farmaceutskim tvrtkama. Pisat ćemo o njima ne kao o obliku zabave nego u obliku surovog upozorenja na ono što bi se moglo dogoditi vama ili vašoj djeci. Priče i slike su veoma uznemirujuće i nastavljate uz vlastiti rizik.

(1939.) Treći Reich naređuje da službenici javnog zdravstva registriraju rođenja svih blizanaca u svrhu genetskog istraživanja. (detalje o tim istraživanjima Matrix World donosi ovdje)

Iste godine patolog dr. Wendell Johnson izvodi svoj “Monstruozni eksperiment” nad 22 djece u domu vojne siročadi u Iowi, Davenport. Institucionalizirana je siročad namjerno stavljena pod psihološki pritisak kako bi se uzrokovalo mucanje. Neka od djece su mucala, a ostala su tečno govorila prije eksperimenta.  Korištenje siročadi u istraživanju je imalo svoje prednosti za dr. Johnsona jer je tako dobiven pristup velikoj, homogenoj skupini djece, a uz to nije bila potrebna roditeljska dozvola – nešto što bi vjerojatno u nekom drugom slučaju bilo uskraćeno.

(1940-ih) Kako bi razvili nove lijekove za borbu protiv malarije tijekom Drugog svjetskog rata, liječnici u Chicagu su tom bolešću zarazili skoro 400 zatvorenika. Iako je zatvorenicima pružena informacija da pomažu u ratnim naporima, nisu izvješteni o prirodi eksperimenta. Nacistički su liječnici tijekom suđenja u Nurembergu citirali ova istraživanja kao presedan kojim su branili svoja istraživanja s ciljem pomaganja njemačkim ratnim naporima.

(1941.) Sterilizacijski eksperimenti u Auschwitzu – Logorski su zatvorenici odvođeni u grupama od po desetak ljudi i nad njima su izvršeni razni sterilizacijski eksperimenti koji su se sastojali od izlaganja ženskih jajnika i muških testisa x-zrakama što im je uzrokovalo ozbiljne opekline trbuha, slabina i stražnjice, kao i gnojne lezije koje su se opirale oporavku. Nakon što bi proteklo nekoliko tjedana, jajnici ili testisi tih osoba bi bili kirurški uklonjeni zbog laboratorijskog istraživanja. Komplikacije su dovele do brojnih smrti, a neki od subjekata eksperimenta su kasnije odvedeni u plinske komore tijekom selekcije u logoru.

(1941.-1945.) Eksperimenti s tifusom u koncentracijskim logorima u Buchenwaldu i Natzweileru.

(1941.) Dr. William C. Black je kao dio medicinskog eksperimenta zarazio herpesom jednogodišnje dijete.  Kritiziran je svojevremeno od strane Francisa Paytona Rousa, urednika časopisa “Eksperimentalna medicina” koji je to nazvao “zloupotrebom moći, kršenjem prava pojedinca i neoprostivim samo zbog toga što je bolest koja je uslijedila imala implikacije za znanost”. Dr Rous je izravno odbio činjenicu da  je dijete “ponuđeno kao dragovoljac”.

Doktori Francis i Salk su iste godine, zajedno s još nekoliko istraživača sa Sveučilišta Michigan, usprejali velike količine divljeg virusa gripe izravno u nazalne prolaze “dobrovoljaca” iz ustanova za mentalne bolesnike u Michiganu. Ispitni subjekti su u vrlo kratkom vremenskom razdoblju razvili gripu.

U Prenatalnoj klinici Sveučilišta Vanderbilt istraživači su 800 siromašnih trudnica dali prenatalne kliničke “koktele” koji su uključivali radioaktivno željezo kako bi odredili kolike su potrebe za željezom kod trudnica. Kasnije su te žene i djeca češće od ostalih bolovali od malignih bolesti.

(1942.) SAD izgrađuje Utvrdu Detrick u kojoj zapošljavaju skoro 500 znanstvenika koji rade na stvaranju biološkog oružja i razvijanju obrambenih mjera od istih. Glavni objekti istraživanja su uključivali istraživanje da li se određene bolesti prenose udisanjem, gutanjem ili putem kože. Naravno, i ovi su se eksperimenti uvelike oslanjali na ljudske subjekte.

Više od 2300 američkih vojnika je pridonijelo eksperimentima dozvoljavajući da budu zaraženi virusima i bakterijama za koje se smatralo da će se najvjerojatnije koristiti pri biološkom napadu. Volonteri nazvani “bijele kute” su bivali zaraženi q-groznicom, žutom groznicom, Rift Valley groznicom, hepatitisom, kugom, tularemijom, venecuelanskim konjskim encefalitisom i mnogim drugima. Nakon zaraze bi vojnici bili liječeni kako bi se odredila učinkovitost antibiotika i cjepiva. Operacija Bijele kute je rezultirala cjepivom za žutu groznicu i hepatitis koje je odobrila FDA. Iako je program prekinut 1973. god., u Utvrdi Detrick se još uvijek provode slična medicinska istraživanja u svrhu obrane od bioloških napada.

Te su godine također počeli eksperimenti u logoru Dachau vezani uz visoku nadmorsku visinu ili nizak krvni tlak.

Chemical Warfare Service 1942. god. započinje s eksperimentiranjem plinova iperit i luizit nad 4000 pripadnika američke vojske. Neki od subjekata eksperimenta nisu shvaćali da volontiraju u eksperimentu izloženosti kemikalijama koj je trajao sve do 1945. god., a dragovoljci su većinom bili Adventisti sedmog dana koji su odlučili postati zamorci umjesto služenja aktivne službe.

Fort Detrick

Biokemičar s Harvarda, Edward Cohn, je 64 zatvorenika u Massachusetsu ubrizgao goveđu krv tijekom eksperimenta kojeg je sponzorirala američka mornarica.

(1942.-1943.) Tijekom ovih godina su se u logoru Dachau provodili eksperimenti testiranja zgrušavanja krvi nad katoličkim svećenicima i testovi smrzavanja kojima se trebalo otkriti načine za sprečavanje i tretiranje hipotermije. Zatvorenici su bili stavljani u spremnik s hladnom vodom u kojem su morali izdržati i po pet sati dok su neki morali stajati goli po nekoliko sati na temperaturama i do -6 °C. Osim proučavanja fizičkih učinaka na izloženost hladnoći, ispitivali su se i načini ponovnog ugrijavanja preživjelih. Izvješteno da je oko 100 osoba umrlo tijekom i zbog ovih eksperimenata.

(1943.) Kako bi proučavali “učinak ledenih temperatura na mentalne poremećaje”, istraživači sa Sveučilišta bolnice u Cinncinnatiju su 16 mentalno invalidnih pacijenata zatvorili u hladnjake na period od 120 sati.

Iste je godine pokrenut eksperiment epidemije žutice u koncentracijskom logoru Natzweiler.

(1943.-1944.) Od studenog 1943. do siječnja 1944. god. provođeni su eksperimenti u koncentracijskom logoru Buchenwald kako bi se ispitali učinci različitih farmaceutskih pripravaka na opekline uzrokovane fosforom.

Žrtva iperita

(1944.) Kao dio Projekta Manhattan, koji će s vremenom iznjedriti atomsku bombu, istraživači su ubrizgali 4,7 mikrograma plutonija u vojnike u ustanovi Oak Ridge. O ovom je eksperimentu MW već pisao detaljnije.

Iste se godine u Dachau odvijao eksperiment nad 60 Roma kojim su se proučavale različite metode pravljenja morske vode pitkom. Subjektima testiranja je bila uskraćena hrana i smjeli su piti samo morsku vodu zbog čega su toliko dehidrirali da su lizali svježe oprane podove kako bi pokušali popiti pitke vode.

U Minnesoti su 1944. god. laboratorijski radnici sa Sveučilišta u Chicagu ljudskim subjektima istraživanja ubrizgali fosfor-32 kako bi proučili metabolizam hemoglobina.

(nastavit će se)

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 1.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 3.dio

Kronologija eksperimenata nad ljudima – 4.dio