Autor: Ljubica Šaran

Matrix World

„Ako stalno ponavljate grandioznu laž, u nju će ljudi početi vjerovati, na koncu će laž postati istina,“ citat Adolfa Hitlera.

U zadnjih 30 godina se o „Indigo djeci“ i „Kristalnoj djeci“ pisalo i govorilo s toliko hvalospjeva i toliko često da je fenomen prerastao u famu u koju vjeruje velika većina javnosti. U biti obje kovanice su postale dio naše moderne povijesti. A znamo kako stvari stoje s poviješću, sjetimo se samo nedavnog rata na prostoru bivše Jugoslavije, svaka novonastala država ima svoju verziju povijesti. Još je Napoleon Bonaparte rekao: „Povijest je niz laži s kojima smo se složili.“

Da biste mogli nastaviti pratiti nastavak teksta molimo vas da pročitate prvi dio uratka o indigo i kristalnoj djeci – ovdje.

Malo kome je poznato da ovo nije prvi pokušaj traženja super-moći u djeci, centralnu ulogu u bizarnim, tajnim i često potpuno nehumanim rabotama je pripadalo osobi koja je došla iz redova liječnika vojske SAD-a, parapsihologu Andriji Puharichu (1918.-1995.) on je eksperimentirao sa stimuliranjem psihičkih mogućnosti djece koristeći hipnozu, psihodelične droge i električne naprave. On je također bio opsjednut mogućnošću telepatske komunikacije s ne-ljudskim entitetima preko svojih navodnih štićenika.

Puharich je bio vatreni zagovornik vojnog korištenja parapsihologije o čemu se izjasnio u studiji koju je napravio za Pentagon krajem 1952. pod nazivom: „An Evaluation of the Possible Usefulness of Extrasensory Perception in Psychological Warfare“ ili „Evaluacija moguće implementacije ekstrasenzorne percepcije u psihološkom ratovanju.“ Dan nakon objave studije je prebačen na novu poziciju….

1960. Puharich se posvetio parapsihološkim istraživanjima i razvoju patentirane medicinske opreme. U sedamdesetim godinama prošlog vijeka Puharich se sreo s Urijem Gellerom u Izraelu, postajući uvjeren kako su njegove mogućnosti svijanja žlica i drugi talenti sasvim prirodni i istiniti, kada su eksperimentalno hipnotizirali mladog Gellera on je tvrdio kako komunicira s entitetom pod nazivom „Spectra“ koji je navodno svjesni kompjutor koji se nalazi na udaljenom vanzemaljskom brodu. Spectra je „otkrila“ kako su ET entiteti programirali Gellera da ima određene moći još kada je bio dijete, i da su ga efektivno namijenili da bude novi mesija za nadolazeće svjetske promjene tvrdeći sljedeće: „On je taj (mesija) za nadolazećih narednih pedeset godina.“

Puharich je aranžirao ispitivanje Gellera u SRI Internationalu u Kalifornijskom Institutu gdje je CIA pekla zanat sa svojim „psihičkim špijunima“ i istraživanjima s istima – najpoznatiji od tih zanata je „remote viewing“ ili „gledanje na daljinu“ – u tom isntitutu su se održavala ovakva i sva druga slična istraživanja. Za vrijeme istraživanja Satargate Conspiracyja, Geller je izjavio da je Puharich radio za CIA-u kada je posjetio Izrael kako bi ga evaluirao. Drugi suradnik Puharicha, fizičar Jack Sarfatti, je te navode također potvrdio. Uzimajući u obzir sve stvari iz Puharicheve prošlosti, on bi bio njihov idealan lovac na glave.

Puharichevi eksperimenti na “Star children” ili zvjezdanoj djeci, što je današnji zajednički nazivnik za “Indigo i kristalnu djecu.”

Drugi projekt Puharicheve laboratorije financirane od strane CIA-e je bio izrazito uznemiravajući. Puharich je uz pomoć korištenja različitih metoda, uključujući i hipnoze eksperimentirao na grupi djece, koju je zvao „Svemirska djeca,“ koristio ih je za remote viewing političkih i vojnih meta kao što je Kremlj i s njima je pokušavao kanalizirati vanzemaljske entitete.

Gotovo se ništa ne zna o ovome projektu. Jedini zapis se sastoji od komentara posjetitelja u kojima se ne govori gotovo ništa osim uznemiravajuće napomene da neka djeca jasno izgledaju traumatizirana zbog onoga što im se tada radilo. Ovo se događalo paralelno s CIA-inim razvojem programa remote viewinga, ovo je čini se bio jedini način korištenja djece bez da se izazove sumnja. Nakon svega ovo je bio jako dobro smišljen plan, roditelji su mogli svoju djecu poslati u ljetni dječji kamp ili ih poslati na ispitivanja i „naobrazbu“ kako bi postali novi Uri Gelleri – to jest pustili ih u ruke CIA-e i vojske koji su to vrlo lijepo prikrili.

S vremenom su se “Indigo i kristalna djeca” pretvorila u “Star child” ili “Star Children” s kim se zacementirao njihov mesijanski štih.

No Puharichevi eksperimenti su postali opasnost za CIA-u kada su neka djeca na kojima je eksperimentirao i navodno kanalizirali vanzemaljske entitete postali nasilnici i ubojice i kada su počeli pokazivati sociopatske osobine. Želite li više saznati o Puharichevim eksperimentima pročitajte tekst pod nazivom: IZA MASKE: Vanzemaljci ili kozmičke šaljivđije. U svakom slučaju Puharich je prva osoba koja je stvorila kovanicu: „Star Children,“ ovaj naziv danas obuhvata pojmove „Indigo i Kristalne djece.“

Puharich nije jedina osoba koja je pokušala nešto takvo, jako su dobro poznati eksperimenti dr. Josefa Mengela na djeci u nacističkim logorima smrti kao i brojni eksperimenti koji su se za vrijeme hladnog rata vodili u SSSR-u.

Interesantna je činjenica da su vojne i tajne službe uvijek vodile glavnu riječ u takvim rabotama ili su bili prikrivena kasica prasica iz sjene.

Matrix World do sada nije imao prilike pisati o brojnim poveznicama između New Age pokreta i različitih mračnih tajnih i polu-tajnih vladinih agencija iz svijeta obavještajnog i kontra-obavještajnog miljea, ali ćemo se definitivno s ovom temom pozabaviti u skoroj budućnosti. O različitim medicinskim eksperimentima na ljudima smo već objavili jedan iznimno potresan tekst, njega možete pročitati ovdje.

Iako naša stranica ima moto „U potrazi za znanjem i istinom,“ mogli bismo ga slobodno promijeniti u „Želimo znati, a ne vjerovati,“ informacije koje nas svakodnevno bombardiraju uglavnom nisu istinite i njihovi tvorci najčešće imaju sebične motive i nakane zašto plasiraju takve informacije, zaista je teško reći, tko je dao prvotnim tvorcima fame indigo kristalne djece novac (radi se o zaista velikim novčanim donacijama) no sasvim je očigledno da su oni zaradili još više novca s istim.

Vrijeme je da se još malo pozabavimo planetarno popularnom knjigom Carrolove i Tobera „Indigo djeca“ iz koje ćemo prikazati određene izvode, na koje bi trebali obratiti jako veliku pažnju.

Na stranici 29 hrvatskog izdanja iste knjige stoji:

Ako se smatra da dijete pati od ADHD sindroma, veliki su izgledi da se radi o indigo djetetu!

Potražite seriju poremećenih načina ponašanja koje drugi pogrešno nazivaju ADHD-om.

Indigo djecu smatraju hiperaktivnom problematičnom djecom koja ne „slušaju,“ jer stari načini, kao što su izravni zahtjevi, tu ne djeluju. (Kraj citata)

Ova knjiga je napisana na način na koji malo tko od nas ne reagira emocionalno, naročito kada imate naslove poglavlja koja glase: „Nova moćna djeca“ (str. 24.), „Poslanici s neba“ (str 35.), „Tople i „lepršave“ priče o indigo djeci (str. 39.), „Poštovanje mališana kao darova s neba“ (str. 85.), i tako dalje.

Osim što knjiga na nevjerojatan zavodnički način provlači svakog čitatelja da povjeruje kako ima posebno indigo dijete ili je sam indigo dijete, za sve one koji su se imalo bavili proučavanjem patokracije – vladavine psihopata, postaje jasno kako ovo „djelo“ najviše udara u ego i narcisoidnost. Nećemo se sada baviti koliko je naš ego nesavladiva prepreka u stvarnom duhovnom napretku i samo-spoznavanju Homo sapiensa, niti ćemo se baviti poremećajem osobnosti – narcisoidnošću, ali vas možemo zamoliti da obratite pažnju na radove Gurdjieffa i Ouspenskog koji su o oba problema na dugo i na široko pisali, ako vas samo-spoznaja imalo interesira tada vam preporučamo seriju tekstova pod nazivom „Najveća tajna.“

Iz knjige ćemo navesti jedan savršen primjer oba elementa, riječ je o pjesmi koju je napisao otac jedne dvogodišnje djevojčice, za koju je isti smatrao da je posebno indigo dijete.

Gledam u tvoje oči privučen tvojim pogledom.

U tebi je tako mnogo znanja – veoma si živa i svjesna.

Osjećam da te poznajem, da sam te već ranije sreo.

Odakle si došla? Želim saznati nešto više.

Sjećaš li se mjesta veoma udaljenog odavde,

Drugačijeg imena ili drugačijeg lica?

Ne ljuti se ako baš ne shvaćamo

Poruke koje nam ovamo donosiš.

Znamo tko si; znamo zašto si ovdje.

Tvoj je zadatak jasan; trebaš nam pružiti odgovore na pitanja.

Znam da se osjećaš kao da ne pripadaš ovamo.

Nemoj biti frustrirana – uvijek ćemo biti blizu.

Naša obitelj je bliska s duhom i umom.

Razumijemo i poznajemo takve poput tebe.

Nudiš nam ljubav i povezuješ nas.

Tvoj dodir naših srdaca je lak poput pera.

Zašto si odabrala da budeš naša mala djevojčica?

Kakvu poruku nosiš u naš svijet?

Tvoj duh je blag, tako miroljubiv i nježan.

Tvoj duh je poseban, naše indigo dijete.

(str. 146.) Kraj citata.

Nećemo dublje analizirati navedenu pjesmu, ali je očigledno da su tvorci knjige smatrali kako je dovoljno važna da bi se našla u njihovoj knjizi. Sve one čitatelje koji se do sada nisu imali prilike susresti s fenomenom reinkarnacije i sjećanja na prošle živote, molimo da pročitaju seriju tekstova pod nazivom: “REINKARNACIJA I ZNANOST: Zašto malo znamo o istraživanjima vezanim za reinkarnaciju?” jer bi uvelike mogla razriješiti jednu od nedoumica koje ima gore navedeni otac pjesnik. Također se nećemo baviti ni pitanjem koliko otac dvogodišnje djevojčice malo pozna sebe i svoje dijete, no bez obzira na brojne nepoznanice, on je siguran da je njegovo dijete posebno, da je indigo dijete – nova vrsta mesije koje će spasiti svijet svojom porukom.

Uskoro slijedi nastavak.

Autorska prava© Matrix World 2011. do danas. Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, raspačavanje, ponovno objavljivanje ili izmjena bilo kakvog materijala koji se nalazi na blogu Matrix World bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od uredništva Matrix World.